Za Tebe

Day 4,261, 06:32 • Published in Croatia Croatia • by GeneriQ

Evo jedna za sve one vječne romantike 🙂


Htjela si da ti napišem pjesmu,

i napisao sam

Htjela si da ti pričam,

i pričao sam

Htjela si da spavam kraj tebe,

i spavao sam

Voljela si me jedan dan, zavolio sam te zauvijek



Reci mi da li ujutro,

prije nego prstima dodirneš nebo,

Reci mi zadržiš li snove još malo ispod jastuka,

onih par trenutaka znajući

da će ti to možda biti najbolje tog dana.

Reci mi sjećaš li se

kad sam ti život stavio u stihove,

potajice,

i pod varkom obojao te zlatnom svjetlošću,

jedne tihe noći,

kad sam ti dušu stavio na dlan,

potajice,

prije nego si otišla


Pričaj mi,

jesi li ikad voljela proljeće

i kaput na cesti,

pticu koja donosi bajke,

i šapat slike na stolu,

sjećanja ispod pokrivača

i šalicu čaja



I visoko nebo,

sjaj u mirisu krošnje,

i još tiše noći,

ili kad ti nad licem napravim kupolu od sjena

i pravim se da ne možeš pobjeći



Jesi li voljela kad te napokon uhvatim

i polegnem na zemlju

pa se smijemo tvojim pričama

sve dok nam noć ne zamijeni dan


Kad odem, hoće li vjetar i dalje biti hladan

i hoće li majka i dalje spremati moj krevet,

hoćeš li me zaboraviti,

i hoćeš li živjeti kao da nikad nisam pisao



Ako tada, jednom slučajno digneš pogled,

i zvjezdani sjaj ispuni nebo

to ja plešem i trčim,

dok tražim put kući



I ne boj se osmijeha ispod oblaka,

Samo sam malo svratio

da te pogledam, u onoj istoj ulici,

što se gasi

brže od plamena svijeće


U godinama koje sam proživio kraj tebe

naučio sam skitati odmaklim kutevima tvojih usana

i u redu je što si na kraju

zavoljela život

više od mene



A ja sam te volio više od jeseni

i tužnih borova,

maslaca na kruhu

i karamele u ustima



Ako te tada pitaju za mene, ti šuti posljednji put

i pozdravi me

dok još uvijek pišem u tebi,

one iste stihove

koje smo zajedno pamtili