Jebeš ovo.

Day 4,287, 02:55 • Published in Croatia Italy • by AlmightyAstro
Jebiga, mama nagovorili su me.
Bog je davno napustio ovo mjesto - prije mnogo godina.

Vrvi crnilo,strašne mračne ulice,ljudska zloba
Začarano doba, svaki dan borba,
U strahu šetate ulicom, da vas ne napadne spodoba.
Praznog ispijenog pogleda, kapuljačom na glavi - rugoba.
U duši tegoba, odnosno tjeskoba da se osjećam poput roba,
Dok ste potrošena roba.

- A nekoč davno pala su oba, samo zapitajte se dali za vas ili za koga? - Hm hm.

*Ne trebam puno pisati, niti ne želim, iskreno izgubio sam volju i za ovo,
novine odavno nisu novine, pljuga žicanje samo za misiju ali moramo tolerirat jer su to sve novi, ne ?

Moje novine, ispušni ventil, da vrag izađe iz mene, Novine, oslobodi me,
vodi me kroz pusta prazna mjesta koja nisu česta za besmrtno tijelo,
dušu krhku i slabu. Osjećaj slobode ko kad si zapalio travu.
Tableticu ko oralno zadovoljstvo, ili neko drugo kemijsko svojstvo.
Dok sanjam ubojstvo, Heroin u vrat - žao mi je Sveto Trojstvo
Počivao u miru završava samuobojstvom.

Dok sve je prolazno, svi želimo lagan prolaz, no ne ide to tek tako,
Ko klinac plašili me mrakom, sanjao vječni raj i spokoj, sad sam zadovoljan i paklom.
Ili paklom cigarom, što je na srpski kutija cigareta, da sam neznanac,
i stranac u vlastitoj državi ukradenog indentiteta, da nisam meta probisvjeta,
da se ne čita između redaka, dok više nismo robovi svojih predaka.

- Nekoć davno, živjeli su., ..zabavno, .. besramno, .. ljubavno - A ljubav je mrtva odavno.