CRO NINJAS
Day 4,791, 07:02
•
Published in Croatia 
•
by
•
by Jacques de Mollay
ENGLESKI
Ninjutsu in Croatia
The history of ninjutsu in Croatia, as elsewhere in the world, is presented in different ways, so I will write briefly without too much detail and detail.
With the opening of ninjutsu to the world in the mid-1980s, ninjutsu also reached Croatia. This was, of course, through literature, novels and unfortunately very bad films, so the self-proclaimed ninjutsu instructor Rajko Bartolin opens the first ninjutsu school in Zabok. Of course, some distorted ninjutsu was taught here without any knowledge or licenses.
Brothers Dominic and Sasha Tesic come from Germany for a seminar and after the seminar Dean Rostohar approaches them and asks them to teach him .......
Brača Tesic graduated from the faculties of alternative medicine (one in Japan for 4 years and the other in China for 6 years) and after graduating they came to live in Croatia where they opened alternative medicine practices in Zagreb and Pitomača, run ninjutsu trainings for a small number of students and live selflessly. and with their vast knowledge of ninjutsu they do not want some titles and titles.
In Croatia, the traditional warrior skill of Bujinkan Ninjutsu is practiced in Zagreb at the Bujinkan Seishin Dojo (School of the Divine Warrior of the Pure Heart).
Shibu Cho (head teacher) for Croatia, Dean Rostohar Shihan (Kugyo Happo Biken Menkyo Kaiden).
Ninjutsu has been officially practiced in Croatia since 1993. That year, the first official ninjutsu club, the Bujinkan Seishin Dojo, was founded. The pioneers of ninjutsu in Croatia are Dean Rostohar and Davor Gašparović, today shihans (great teachers, great masters) of this skill.
DEAN ROSTOHAR
He has been practicing martial arts since the age of 10. From the earliest childhood, he was interested in martial and warrior skills, as well as firearms and cold steel, so wherever he has the opportunity, he studies them and deals with it. He practiced various skills and sports such as shotokan karate, wing chun, budokai, judo, kickboxing and in some he reached the master's degree. In 1986, he met ninjutsu for the first time and there was "love at first sight". Tesic. Only then did he discover the true original ninjutsu, so he used every free moment to go to Germany and train with them. The Tesic brothers introduced him to the leading people of ninjutsu in Japan and opened the door to the world of original ninjutsu. He attended various seminars of foreign non-Japanese teachers. The chief and founder of Bujinkan, Soke Masaaki Hatsumi, invited Japan to learn directly from him. Since then, he has been constantly practicing and perfecting himself in ninjutsu.
He joined the defense of Croatia from the Greater Serbia aggression in 1991. He joined SJP Alfa. In it, he was an instructor of martial arts and close combat, the leader of a specialist combat group and the leader of a specialist combat platoon. He applied the skill of ninjutsu in the war, where it saved his life several times.
At the request of Soke Hatsumi, he founded in 1993, the first and only Bujinkan school in Croatia. The date of the founding of the first official club of Bujinkan Seishin Dojo in 1993 marks the beginning of ninjutsu practice in Croatia. In preparation for Operation Flash in 1994, he was wounded near Pakrac. In one combat action behind enemy lines, he stepped on an anti-personnel mine and lost his right lower leg. The traumatic event changed his life, but 18 days after a serious injury, he returned to training in the gym. He spent three months in rehab, but constantly shortened his hospital days by leading trainings to which he went on crutches and later on prosthetics. In 1995, Dean Rostohar went to Japan for the first time. He is now one of the highest ranked teachers and has traveled almost all over the world and has held more than a hundred different seminars across Europe. Today, he trains and teaches special forces, the army, security guards and the police in martial arts at his school. He is the holder of the title shihan (great master), shibu cho (head of the branch) for Croatia in bujinkan ninjutsu. and the title kugyo happo biken, popular on the 15th day (in ninjutsu, in addition to the traditional 10th day, there are additional stages, each with a special name).
