Možda jednom pronađeš me.

Day 4,044, 10:40 • Published in Croatia Italy • by AlmightyAstro

Astro je zaintrigiran kao što sam i ja bio, zamišljen kao što je i trebao biti, želio je naučiti puno više kako pristupiti društvu koji je godinama puno stariji od njega samoga. Koji su mnogo više naučili kroz život, koji su svoju mudrost i pristupanje stekli samo zato što duže žive od njega. Odgovori na razna pitanja su im se plasirali godinama, čuli su više, čitali su duže od njega. A svoju mudrost nisu željeli podijeliti s njim, jer su mislili da ne bi razumio, jer su osuđivali malenu knjigu po koricama. Čvrsto je odlučio istrenirati svoj pristup, vokabular, stav - kako bi u njihovim godinama bio puno jači od njih. Odlučio si je potražiti pomoć, pronaći mjesto u svom gradu gdje mu nitko neće smetati, gdje će normalno moći razbistriti misli i razmišljati. Nije previše tražio, planina, 879 metara nadmorske visine, napuštena bolnica za plućne bolesti. Ruševina nigdje nikoga, nema krova, sunce danju obasjava puteljke miris prirode, cvrkut ptica. Jedina stvar koja ga je mučila, na ogoljenom stupu bolnice, usred ničega na šumovitom i brdovitom području stajala je kamera. Mislio si je „ Mah! Nemoguće je da ovaj komad tehnologije i dalje radi“ Astro bi tamo provodio vrijeme, mjesto gdje je zapalio prvu cigaretu, planirao si je kako uči u glave ljudi koji duboko ne vole saslušati što im mlađi čovjek ima za reći. Odmahuju rukama, što će mi taj balavac pametno reći. Na samom izrazu lica Astra, moglo se vidjeti kako je stvarao svoj gnjev, mrzio je te ljude. Htio se osvetiti, pokazati milo za drago. Počeo je učiti latinski, kako bi tu i tamo mogao ubaciti neke jednostavne, a tako na uši teške latinske izreke. Čitao je puno o mitološkim bićima, bićima s kojim se ne susrećemo tako često, a i dalje su živa. Samo se pokazuju na različita ponašanja čovjeka. Naučio je osnove anatomije čovjeka, u slučaju da će ikada biti fizički napadnut – točno je ispraksirao koju vratnu žilu treba pritisnut – izokrenuti da ljudskom mozgu blokira put kisika. Znao je otjerati najveće napasti usred ljeta, komarce, koja su ga ometala u završnom činu. U šumi potražio bi biljku imenom paprat, iščupao bi onoliko koliko može nositi, stavio bi je na pod i mirno s knjigom sjeo na to. Odbijalo bi ih. Učio bi i samu ljudsku glupost, nebitne informacije ono s čime bi stariji uglavnom trovali mlade, i na kraju postavili retoričko pitanje – „ Kako to ne znaš, to je opća kultura?“ Gradio je svoj lik, iz dana u dan, što je više naučio to se osjećao spremniji za javni klinč. Pročitao je gotovo pola knjižnice.

Neočekivano napuštanje njegovog boravišta, dogodila se kada je više istraživao o samoj lokaciji gdje se nalazi. U spisima iz godine 1943. navodi se kako su njemački „Nacisti“ na tom području imali ustanovu u kojoj su vršili razne testove na ljudima. Ali da nikome nije poznato o kakvim testovima je riječ. No poslije pada Berlina i same kapitulacije njemačke ( namjerno piše malim slovima Njemačka) „Nacisti“ se povlače iz toga područja, bježe glavom bez obzira uništavaju dokumente i dokaze – Puno godina kasnije ustanova bijaše renovirana i oslovljava se kao Bolnica plućnih bolesti. Idealno mjesto za bolesnika istih, zbog iznimno svježeg čistog zraka. Astro zbog morala ali ne i straha odlučio se je udaljiti s tog mjesta, nije osjećao više svoj unutarnji mir

Ako želi biti Almighty, svemoguć znao je da treba biti poput 230. godina prije Krista starom zvijeri koja je čuvala vrata između ljudskog svijeta i svijeta njegove rase. Ekstremno agresivno biće, koje će učiniti sve da spriječi drugu tvar koja se približi u njegov vidokrug. Začuđenje zvijer bi napadala bića i s njegove strane – ne čuvare – oni su također trebali imati dobro opravdanje za njegovo ometanje. Svaka riječ trebala je biti pomno odabrana, svaka kriva riječ vodila bi prema smrtnoj kazni. Zvijer koja riješava probleme brzinom treptaja oka. Spremna na sve.

Astro često mijenja stvaran svijet i svijet tih bića koje vidi, povezan je s njima tko zna zašto. Kada bi i usnuo ne bi imao mira, nekoliko trenutaka nakon buđenja i dalje bi vidio stvari koje sanja. Nisu odlazile dok se gotovo ne sabere. Kroz godine koje su prolazile, zaboravio je na gnjev, smirio se. Pravi prijatelji koje je mogao nabrojati na prste jedne ruke, često su ga željeli vidjeti u obračunu zbog kojeg se je toliko dugo spremao. Ali jasnim odgovorom davao bi do znanja da nema potrebe za tim „ Što ja imam od toga, da nekog ponizim?“ Naučio je iz pogreška drugih, i nikada ne smatra nekoga glupim, smatrao bi ga samo malo manje pametnim, onog koga društvo osuđuje ružnim tu osobu bi smatrao samo malo manje ljepšim. I tako u nedogled, sve koje bi društvo osuđivalo, Astro bi se družio s njima. Smatrao je kako smo svi mi ovdje s razlogom, i s nekim od rođenja zacrtanim smislom. Jasnim ciljem. Stavom da „ Ne živim ja ovdje samo da plaćam račune, jedem, spavam i umrem“ Tko god to bio, neka bio Bog, neka to bila evolucija ili nešto drugo - kako tko vjeruje – svi smo mi s nekim razlogom ovdje. Almighty, svemoguć nije dobio od rođenja, ali po samo svom, i nebrigom za tuđe mišljenje si ga je kroz svoj put zaradio. Poštuj druge. Kroz čudne puteve koje je prolazio, i susretao se - izgubio je svoje emocije. I nikada ih više nije mogao vratiti. A bez njih postao je ljudska ljuska. A emocije, tko zna. Možda jednom pronađe ih.

"Postoje samo dvije vrste ljudi, s jedne strane pravednici koji se smatraju griješnicima, a s druge griješnici koji se smatraju pravednicima."

S poštovanjem,
AlmightyAstro