Poezija ćutanja

Day 3,696, 08:55 Published in Serbia Serbia by Smajlovski

Isključi mozak - zašrafi pogled u prozor.
Sakupljaj iluzije koje pešaci ostavljaju za sobom
zarij se u nečiju senku iz suprotnog smera.
,,Sledeća stanica Franše De Pera"...
Rešio sam - ako ikad budem išao ka samoubistvu,
ovde će mi biti poslednja stanica...
Mada i Geneks zvuči poetično za skok.
Ad hok...
Zagnjuri glavu u nedra.
Nek se misli ne prosipaju po trotoaru...
Drži jezik za zubima dok ti ih ne prospu.
Smisao i besmisao je sve što misliš da jeste:

Džabe se oduševljavam
kad ću jutro sačekati prazan zureći u neumorni obećani grad
Koji mi izmiče...
klizi između drhatih prstiju
plašim se onoga što volim…
plešem sa svojim iluzijama
dok ne počnu da im krckaju
staklene prozirne nožice
plešem sa svojim iluzijama
sve do izliva stvarnosti u mozak.
 
Rasuo sam sav sram po iznajmljenom stanu...
Mrzim kada padam na glavu
pocepanog glasa i vezanih ruku
Da ih barem mogu pružiti u pravcu zemlje...
Takve su bile sve moje ljubavi 
Strepnja i padanje.
I frakture.

Ne ometaj mi ćutanje.
Ne ometaj mi ćutanje osim ako ne umeš da ćutiš bolje od mene
Tada ću brbljati da te obmanem
Da poveruješ da još postoje velike reči
Veliki govornici
I da nisu sve duše rasprodate na buvljaku
Nekom crvenom tipu sa rogovima koji se jako dobro cenka.
Ne postavljaj pitanja ako se bojiš odgovora
Neke stvari vrede samo dok su enigma
To što ne znamo čini nas srećnima
jer znanje je stigma.
Zamisli - ja sam prizma
I kako god da me gledaš s te strane
Imam toliko boja 
Sve što pokažem, kažem i uradim...
Samo odavde to deluje bezlično
Uzalud se kreveljim u ogledalo
želeći da imam neko lice.

Sam sam. Iako me to ponajviše plaši.
Užasava me i mogućnost da me neko ima...
Kao da sam stvar... Upaljač ili čarapa...
il’ im smrdim ili gorim…
Zavidim ljudima koji ni ne znaju da postojim.
Kao što zavidim sebi što tako dobro lažem da egzistiram...

Imam živaca za još jedno ćutanje.
I nakon njega pretvoriću vas u uši za moj monolog
I više nikad neću čekati
Jer čekanje mi je uskratilo kvalitete
I podgrejalo lenjost.
Ambicije su mi odelo koje jedu moljci.
Ne ometaj mi ćutanje
Jer ćutim 
A to jedino znam.