At the request of Soke Hatsumi, he founded in 1993, the first and only Bujinkan school in Croatia. The date of the founding of the first official club of Bujinkan Seishin Dojo in 1993 marks the beginning of ninjutsu practice in Croatia. In preparation for Operation Flash in 1994, he was wounded near Pakrac. In one combat action behind enemy lines, he stepped on an anti-personnel mine and lost his right lower leg. The traumatic event changed his life, but 18 days after a serious injury, he returned to training in the gym. He spent three months in rehab, but constantly shortened his hospital days by leading trainings to which he went on crutches and later on prosthetics. In 1995, Dean Rostohar went to Japan for the first time. He is now one of the highest ranked teachers and has traveled almost all over the world and has held more than a hundred different seminars across Europe. Today, he trains and teaches special forces, the army, security guards and the police in martial arts at his school. He is the holder of the title shihan (great master), shibu cho (head of the branch) for Croatia in bujinkan ninjutsu. and the title kugyo happo biken, popular on the 15th day (in ninjutsu, in addition to the traditional 10th day, there are additional stages, each with a special name).
To expand his knowledge and skills, he founded the Specwog® group, of which he is the main instructor. It began in 2001, when he organized a small group of enthusiasts who want to improve, practice and explore all kinds of martial and warrior skills and all forms of tactical training in all segments: from martial to warrior skills, from self-defense to anti-terrorism, from bare-handed combat to fighting with blades and sticks, from firearms and equipment to protecting people and surviving in extreme conditions.
Kids from 9-12 years old in Bujinkan Pakrac trained great man Shihan Mario Tušek [YouTube]Ninjutsu u Hrvatskoj Povijest ninjutsua u Hrvatskoj je kao i svuda u svijetu prezentirana na različite načine, pa ću napistai ukratko bez previše detalja i pojedinosti. Otvaranjem ninjutsua prema svijetu sredinom 80-ih je ninjutsu došao i do Hrvatske. To je naravno bilo kroz literaturu, romane i nažalost vrlo loše filmove, pa tako samozvani instruktor ninjutsua Rajko Bartolin otvara prvu školu ninjutsua u Zaboku. Naravno tu se podučavao bez ikakvih znanja i licenci nekakav iskrivljeni ninjutsu. Na jedan seminar dolaze iz Njemačke brača Dominic i Sasha Tesic i nakon održavanja seminara pristupa im Dean Rostohar i moli ih da ga podučavaju....... Brača Tesic su završili fakultete alternativne medicine (jedan u Japanu 4 godine, a drugi u Kini 6 godina) i nakon dobivanja diplome došli živjeti u Hrvatsku gdje su otvorili ordinacije alternativne medicine u Zagrebu i Pitomači, vode treninge ninjutsua za manji broj učenika i žive samozatajno i uz ogromno znanje ninjutsua ne žele neke titule i naslove. U Hrvatskoj se tradicionalna ratnička vještina Bujinkan Ninđucu, vježba u Zagrebu u Bujinkan Seishin Dojo-u (Škola Božanskog ratnika čistog srca). Shibu Cho (glavni učitelj) za Hrvatsku, Dean Rostohar Shihan (Kugyo Happo Biken Menkyo Kaiden). U Hrvatskoj se ninjutsu službeno vježba od 1993. godine. Te je godine osnovan prvi službeni ninjutsu klub, Bujinkan Seishin Dojo. Pioniri ninjutsua u Hrvatskoj su Dean Rostohar i Davor Gašparović, danas shihani (veliki učitelji, veliki majstori) ove vještine. DEAN ROSTOHAR Od 10. godine bavi se borilačkim vještinama. Od najranijeg djetinjstva je zainteresiran za borilačke i ratničke vještine, te za vatreno i hladno oružje, pa gdje god ima priliku, proučava ih i bavi se sa time. Vježbao je razne vještine i športove kao šotokan karate, wing chun, budokai, judo, kickboks i u u nekima je dostigao majstorsko zvanje. 