Hobiti, priča prva
quasarr
First of all, I want to apologize to all eCubans, this is article for my Croatian readers. If you like to read it, use google translate or something
😛
Hobiti su jedan neupadljiv ali prastar narod, nekoć znatno brojniji nego danas; jer oni vole mir, tišinu i dobro obrađenu zemlju: najradije prebivaju u lijepo uređenu i uzorno obrađenu seoskom predjelu.
Odvajkada su umjeli brzo i nečujno nestati kad god bi na njih nabasali "veliki ljudi" koje nisu željeli sresti; tu su vještinu razvili do te mjere da se ona ljudima mora činiti upravo čarobnom. Međutim, hobiti nisu zapravo nikad izučavali nikakvu magiju, a tu svoju sposobnost izbjegavanja ljudi imaju zahvaliti samo profesionalnoj vještini koju su stekli naslijeđem i vježbom, i tijesnom povezanošću sa zemljom, u čemu ih veće i nespretnije rase ne mogu slijediti.
Jasno proizlazi da su hobiti, kao i mnogi drugi narodi, u dalekoj prošlosti bili krenuli na zapad. U njihovim najstarijim pričama nazire se vrijeme kad su prebivali u dolinama gornjeg toka Anduina, između rubova Velike Zelene šume i Maglenog gorja. Ne može se više pouzdano utvrditi zašto su se poslije upustili u težak i pogibeljan prelazak preko gorja do Eriadora. Njihove predaje govore o razmnožavanju ljudi u toj zemlji i o sjeni koja je pala na šumu tako da je potamnjela i dobila novo ime Mrkodol.
Prije nego što su krenuli preko gorja, hobiti su se već bili podijelili na tri pomalo različita plemena: Dlakonoge, Šturove i Bljedolike. Dlakonozi su bili tamnije puti, sitniji i niži, bez brada i bosi; šake i stopala bijahu im gipki i hitri, voljeli su brda i visoravni. Šturovi bijahu širi, krupnije građe, imali su veća stopala i šake, i radije su prebivali u ravnicama i riječnim dolinama. Bljedoliki su pak bili svjetlije puti i kose, viši i vitkiji od ostalih, a najviše su voljeli drveće i šumske krajeve. Dlakonozi su nekad davno imali mnogo posla s patuljcima i dugo su prebivali u podnožju gorja. Rano su krenuli na zapad i lutali kroz Eriador sve do Vjetrovrha dok su ostali bili još u Pustošiji. Oni su bili najobičniji predstavnici hobita, i kudikamo najbrojniji među njima.
Ti dani, Treće doba Međuzemlja, odavno su prošli i oblik se svih zemalja
promijenio.
Između Maglenoga i Modroga gorja, hobiti su zatekli i ljude i vilenjake. Tu su doista još prebivali ostaci Dúnedaina, kraljeva onih ljudi koji su bili došli preko mora sa Zapadnih strana, ali se njihov broj naglo smanjivao a zemlje su u njihovu Sjevernom Kraljevstvu bivale sve zapuštenije. Bilo je tu mjesta napretek za doseljenike, pa su se hobiti uskoro počeli naseljavati u urednim zajednicama. U Bilbovo doba njihova su prvobitna naselja bila odavno nestala i pala u zaborav, ali jedno od prvih koja su postala važna još se održalo, iako smanjeno, a nalazilo se u Breeju i u okolnom Chetwoodu, četrdesetak milja istočno od Shirea.
Hobiti su se zaljubili na prvi pogled u svoju novu domaju, ostali su u njoj i uskoro se ponovo izgubili iz povijesti ljudi i vilenjaka. Dok je god postojao kralj, oni su službeno bili njegovi podanici, ali su vlast zapravo držali u svojim rukama njihovi poglavari, koji se uopće nisu miješali u događaje u vanjskom svijetu.
