Kriminalni Lockdown #2

Day 4,773, 01:39 • Published in Croatia Croatia • by Johny Stulic

U proslom clanku mogli ste vidjeti kako sam postao kriminalac - a kao kriminalac vozim se u vrlo brzom vlaku koji vodi samo jednoj poziciji a to je pozicija koja mi moze dopustiti da kradem I budem najveci lopov u drzavi na legalan nacin.

Da ne druzim I da ne bjezim od same teme valjalo bi objasniti zasto smo se ovdje skupili da procitamo ove bolesne proglase.

"Nakon drugog posjeta policiji I opravdanog glupog poteza koji me je kostao svih ovih s*anja u kojima se nalazim dolazimo do situacije kad ja kao mali slatki pekinezer gledam kako prijatelji prolaze ispred kuce I uzivaju dok ja moram jezikom zalizati sve piz*arije koje su me u ovom periodu snasle."

Da li sam vam pricao o babi Veri ? Ne znate ju? – pa teoretski ju ne znam niti ja ali nema druge nego da vam opisem ono sto nije teorija nego cista realnost dokazala. Stara mi je odrasla u ovom nasem malom selu (** sto me dovodi do nagradne igre // onaj koji procita ovaj tekst znat ce da je u njemu skrivena nagradna igra a ona glasi: izmislite ime sela I za to dobijete 5 GOLDa) I baba Vera bila je “baba” jos dok je moja majka bila 10ak godina. Da – da stara je ko “Biblija”(pitam se da li bi se ovaj gore naljutio na mene ako bi napisao to ime malim slovom) I ne znam iz kojih razloga vrlo dobro poznavala je moje roditelje (kao I sve ostale roditelje iz naseg malog sela).

Kako bilo, nakon 7 duuugih dana dobio sam zeleno svijetlo I odlazak van okvira naseg dvorista - bilo je to kao kod prvog poljubca (o kome cemo pricati u nekom drugom clanku). Bio sam sav “nabrijan” I koliko god sam se u sebi nadao da necu upasti u s*anje vec ovim uvodom mogli ste zakljuciti da kriminalac ostaje kriminalac. Naravno I u ovoj nadrealno glupoj I zanimljivoj zgodi moram reci da je svaka slicnost sa osobama slucajna ali je radnja izmisljena ili kako vec to pise u filmovima.

Naravno 7 dana zabijen u svoj bunker bez ispaljenog metka I bilo kakve normalne aktivnosti doslo je vrijeme da se pridruzim ulicnoj bandi.
Kako to zanimljivo I mocno zvoni – osim sto kroz nase selo u teoriji vodi samo jedna ulica I neki poljski repici kako smo Ih znali zvati.

Ugl 5 otpisanih koji su sijali strah I trepet naseg godista – u stvari kom ja s*rm. Kom bi ja sijao strah I trepet kad sam vise manje bio u kucnom pritvoru. Dakle…. 4 otpisanih I moj licni isprdak bili smo u svakoj novoj pizd*riji u kojoj se jedna osoba mogla naci. Ovaj puta to je bilo nesto posebno. Po prvi put u mojim kriminalnim avanturama doslo je i do prvih fizickih ozlijeda.

Sjecate se babe Vere? E pa ona I moja malenkost gadno smo povezani u ovoj prici. U trenutcima dok je rat buktao na bojisnici pripadnici HVa u nasem lokalnom domu imali su svoju bazu – nazovi je bazu jer je vise manje u tim trenutcima u domu bila hrpa pijanaca koji su se igrali rata. Naravno dopustali su nam sve I svasta te nas u vise navrata opskrbili I sa vecom kolicinom metaka koje smo …. Ma to je neka druga prica….

Dakle u tom vremenu dok su oni sa svim I svacem upoznavali nas klince 2 dan te “pametne” naobrazbe neko je dosao na ideju da se igramo rata sa drugom polovicom ulice. Kako ja u vecini slucajeva zbog zakljucavanja u dvoriste nisam mogao biti sa njima mene je uvijek cekalo neki “specijalni zadatak”. Naravno nista bolje nije bilo niti ovaj puta te je moj zadatak bio iskopati rov (bunker) za nadolazeci rat protiv ostatka ulice. Naravno rat kao rat ne moze se igrati na cistini.

Iako smo bili u tim trenutcima ipak pre mali nikakva teska artiljerija nije dolazila u obzir pa smo se naravno dosjetili da cemo
napraviti luk I strijele I da malo zapaprimo igru na vrh cemo staviti caval.

Ako koga maznes da on mora proci cijelu anti tetanus komplikaciju kako bi ga udaljio od bojisnice na nekoliko dana I tako oslabio protivnicku ekipu ili “agresore” kako smo mi to zvali. Agresore, iz jednog razloga a to je da su se bitke odigravale ili bolje receno trebale odigrati na nasem terenu iza kanala u kuruzi. Zasto u kuruzi? Zato da nas niko ne vidi kako zabijamo cavle jedni po drugima.

Uz sve te ideje I planove dosao je dan kada je ekipa isla u nabavke oruzja a ja sam ostao sam da u sred kuruze iskopam toliko zeljeni rov za koji smo znali samo ja I 4 moja ratnika iz naseg djela ulice. Bilo je to sve nekako u vrijeme berbe kuruza a polje na kojem smo mi nasli kopati bunker bilo je sad vec pogadjate od babe “Vere”. Eh da, sr*nje je to Kazem vam ja. U trenutku dok sam cistio dno I ravnao zemlju zacuo sam tup udarac iza sebe I jaukanje starije osobe. Tus za mene I moj vec navikao mozak na pi*darije bio je kad sam ugledao babu Veru kako lezi drzeci se za nogu u ovom jos niti metar dubokom rovu. Naravno strah je uradio svoje i pobjegao sam glavom bez obzira. Nedugo zatim uslijedio je telefonski poziv I informacija da je baba Vera slomila nogu u jarku kojeg "sam namjerno iskopao" da se ona ozlijedi.

Nazalost zbog cijele te situacije nas rat zavrsio je bez ispaljenog hitca a mirovni sporazum potpisan je dok se cijela situacija malo ne smiri.

Tu krece moj novi lockdown od novih 7 dana a sto je bilo poslije ispratite u slijedecem clanku ...

** Ne zamjerite na ponekad vecem broju clanaka sve ovisi koliko coffeina se tog jutra popilo 🙂 🙂 **