1986. godine prvi se je put susreo s ninjutsuom i došlo je do "ljubavi na prvi pogled" Naravno u to vrijeme nije bilo u Hrvatskoj škola ninjutsua osim samozvanog trenere R. B. kod koga je slučajno sreo ¸gostujuće trenere i učitelje iz Njemačke braću Dominica i Sashu Tešić. Tek tada je otkrio pravi izvorni ninjutsu, pa je svaki slobodan trenutak koristio za odlazak u Njemačku i treniranje s njima. Braća Tešić su ga upoznala sa vodećim ljudima ninjutsua u Japanu i otvorili mu vrata u svijet izvornog ninjutsua. Nazočio je na raznim seminarima stranih učitelja nejapanaca. Poglavar i osnivač Bujinkana, soke Masaaki Hatsumi, pozvao u Japan učiti izravno od njega. Otad stalno vježba i usavršava se u ninjutsuu. Uključio se u obranu Hrvatske od velikosrpske agresije 1991. godine. Ušao je u sastav SJP Alfa. U njoj je bio instruktorom borilačkih vještina i bliske borbe, vođe specijalističke borbene grupe te vođe specijalističkog borbenog voda. Vještinu ninjutsu primijenio je u ratu, gdje mu je više puta spasila život. Na zahtjev sokea Hatsumija, osnovao je 1993. godine, prvu i jedinu školu bujinkana u Hrvatskoj. Nadnevkom osnivanja prvog službenog kluba Bujinkan Seishin Dojo-a 1993. označava se početak vježbanja ninjutsua u Hrvatskoj. U pripremama za operaciju Bljesak 1994. godine je ranjen kod Pakraca. U jednoj borbenoj akciji iza neprijateljskih crta stao je na protupješačku minu i izgubio desnu potkoljenicu. Traumatični događaj promijenio mu je život, no već 18 dana nakon teška ozljeđivanja vratio se je treninzima u športskoj dvorani. Tri je mjeseca proveo na rehabilitaciji, ali je stalno bolničke dane kratio vodeći treninge na koje je odlazio štakama i poslije na protezi. Godine 1995. Dean Rostohar prvi put je otišao u Japan. Sada je jedan od najviše rangiranih učitelja te je proputovao gotovo cijeli svijet i održavo je više od stotinu različitih seminara diljem Europe. Danas u svojoj školi trenira i podučava specijalne postrojbe, vojsku, zaštitare i policiju ratničkim vještinama. Nositelj je naslova shihan (veliki majstor), shibu cho (poglavar ogranka) za Hrvatsku u bujinkan ninjutsuu. te zvanja kugyo happo biken, popularno 15. dan (u ninjutsuu osim tradicijskih 10. danova postoje dodatni stupnji, svaki posebnog imena). Radi proširivanja znanja i vještine, osnovao je skupinu Specwog® kojoj je glavni instruktor. Početci su joj 2001. godine, kad je organizirao malu grupu entuzijasta koji se žele usavršavati, vježbati i istraživati svevidove borilačkih i ratničkih vještina i sve oblike taktičkih treninga u svim segmentima: od borilačkih do ratničkih vještina, od samoobrane do antiterorizma, od goloruke borbe do borbe oružjem s oštricama i štapovima, od vatrenog oružja i opreme do zaštite osoba te preživljavanja u ekstremnim uvjetima.[/youtube]
