SHINOBI NO JUTSU

Day 4,780, 21:24 Published in Croatia Austria by Jacques de Mollay
Shinobijutsu or ninjutsu comes from the Japanese words nin - man and jutsu - skill or shinobi - hidden and jutsu - skill
Tradition and bushido (The Way of the Warrior, Code of Honor) dictated that only a samurai should carry a weapon. After the end of the shogunate wars, many samurai were left without obligations and duties and revolted, and began to plunder the poor and peasants. The peasants (nomin) were forbidden to possess and carry weapons and for self-defense they used or adapted various tools, and with the help of samurai mercenaries practiced and learned to defend the villages and hard-to-produce food. It is most clearly shown to you in the movie 7 Samurai.
In constant fear, they developed the skills of concealing their presence in the area and along with that the skills of unnoticed movement and avoiding open conflict with their enemy.
Ninjas developed to perfection the techniques of sneaking, spying, sabotage, diversions and assassinations and thus managed to resist the attacks of samurai.
For safety, they moved to the mountainous areas of IGA I KOGA and lived there in hidden villages, so the most famous schools are ninjutsua Iga and Koga ryu.
They joined clans and used guerrilla fighting tactics.
The first ninjutsu schools were founded by Sakagami Taro Kunishige - the Gyokko Ryu school, and then Koto Ryu.
The spread of ninjutsu and their engagement by the feudal lords (hanshu) posed a danger to the shogunates. On November 3, 1581, the governor of the Japanese province of Oda, sent huge troops, about 46,000 soldiers, occupying the Ig area. In heavy fighting, greatly outnumbered, the ninjas, a total of about 4,000 of them, despite fighting heartily and being aided by local samurai, suffered a heavy defeat. The few survivors scattered throughout Japan and, hidden in towns and villages, continued their activities in even greater secrecy. Despite the heavy losses, this defeat actually favored the spread of the ninja, as the ninja were no longer local rebels, but spread their network of action throughout Japan.
To this day, the only truly authentic school of ninjutsu is the Bujinkan dojo
9 schools of ninjutsu: Koto-ryu, Gyokko-ryu, Kuki Shinden-ryu, Togakure-ryu, Kumogakure ryu, Gikan Ryu, Shinden Fudo Ryu, Gyokushin ryu, Takagi Yoshin ryu school, whose Soke (bearer of tradition - inheritance) Hatsumi, the founder of the Bujinkan dojo, was the first and only man to open the martial art of ninja to the world.
Dr. Masaaki Hatsumi is the only heir of the Mongolian Tiger (Moku no Tora) Tositsugu Takamatsu sensei
Clothing (shinobi shozoku / do-gi)
- a black or dark blue kimono, wide enough, with many pockets, in which the tools and weapons of Ninja warriors are hidden. Shinobi shozoku also includes a hood, which was used to cover the face and camouflage.
Tabi - light boots made of solid cotton material or leather with a split toe
Obi - a wide and long belt made of cotton material, which was used to hold clothes, but also to hide various weapons and weapons, and could also be used for various purposes from tactical to combat techniques.
Kyahan - protectors around the lower leg, served to tighten the Ninja's clothes so as not to rustle, but they were also made of hard patent leather combined with metal, which protected the lower legs from possible injuries in combat.
Katabichi - protectors around the wrists and forearms, which had the same purpose as Katabichi.


Weapons
It is difficult to enumerate weapons, because as I wrote ninjas used everything from nature as weapons, so dust, the tiniest twig or stone used them as weapons, but here are a couple of "better" ninja weapons:
Katana - Samurai sword It was seldom used because it was inaccessible to the common peasant


Ninja ken (Ninja to) - a slightly shorter, flat sword compared to a traditional Japanese katana, most often forged from low-quality steel or iron but more accessible than a katana
Bo, yo, hanbo - sticks of different lengths
Shuriken - a common name for various sharp objects used for throwing (shu ri ken - hand-thrown blade)
Yari - a traditional Japanese spear with a three-pointed spike on top
Naginata - a type of halberd, about 3m long, with a short blade at the top
Kusari - a chain in various lengths. Fundo - weights at the ends of the chain.
Kyoketsu Shoge - a knife with a dagger and a long rope that has a metal hoop at the end
Yumi Ya - Bow and arrow
Tanto - Japanese knife
Metsubushi and tetsubushi - various projectiles for throwing or powders for throwing into the eyes, blinding or smoke bombs
We can freely say that all Japanese martial arts originated from ninjutsu and taihen jutsu techniques.


