Kriminalni Lockdown #1

Day 4,771, 06:53 • Published in Croatia Croatia • by Johny Stulic

Cijeli dan u skoli pokusavali smo razmisljati o necemu drugome a ne o nasem "podhvatu" koji nam se jos jucer cinio totalno "cool".

Vristao sam u sebi jer sam htio nesto nekome reci. Htio sam reci sto su ucinili a onda sam skuzio da nisu "ONI" nego smo "MI". Znam kako mi je stari od uvijek govorio da nije lopov samo onaj koji bere tresnje nego i onaj koji drzi lojtru a i onaj koji "samo" cuva strazu.

Majko moja, pravi sam kriminalac. Sto ce rodbina reci? Sto ce nasi susjedi reci? Kako cu im pogledati u lice? Mislio sam o svima osim o roditeljima - nekako sam bio siguran da ce oni razumjeti i lako mi oprostiti ne brinuci o posljedicama.

Stigavsi iz skole nisam nista rekao roditeljima jer sam odlucio da ja to idem vratiti. Uzeo sam jednu po jednu stvar i razbio prozorcic da mogu otvoriti vrata iznutra i unjeti sve stvari. U cijelu tu pricu od Dade mama me vidjela iz trgovine kako unosim ili kako je ona rekla policiji dok ih je zvala da iznosim stvari. Obzirom da je ovo bilo sakriveno u cempresu preko ceste morao sam tocno paziti trenutak dok nema nikoga na cesti i ne idu auti (sto i za nase selo nije bas bio problem) pa se cijela ta prica sa vracanjem oduzila taman toliko da je moje sklapanje te stolice bilo kljucno i kao dokaz dok je policija ulazila u dom.

DOKAZ A NE OBECANJE moto je o kojem cemo govoriti u nekom od buducih clanaka u jednoj od mojih politickih epizoda..

I tako, u nepunih 7 dana opet sam zaglavio u policiji - ovaj puta kriv ali i nagradjen. Neupitno sto su opet roditelji cekali ispred policijske stanice samo sat vremena za mene je to bilo vrijeme pobjede. Za roditelje? Pa roditelji su imali malo drugaciju ideju. Za roditelje bio je to pocetak iscekivanja kada ce me pustiti i kada ce me dovesti kuci jer tada krece bic bozji. Iako sam sa policijske strane bio dobro savjesno djete koje je nakon krivicnog djela vidjelo da je pogrijesilo i pokusalo vratiti stvari otac to ipak nije tako vidio.

Iako me nikada nije tukao ova prilika je bila malo drugacija. Sa policijske strane iako sam ja vratio stvari rekli su mi da bi me lako nasli jer su moji otisci u registru od proslog puta.

Kolicinu zadobivenih udaraca po guzici prestao sam brojati odmah nakon prvog udarca - vjerujte mi kad vam kazem da otac ima tesku ruku. Nisam bio neko tesko djete koje je radilo pi*darije ali evo nesto se gadno zaredalo.

Sto nas dovodi do mog prvog lockdown-a od 7 dana ne izlaska iz dvorista osim skola - kuca - skola.

Na zalost u tom periodu nisam mogao niti na treninge nogometa sto nas dovodi i do nove price koje cemo ispricati drugi put.

Imam jednu nedoumicu koja mi se vrti po glavi a nju cemo otkriti u slijedecem broju kada cemo krenuti i sa nagradnom igrom.... Vise u slijedecem broju Mea Culpe...