Kids from 9-12 years old in Bujinkan Pakrac trained great man Shihan Mario Tušek [YouTube]Ninjutsu u Hrvatskoj Povijest ninjutsua u Hrvatskoj je kao i svuda u svijetu prezentirana na različite načine, pa ću napistai ukratko bez previše detalja i pojedinosti. Otvaranjem ninjutsua prema svijetu sredinom 80-ih je ninjutsu došao i do Hrvatske. To je naravno bilo kroz literaturu, romane i nažalost vrlo loše filmove, pa tako samozvani instruktor ninjutsua Rajko Bartolin otvara prvu školu ninjutsua u Zaboku. Naravno tu se podučavao bez ikakvih znanja i licenci nekakav iskrivljeni ninjutsu. Na jedan seminar dolaze iz Njemačke brača Dominic i Sasha Tesic i nakon održavanja seminara pristupa im Dean Rostohar i moli ih da ga podučavaju....... Brača Tesic su završili fakultete alternativne medicine (jedan u Japanu 4 godine, a drugi u Kini 6 godina) i nakon dobivanja diplome došli živjeti u Hrvatsku gdje su otvorili ordinacije alternativne medicine u Zagrebu i Pitomači, vode treninge ninjutsua za manji broj učenika i žive samozatajno i uz ogromno znanje ninjutsua ne žele neke titule i naslove. U Hrvatskoj se tradicionalna ratnička vještina Bujinkan Ninđucu, vježba u Zagrebu u Bujinkan Seishin Dojo-u (Škola Božanskog ratnika čistog srca). Shibu Cho (glavni učitelj) za Hrvatsku, Dean Rostohar Shihan (Kugyo Happo Biken Menkyo Kaiden). U Hrvatskoj se ninjutsu službeno vježba od 1993. godine. Te je godine osnovan prvi službeni ninjutsu klub, Bujinkan Seishin Dojo. Pioniri ninjutsua u Hrvatskoj su Dean Rostohar i Davor Gašparović, danas shihani (veliki učitelji, veliki majstori) ove vještine. DEAN ROSTOHAR Od 10. godine bavi se borilačkim vještinama. Od najranijeg djetinjstva je zainteresiran za borilačke i ratničke vještine, te za vatreno i hladno oružje, pa gdje god ima priliku, proučava ih i bavi se sa time. Vježbao je razne vještine i športove kao šotokan karate, wing chun, budokai, judo, kickboks i u u nekima je dostigao majstorsko zvanje. 1986. godine prvi se je put susreo s ninjutsuom i došlo je do "ljubavi na prvi pogled" Naravno u to vrijeme nije bilo u Hrvatskoj škola ninjutsua osim samozvanog trenere R. B. kod koga je slučajno sreo ¸gostujuće trenere i učitelje iz Njemačke braću Dominica i Sashu Tešić. Tek tada je otkrio pravi izvorni ninjutsu, pa je svaki slobodan trenutak koristio za odlazak u Njemačku i treniranje s njima. Braća Tešić su ga upoznala sa vodećim ljudima ninjutsua u Japanu i otvorili mu vrata u svijet izvornog ninjutsua. Nazočio je na raznim seminarima stranih učitelja nejapanaca. Poglavar i osnivač Bujinkana, soke Masaaki Hatsumi, pozvao u Japan učiti izravno od njega. Otad stalno vježba i usavršava se u ninjutsuu. Uključio se u obranu Hrvatske od velikosrpske agresije 1991. godine. Ušao je u sastav SJP Alfa. U njoj je bio instruktorom borilačkih vještina i bliske borbe, vođe specijalističke borbene grupe te vođe specijalističkog borbenog voda. Vještinu ninjutsu primijenio je u ratu, gdje mu je više puta spasila život. Na zahtjev sokea Hatsumija, osnovao je 1993. godine, prvu i jedinu školu bujinkana u Hrvatskoj. Nadnevkom osnivanja prvog službenog kluba Bujinkan Seishin Dojo-a 1993. označava se početak vježbanja ninjutsua u Hrvatskoj. U pripremama za operaciju Bljesak 1994. godine je ranjen kod Pakraca. U jednoj borbenoj akciji iza neprijateljskih crta stao je na protupješačku minu i izgubio desnu potkoljenicu. Traumatični događaj promijenio mu je život, no već 18 dana nakon teška ozljeđivanja vratio se je treninzima u športskoj dvorani. Tri je mjeseca proveo na rehabilitaciji, ali je stalno bolničke dane kratio vodeći treninge na koje je odlazio štakama i poslije na protezi. Godine 1995. Dean Rostohar prvi put je otišao u Japan. Sada je jedan od najviše rangiranih učitelja te je proputovao gotovo cijeli svijet i održavo je više od stotinu