Ninjutsu today
During the 1970s and 1980s, there was a great deal of interest in exotic Eastern skills in the West, especially in the United States. Shrouded in a veil of secrecy and numerous myths, the ninja came to us in the form of films, novels and manuals of dubious content. At the time, ninjas were practiced in Japan by only a few hundred people, appalled by the publicity and kept away from journalists and adventurers who did their best to get in touch with them and reveal their “secrets”.
The first man from the West to finally get into the secrets of ninjutsu is the Israeli Doron Navon, who in 1979 received permission as an instructor from Dr. Hatsumi and founded the first legitimate school of ninjutsu outside of Japan.
Today, ninjutsu is practiced by tens of thousands of people, of all ages, in hundreds of halls around the world. Freed from the dishonorable burden of the past, the ninjutsu, strictly controlled by its home school and spiritual leader in Japan, has become an extremely effective, integral system of self-defense.
A lot of my friends and practitioners are angry at my famous statements that today ninjutsu is prostited and that it is increasingly looking at material things, so today (even in Croatia) every village has its own Dojo (gym) and licenses are almost bought unlike thirty years ago .

The author of this text had the honor of learning and training with top master ninjutsu teachers like Jack Hoban (ninjutsu instructor and instructor in the US Army Force Green Berets), Pedro Gonzales Fleitas, Sveneric Bogsater, Brin and Natasha Morgan, Sasha and Dominic Tesic,Andrej Jasenc, Dean Rostohar and to many others


vietnamese keyboard windows


NINPO
Shinobijutsu ili ninjutsu dolazi od japanskih riječi nin – čovjek i jutsu – vještina ili shinobi – skriveno i jutsu – vještina
Tradicija i bushido (Put ratnika, kodeks časti) su nalagali da samo samuray smije nositi oružje. Nakon završetka shogunskih ratova puno samuraya je ostalo bez obaveza i dužnosti i odmetnuli se, te počeli pljačkati sirotinju i seljake. Seljacima (nomin) je bilo zabranjeno posjedovanje i nošenje oružja i za samoobranu su koristili ili prilagođavali razna oruđa, te uz pomoč samuraya plačenika vježbali i učili braniti sela i teško proizvedenu hranu. Najzornije vam je prikazano u filmu 7 samuraya

U stalnome strahu, razvijali su vještine prikrivanja svojega prisustva na tom području a zajedno s time i vještine neopaženog kretanja i izbjegavanja otvorenog sukoba sa svojim neprijateljem.
Ninje su razvili do savršenstva tehnike prikradanja, špijuniranja, sabotaža, diverzija i atentata i tako uspijevali odoljevati napadima samuraya.
Radi sigurnosti su selili na planinska područja IGA I KOGA i tamo živjeli u skrivenim selima, pa su najpoznatije škole ninjutsua Iga i Koga ryu.
Udruživali su se u klanove i koristili gerilsku taktiku borbe.

Prve škole ninjutsua osniva Sakagami Taro Kunishige - školu Gyokko Ryu, a potom i Koto Ryu.
Širenje ninjutsua i njihov angažman od strane feudalaca (hanshu) je predstavljalo opasnost za šogunate. 3. studenog 1581. namjesnik japanske provincije Oda (Oda Nobunaga), šalje goleme trupe, oko 46.000 vojnika, koje zaposjedaju područje Iga. U teškim borbama, uvelike brojčano nadjačani, ninje su, njih ukupno oko 4000, bez obzira što su se srčano borili i bili pomagani lokalnim samurajima, pretrpjeli težak poraz. Malobrojni preživjeli raštrkali su se širom Japana te su, skriveni u gradovima i selima nastavili svoje djelovanje u još većoj tajnosti. Bez obzira na teške gubitke, ovaj poraz je, u stvari, pogodovao širenju ninđucua, jer nindže nisu više bili lokalni pobunjenici, nego su raširili svoju mrežu djelovanja po cijelom Japanu.
Do današnjih dana, jedina uistinu autentična škola ninđucu jest Bujinkan dojo

9 škola ninjutsua: Koto-ryu, Gyokko-ryu, Kuki Shinden-ryu, Togakure-ryu, Kumogakure ryu, Gikan Ryu, Shinden Fudo Ryu, Gyokushin ryu, Takagi Yoshin ryu škola, a čiji je Soke (nositelj tradicije - nasljednik) dr Masaaki Hatsumi, osnivač Bujinkan dojo-a prvi i jedini čovjek koji je ratničku vještinu ninđucu otvorio svijetu.
Dr Masaaki Hatsumi je jedini nasljednik Mongolskog Tigra (Moku no Tora) Tositsugu Takamatsu senseia

