Čudak u mom gradu
Bogi
Ispričaću vam priču o jednom čudaku. Moram naglasiti da on ne predstavlja čudaka samo u mojim očima, ali ipak, neki, mada malo njih, smatraće ga sasvim normalnim.
Taj čudak živi u mom gradu. Treba samo pratiti sivi put, smjer je označen bijelim strelicama. On ima kuću u svakom dijelu grada, ali najsrećniji je u svom stanu u centru. Vozi najnoviji auto, neću otkrivati koje marke. Kupio ga je prije mjesec dana, ali tek treba da otplati rate. Auto je sive boje. Zamislite to, sive boje! Kakva slučajnost, auto je boje njegove duše. Ali, ne brinite, još nismo došli do čudnog dijela.
Ovog čudaka put ponekad nanese na neke od poznatih gradskih lokala u kojima se sluša zabavna muzika. On se ponekad opusti i posjeti neka od kultnih mjesta u Sutomorskoj ulici. Nekad se osjeća kulturnim, pa pođe u „Rembrant“. A nekad se uželi i dobre svirke, pa pođe na džez koncert u KIC. Ipak, njegovo omiljeno mjesto za provod je Delta City.
Gospodin Čudak ima posao u državnoj firmi. Opet, neću otkrivati u kojoj. Kao što je to slučaj kod svih činovnika, on radi od osam do četiri. Najviše mu odgovara unaprijed utvrđeno radno vrijeme, jer to mu pruža sigurnost. Redovan je na svom poslu. Mrzi ga, ali, svaki dan ga obavlja ćutke, bez pobune. Ali, to je u redu. Znate, on se žrtvuje za svoju porodicu. O zaboga, nisam valjda zaboravio da kažem da on ima najveće blago na svijetu?! Da, tako je, pogodili ste, on ima porodicu. Njegov život ima smisao. Uspio je da produži ljudsku vrstu. Uh, dobro je, već nas je bilo malo na ovoj planeti, ne smijemo dopustiti da se broj smanji.
On svoja dva anđelčića smatra pravim Božijim blagoslovom. Da, dragi moji, on je, sasvim očekivano, vjernik. Pridržava se posta dva puta godišnje, provodi sve velike praznike u krugu porodice. On ne zna zašto treba postiti, ali dobro, majka ga je tome učila, i on to poštuje. Da, poštovani slušaoci, on u potpunosti vjeruje svojoj majci. Njegova je majka svetinja, najviša institucija koju treba konsultovati pri donošenju svih za njega važnih odluka, počev od izbora životnog saputnika.
To je, najdraži moji, životna priča tog jednog, usamljenog čudaka. Morate priznati da nikad niste čuli ništa slično. Znam, neke stvari bile su potpuno neočekivane, ali, nisam ja ovo izmislio. Ovo je istinita priča.
Comments
3+ ? : D
hahaha, nije bilo za ocjenu, nego sam ga napisao dok sam bio u gimn. : )
a ok ok : D dobar dobar cudni coece
a izašao je u školskom časopisu : )
Svidja mi se
Ovo mozes da iskoristis kao uvod u knjigu i pravo da ti kazem imas s'isa za ovo 😃.
Hvala momci : ) Piskaram ja po malo, a ovo mi je prvi "ozbiljniji" tekst, jer sam prestao da pišem kad su me u osnovnoj ubijedili da pojma nemam jer ne umijem da pišem one gadne opisne sastave...
Tako su i meni vazda 2 davali zato sto pisem sumorne tekstove a ja sam u stvari uvijek pisao ono sto jes a ne ono sto bi oni voljeli da citaju a jos kad imas politicki nabrijane nastavnike i profesore i jos kad sam ja ucio bile su 90-e godine..... Skolstvo nam je definitivno najgore u evropi!
A stalno ide priča kako je naše školstvo najbolje na svijetu, najteže, najviše znamo... Khm... Malo sjutra. Profesori terorišu i suzbijaju kreativnost maksimalno, postoji samo jedan ispravan put, a to je njihov; ako kreneš svojim putem lud si ili nesposoban : /
U Evropi su škole njesra...
Jeste l' culi pricu o Vasi Ladackom? : )
Ajde da te vidim na temu "U Ivanovu mastionicu smo sipali pijesak" : D
Ako treba da bude perverzno, nema problema : D
[removed]
Hahahaha : D Ako mi se nekad u eživotu desi da ne vidim ovo u komentaru nekog članka, ozbiljno ću se zabrinuti za tvoje zdravlje : D
Raduje me sto brines !! : D
nije losO : )