Sve do posljednje bitke u Fornostu s Vještac-kraljem iz Angmara slali su određen broj strijelaca u pomoć kralju, ili su bar tako tvrdili, iako se to u ljudskim kronikama nigdje ne spominje.
Ali u tom je ratu propalo Sjeverno Kraljevstvo.
Tada su mnoge tisuće hobita pomrle, ali dani nerodica (1158-60) bili su već davno minuli u vrijeme kad se zbiva ova naša priča, i hobiti su se opet bili navikli na izobilje.
Zemlja bijaše bogata i izdašna, i premda je dugo ležala zapuštena kad su oni došli, nekad je bila dobro obrađivana i kralj je u njoj imao mnogo imanja, njiva, vinograda i šuma. Četrdeset sati hoda protezala se od Dalekog humlja do mosta na Brandywineu, a pedeset od sjevernih vriština do močvara na jugu. Hobiti su je prozvali Shire.
I tu su, u tom ugodnom zakutku, lijepo živjeli i bavili se svojim poslovima, obazirući se sve manje i manje na vanjski svijet u kojem su se zbivali mračni događaji.
Nikad nisu hobiti nijednog soja bili ratoborni. Dakako da su nekoć davno bili prisiljeni boriti se da se održe u nesmiljenom svijetu, ali u Bilbovo doba bijaše to već davna prošlost.
Zaboravili su ili zanemarili ono malo što su ikad znali o čuvarima i o mukama onih koji su omogućili višestoljetni mir u Shireu.
Bili su zapravo zaštićeni, ali nisu više o tome vodili računa. Posljednje bitke koja se vodila prije nego što počinje ova priča, zapravo jedine bitke koja se ikad vodila u granicama Shirea, nije se više nitko živ sjećao. I tako, premda je još bilo nešto zaliha oružja u Shireu, ono im je uglavnom služilo kao trofej, obješeno ponad ognjišta ili po zidovima, ili izloženo u muzeju u Michel Delvingu.
Shire u to vrijeme gotovo da nije ni imao neku svoju "vladu". Porodice su
uglavnom same vodile svoje poslove.
Nastavak slijedi...
Comments
E ovo je umijeće!
Big vote!
au, baš divno
o7
Glas i pitanje - tko će dobiti toliko željenu ulogu iskvarenog Goluma (pošto je i on pripadao vrsti Hobita koji su se priviknuli na život uz vodu, nešto kao riječni Hobiti)?
hehheh, dobro pitanje 😃
koga je moć iskvarila, koga se ne možemo rješiti? hm hm :/
Pa zato i pitam - takvih kod nema ....xD
uvijek spominju neku brkatu spodobu
Glas i pitanje x2
Odakle si izvuka taj tekst,procita sam sve tolkienove knjige ali ocoga se nesjecam
lotr, prva knjiga, prolog 😃
možda nisi na rvackom čita 😛
[removed]
http://tinyurl.com/pzzgrbf
#naputuzaindiju xD
protjeraše nas dušmani kleti 🙁
djubrad xD
dobar,
votah
THERE IS ONLY ONE LORD OF THE RINGS AND HE DOES NOT SHARE POWER
One Ring to rule them all,
One Ring to find them,
One Ring to bring them all
And in the darkness bind them
Glas Brate za ovu pripovjetku,,,meni omiljenu,,,,jednom MELLON uvijek MELLON
svaka čast, šta reći drugo 🙂
WOW
LOTR XD
Nemojte da gubite nadu prijatelji.
ses
Hobofobi!
No te entendi una mierda. Spanish version
just passes from Tolkien's: lord of the rings book.
hehehehehe....odlično....
najs najs, very najs 😃
Ekstra 😃
Napokon dobra priča u kojoj ni zarez ni točku ne bi izmijenio 😉)
heheh, Tolkien je to 😉
traducción en español?
oui, oui
ne kaze se oui, vec si 🙂
i hoces stvarno raditi spanjolski prijevod? 🙂