Odjeća (shinobi shozoku / do-gi)
- crni ili tamno plavi kimono, dovoljno širok, sa mnoštvom džepova, u koja se sakrivaju oruđa i oružja Ninja ratnika. U Shinobi shozoku,također spada i kapuljača, koja je služila za prikrivanje lica i kamuflažu.
Tabi - lagane čizme od čvrstog pamučnog materijala ili kože s razdvojenim palcem
Obi - široki i dugački pojas od pamučnog materijala, koji je služio za držanje odjeće,ali i za sakrivanje raznog oružja i oruža, te se također mogao koristiti u razne svrhe od taktičkih do borbenih tehnika.
Kyahan - štitnici oko potkoljenice, služili su da zategnu odjeću Ninje da ne šušti, no također su bili napravljeni i od tvrde lakirane kože u kombinaciji sa metalom, koje su štitile potkoljenice od mogučih povreda u borbi.
Katabichi - štitnici oko zglobova šake i podlaktice, koji su imali istu svrhu kao i Katabichi.

Oružja
Teško je nabrojati oružja, jer kao što sam pisao ninje su koristile sve iz prirode kao oružje, pa je tako i prašina, najsitnija grančica ili kamen njima koristio kao oružje, ali evo par „poznatijih“ ninja oružja:
Katana - Samurajski mač Rijetko su ga koristili, jer je običnom seljaku bio nedostupan
Ninja ken (Ninja to) - nešto kraći, ravni mač u odnosu na tradicionalnu japansku katanu, najčešče iskovan od nekvalitetnog čelika ili željeza ali dostupniji od katana
Bo, jo, hanbo - štapovi različitih dužina
Shuriken - zajednički naziv za različite oštre predmete koji služe za bacanje (shu ri ken – rukom bačena oštrica)
Yari - tradicionalno japansko koplje s trokrakim šiljkom na vrhu
Naginata - vrsta helebarde, duga oko 3m, s kratkim sječivom na vrhu
Kusari - lanac u raznim dužinama. Fundo - utezi na krajevima lanca.
Kyoketsu Shoge - nož sa kamom i dugačkim užetom koje na kraju ima metalni obruč
Yumi Ya - Luk i strijela
Tanto - japanski nož
Metsubushi i tetsubushi – razni projektili za bacanje ili praškovi za bacanje u oči, zasljepljivanje ili dimne bombe
Slobodno možemo reči da su sve japanske borilačke vještine nastalo od ninjutsua i tehnika taihen jutsu (tehnike goliruke borbe)

Ninjutsu danas
Tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća na zapadu, osobito u SAD-u, dolazi do velikog interesa za egzotičnim istočnjačkim vještinama. Ogrnut velom tajnovitosti i mnogobrojnih mitova, ninđucu je do nas došao u obliku filmova, romana i priručnika sumnjiva sadržaja. U to vrijeme, ninđucu je u Japanu vježbalo tek nekoliko stotina ljudi, zgroženih publicitetom i držeći se podalje od novinara i avanturista koji su svim silama nastojali stupiti s njima u kontakt i otkriti njihove "tajne".
Prvi čovjek sa zapada kojemu je napokon uspjelo proniknuti u tajne ninđucua jest Izraelac Doron Navon, koji je 1979. godine primio dozvolu za instruktora od dr. Hatsumija i osnovao prvu legitimnu školu ninđucua izvan Japana.
Danas, ninđucu vježbaju deseci tisuća ljudi, svih dobi, u stotinama dvorana širom svijeta. Oslobođen nečasnog bremena prošlosti, ninđucu je, strogo nadziran od svoje matične škole i duhovnog vođe u Japanu, postao je izuzetno učinkovit, integralni sustav samoobrane.
Puno mojih prijatelja i praktičara se ljuti na moje poznate izjave da je danas ninjutsu prostituiran i da sve više gleda na materijalno, pa danas (ćak i u Hrvatskoj) svako selo ima svoj Dojo (vježbaonicu) i licence se gotovo kupuju za razliku od prije tridesetak godina.

Autor ovog teksta je imao čast učiti i trenirati sa vrhunskim majstorima učiteljima ninjutsua poput Jack Hobana (instruktor ninjutsua i instruktor u Zelenim beretkama US Army Force), Pedro Gonzales Fleitas, Sveneric Bogsater, Brin i Natasha Morgan, Sasha i Dominic Tesic, Andrej Jasenc, Dean Rostohar i mnogim drugima