različitih seminara diljem Europe. Danas u svojoj školi trenira i podučava specijalne postrojbe, vojsku, zaštitare i policiju ratničkim vještinama. Nositelj je naslova shihan (veliki majstor), shibu cho (poglavar ogranka) za Hrvatsku u bujinkan ninjutsuu. te zvanja kugyo happo biken, popularno 15. dan (u ninjutsuu osim tradicijskih 10. danova postoje dodatni stupnji, svaki posebnog imena). Radi proširivanja znanja i vještine, osnovao je skupinu Specwog® kojoj je glavni instruktor. Početci su joj 2001. godine, kad je organizirao malu grupu entuzijasta koji se žele usavršavati, vježbati i istraživati svevidove borilačkih i ratničkih vještina i sve oblike taktičkih treninga u svim segmentima: od borilačkih do ratničkih vještina, od samoobrane do antiterorizma, od goloruke borbe do borbe oružjem s oštricama i štapovima, od vatrenog oružja i opreme do zaštite osoba te preživljavanja u ekstremnim uvjetima.[/youtube]
Facebook
Twitter
Discord
Comments
[removed]
👍👍👍
there is a joke here in the eUS about having one leg and being in an ass-kicking contest, I think your hero wins contest and ruins joke. Enjoyed reading.
Dobro je, ali malo nepregledno... bilo bi dobro malo bolje odvojiti, bodebljat neke odlomke i prelazak sa ENG na HRV jezik... kad je sve u istom bez razlike je monotono 🙂
q7
Nažalost jedva sam slike uspio naučit postavljati i upravo me Iva naučila kako uploadati video, pa pomalo oko boldanja i ostalog
Sve je to lijepo ali svaka zemlja koja drži do sebe bi trebala imati svoju borilačku vještinu.
Kada si podružnica neke svjetske organizacije uvijek imaš trećerazredne trenere,
središnjica te sputava jer oni žele zadržati izvrsnost.
Tu je i problem jako mnogo ozljeda jer se tehnike ne izvode pravilno.
Središnjici moraš plaćati i "licencu", gazdi ide postotak od svakog polaganja.
Za kvalitetnu vještinu treba imati "hram" gdje će živjeti dva lika koji će sistematizirati sve tehnike,
a ne bi na odmet niti bila priča, tj. kodeks iza svega toga.
Koliko na prvi pogled mogu vidjeti scenu autohtonih vještina u Hr.,
Urbana je nešto nalik na Krav magu,
dok se Crobran bazirao na viteškim tehnikama sa srednjovjekovnim mačem.
Razumijem ja da Dean Rostohar ima fascinantan životni put, ali on je samo trgovački putnik strane multinacionalne kompanije 😉
Uopće se ne slažem, jer ako je netko zaljubljenik u nešto od malena zašto ne bi vježbao upravo to, a upravo izmišljanje tzv tople vode je dovelo do prostituiranja borilačkih vještina. Yoshinao Nanbu je pokrenuo nanbudo jer je karate bio kao prežestoka vještina, a karate je s oproštenjem sport za invalide jer nema kontakta osim u kyokushinkaiju. Danas ljudi upravo radi novca izmišljaju toplu vodu, a osim toga ninjutsu nije borilačka vještina nego je ratnička i jednostavno filozofija preživljavanja, a kaj se tiče crobrana to je klub u koje se uče borilačke vještine, a nije autohtona vještina pa tako imaju natjecatelje u ultimatum, kicku, muey thaiju i da ne nabrajam..
A ne znam, 90-tih je Šime Đodan osim svoje izjave da kila mozga dođe marku imao u Saboru i govor gdje je rekao da Hrvatska ne treba proizvoditi pšenicu kada može kupiti tvrdu bijelu pšenicu iz Kanade.
Tako da ta logika; nećemo ništa razmišljati, nećemo ništa proizvoditi, biti ćemo samo konzumenti jer je to zona komfora, nije neka sreća.
(ovdje nazirem da zbog tvoje osobne lojalnosti Rostoharu si skloniji uvoznim proizvodima)
Sami rezultati borilačke vještine/sportova ovise o individualnom talentu.
