Nemoć države !

Day 2,300, 07:33 Published in Serbia Serbia by CRNI LOVAC

Stvari su iz ugla države odavno postavljene naopako, pa se ne postavlja pitanje šta treba državi ili zajednici već se u prvi plan postavlja interes pojedinca ili udružene grupe pojedinaca , ako se sa time podudari državni interes super, a ako ne nikome ništa

Dugo vremena tapkamo u mjestu, bez obzira što mnogi uočavaju problem vlasti se smjenjuju kao na traci ali niko nista ne poduzima. Da li je razlog manjak aktivnih ljudi, bojazan od nekokog trenutnog neuspjeha, sitni lični interesi, vodjenje populisticke politike ili pak samo slijepo sprovodjenje politike manjeg otpora vjerovatno zavisi od slučaja do slučaja.



Samo jedan od primjera politike koja se vodi dugo vremena jeste i poslednje obraćanje MoD-a eSrbije i osvrt na novi način obračuna refunda:




Da niko prilikom sastavljanja ove formule nije ni najmanje vodio računa o interesima države najbolji dokaz je potpuno izbacivanje učinjene štete, kao da će bitke dobiti utrošeni tenkovi i minimalna cijena rada.Milion štete plaćen na ovaj način je višestruko skuplji od miliona na tržištu štete, ali kao da je to i bitno .
Vojska bi po logici stvari trebalo da služi za uspješno djelovanje na frontu.
Jedino mjerilo rezultata na frontu jeste učinjeni dmg, samim tim plaćanja države treba da idu u tom pravcu.
Kada se stvari postave na način na koji su postavljene pomenutom formulom od države se pravi socijalna ustanova a od vojske korisnik socijalne pomoći.

Koliko je nebrige o državi iskazano samo kroz jednu formulu govori i to što država na sebe preuzima plaćanje zakonom propisanog minimalca.

Čak i u ovako nakaradno postavljenom sistemu da je nekome barem malo stalo do pravičnosti u obzir bi se eventualno uzeo samo porez na minimalac koji je realno zanemarljiv, a ne cjelokupan minimalac jer je valjda svima jasno da on ostaje u okviru jedinice, da i ne govorimo o tome što su mnogi zaposleni odavno po 1 RSD pa ih bilo kakva promjena minimalne cijene rada i ne dotiče.


Na ovaj način se ide čak i dalje od pokrivanja utrošenog već se ostavlja mogućnost zarade u korist pojedinaca a na štetu države.

Sasvin je jasno da je odavno minimiziran vojni uticaj formacija koje troše najveći dio budžetskih sredstava, njihovo postojanje je bitno gotovo isključivo sa stanovišta socijalizacije i ostanka u igri.
Da postoji konsenzus oko postavljanja države na prvo mjesto prioriteta odavno bi se pronašao model po kome bi jedinicama bila omogućena egziatencija a da pri tome ne budu na finansijskom teretu države.


Samo u prethodna dva mandata potrošeno je manje više 8 miliona dinara, tj oko 40 000 golda to je dovoljno za izgradnju 4000 rudnika aluminijuma a to za proizvodnju milion jedinica rawa ili 5000 q7 tenkova dnevno.
Poznato je da sve ozbiljnije jedinice imaju i ekonomske profile pa rad u fabrikama ne bi imao ozbiljnijeg uticaja na njihovo vojničko djelovanje. Uz prihvatanje odredjenih obaveza kako države tako i jedinica kao i obavezivanje države da za ovakve profile u slučaju gubitka resursa pronalazi savezničke zemlje sa resursima može dosta da se uradi na jačanju i finansijskoj stabilizaciji države na duge staze.

Na ovaj način moglo je da se riješi finansiranje svih potreba srpskog MoD-a, čak i daleko više od toga, mnoge šanse su propuštene ali još uvjek nije kasno.