Ako imaš agresivnog, eksplozivnog i izdržljivog borca on će dominirati u svakom sportu bez obzira na tehniku.
I zašto bi onda naši talentirani borci promovirali tuđe brendove?
Sve se u svijetu sastoji od hijerarhije.
Ako si na dnu (uzmi našu masoneriju, 7. razina, podređeni 6. razini beogradske lože),
onda je to ku*ac od ovce i uvijek će biti. 🙂
Lojalnost Rostoharu. Baš si me slatko nasmijao, ja sam pisao činjenice i nigdje nisam napisao da je divan čovjek, divna osoba ili karakter, pa ti iščitaj iz toga kaj sam htio reči, ali činjenica je da u borilačkim vještinama nemaš više kaj izmisliti, nego samo usavršavati. Da uvedeš udarce glavom u bilo koju vještinu to bi zbog vica o tvrdim glavama poistovjetili s našim susjedima, možda koshi jutsu odnosno razaranje tkiva, tetiva i kopanje oči ili nešto nedozvoljeno. Sve je više sličnih stilova i to je tako
Nemaš više kaj izmisliti, slažem se, ali je velika razlika da li si visoka ili niska razina.
Uz to ne znači da nešto što je dobro za Japance je dobro i za nas.
Ako si se bavio i natjecateljski borilačkim sportovima, onda znaš koliko su kategorije bitne,
kako dramatično raste snaga udarca a donekle se smanjuje brzina.
Kao klinac sam trenirao u klubu u kojem smo imali tri reprezentativca iz WTF-a.
Dečko koji je imao 60 kg, 3. dan, radi gimnastičarske fore, stražnji kružni u zraku, nije mogao razbiti standardnu dasku (2 cm jelova daska) jer je preslab.
S druge strane, čovjek sa 90+ kg pojede dvije daske ali nema šanse da u zraku napravi stražnji kružni.
Boksači sa 70 kg dobivaju nokautersku snagu udarca.
Prosječni Japanac ima 69 kg, prosječni Hrvat 91 kg, oduzmimo jednaki postotak i dobijemo da utrenirani imaju 60 kg Jp i 80 kg Hr.
60 i 80 kg ne možeš staviti u istu rečenicu, a kamoli u isti sport 😉
Trenirao sam i s jednim likom iz Sinja, i kaže ti on;
Kod nas dolje postoje narodna natjecanja u snazi, kamena s ramena, povlačenje konopca i hrvanje.
Kaže, nema ti tu neke tehnike, ali to su prirodni stokilaši, dlan kao lopata i mlate se kao medvjedi.
Ove ninjutsu tehnike - tiho hodanje, nestajanje, skrivanje, to je dobro za sitne ljude, žene i djecu,
ali kud ćeš medvjeda od 120 kg učiti da se šulja i skriva 🙂
Prijatelju bespredmetno je raspravljati o tome, jer bio sam prisutan kad je Kinga Husvety sa svojih 48 kg doslovno svezala u čvor 3 prosječna mladića koji su bili neugodni u sred bivše pivnice medvedg rad, kada je Davor Gašparović sa svojih cca 165 cm Tomu Lorbera iliti hrvatskog connana poprilično ozlijedio jer je ovaj bio bezobrazan i maltretira. Zaboravio sam reči da Kinga ima 48 kg. Jack Hoban nas je nekih 25-27 paralizirao samo laganim pritiskom prsta, pa miješa natjecanja i bit borilačkih vještina, meni osobno su u ninjutsuu najdraže tehnike aikidoa i jiujutsu, a tu kilaža apsolutno nema veze, pa su mi tako na treninzima iako imam cca 100 kg vrlo uspješno poluge radile osobe po 20 i više kg lakše. A možda taj tvoj kamena s ramena ima veliku snagu, ali ne posjeduje vještinu. Mislim da nema smisla raspravljati jer afiniteti su različiti, netko voli ganganje i revanje, netko rock i to je to