Živi Žir - Broj 1.

Day 5,400, 17:11 • Published in Croatia Croatia • by Ambroz Haracic


Dragi čitatelji, na današnji dan (5,400) vam s ponosom predstavljam prvo (1.) službeno izdanje lista Živi Žir !

Vi koji ste pročitali najavu / nulto izdanje ste primjetili da nismo bili sigurni o smjeru razvoja naše liste, odlučili smo se. Zvanično čemo ići kako vjetar puše! Kako ovo izdanje označava početak novinskog lista i početak života jednog žira smatram da je više nego prikladno da danas ovdje pišem o upravo tome, o početcima.


Kada pričamo o prvom carstvu na ovim prostorima često mislimo na rimljane, što je i pravedno jer se Isus navodno rodio u herodijskom (u određenim prijevodima herodskom) kraljevtsvu Judeja, dio rimskog carstva, Judeja je kroz povijest Izrael, Palestina i Jeruzalem te se nalazi na ključnoj poziciji u bliskom istoku.

Rimljani možda jesu ovdje prvo carstvo ogromnih razmjera ali njihov legitimitet za prvo mjesto pada u vodu prvom usporedbom njihovog panteona sa time od antičkih grka, stoga često antičke grke nazivamo osnivačima zapadnjačkog svijeta i kulture. No kako ćemo u ovom (i sljedećem, a možda i još kojem) broju razjasniti to nije tako. Za razbiti taj mit o grcima dovoljno je samo poslušati stare grčke filozofe, oni sami kažu da crpe iz starih izvora. Ako se želimo dočepati pravih osnivača kulture moramo kopati dublje, na svu sreću imali smo dovoljno iskopavanja te treba samo posložiti priču.

Kada je Napoleon 1799. stigao u Egipat poveo je naučnike za sobom da bi objasnili te veličanstvene sfinge i piramide o kojima su im putnici u europi neumorno pričali. Tu su se bili pripremali za napad na britance i turke, tada je Pierre Bouchard primjetio "bazaltnu ploču sa 3 sekcije", svaka od sekcija je bila išarana drugačijim pismom. Ta ploča je nazvana Kamen kod Rossete, Rosseta bijaše stari grad u blizini, danas je to Rašid, samo 65 kilometara udaljena od Aleksandrije. Tekst sa kamena je od malog značaja ali je služio kao prekretnica u razumjevanju drevnih egipćana. Kako su ga preveli i što je na tim sekcijama je zasebno interesantna priča, na prvoj sekciji je pisano sa fonogramskim hijeroglifima -na drugoj sa piktogramskim i na trećoj je bilo pisano na grčkom. Prevođenje grčkog je bilo mačji kašalj no ostale dvije sekcije su tadašnje naučnike ostavljale bez teksta, Jean Francois Champollion je tada sa tek 18 godina počeo studirati natpise sa kamena pa je uskoro nakon slijedio njegov prijedlog. Prijedlog ovog mladića je bio da je napisan isti tekst na svakoj sekciji i nakon 14 godina uspio je dokazati svoju teoriju. Taj trenutak se smatra kao začetak egiptologije, štoviše, daljna istraživanja su im konstantno davala rezultate. Spisi koji su pronađeni i dešifrirani pričaju o početku dinastijskog egipta 3100. godine prije Krista. Presliku kamena Rosette prenosim vam u cijelosti -



Uz brojne povijesne priče sada imamo i službeni artefakt koji nam neporečivo potvrđuje simbiozu između grka i egipčana, iako nikad nije bilo sumnje. Hellenska abeceda od koje je nastala latinska doduše nije, da tako kažemo, original. Grčki povjesničari su zapisali da im je abecedu donio feničanin zvan Kadmus ("Drevni") . Imala je isti broj slova, i u istom redosljedu kao hebrejska. Za vrijeme Trojanskog rata ovo je bila jedina abeceda u grčkoj, u petom stolječu prije krista povišen je broj slova na dvadeset i šest.



Naučnici su naravno svjesni kako grčko-egipatskih tako i grčko-bliskoistočnih kontakta u prvom tisućlječu prije krista, koji dostižu vrhunac porazom Perzijaca od strane Aleksandra Makedonskog 331. godine prije krista.
Grčki zapisi pršte s informacijama o tim perzijcima i njhihovoj zemlji. Sudeči po imenima njihovih kraljeva - Cyrus, Darius, Xerxes - po imenima njihovih božanstva koja pripadaju indo-europskoj grupi naziva, znanstvenici su došli do zaključka da je riječ o Arijcima koji su se odjednom pojavili negdje oko Kaspijskog mora. Ovdje stari zavjet zakomplicirava stvari. Kako su ovi strani okupatori često bili u ključnim biblijskim trenutcima? Na primjer, Cyrus je smatran pomazanikom Jahve što je zapravo čudan odnos za hebrejskog Boga i nekoga ko nije hebrejac. Prema biblijskoj knjizi Ezra Cyrus prihvaća svoju misiju popravka jeruzalemskog hrama po naredbi Jahve, kojega naziva Bogom Raja. Cyrus i ostali kraljevi iz dinastije nazivali su se Achaemenid-i, to je po nazivu titule koju je zaprimio osnivač dinastije Hacham-Anish. Ta titula nije arijevska već semitska, te znači Mudar Čovjek no povjesničari kao iz inata nisu nikada povezali silne sličnosti i poveznice Jahve sa božanstvom koje su Achaemenidi zvali Mudri Vladar. Mudri Vladar može se vidjeti na kraljevskom pečatu Dariusa kako leti u zraku na krilatoj kugli -



Ustanovili smo dakle da se kulturni, povijesni i religiozni korijeni ovih starih Perzijaca zapravo idu u nazad skroz do Babilona i Asirije čiji su razmjeri i pad dokumentirani u starom zavjetu. Duže vrijeme je čovijek smatrao da su Achemenidski tekstovi ukrasni, dok Engelbert Kampfer nije otišao u Persepolis 1686. - glavni grad Perzije, i opisao njihov tekst kao kuneate iliti "wedge shaped impressions" , od tada se pismo naziva cuneiform - Klinopis



Kako su se Achaemenidska pisma pokušavala dešifrirati postalo je jasno da je to ustvari isto pismo pronađeno na drevnim pločama i artefaktima. Inspiriran ovim otkrićem, Paul Emile Botta odlazi provesti prvu bitnu ekskavaciju 1843. godine pored današnjeg grada Mosul, tada zvanog Khorsabad. Botta otkriva da je kuineformski naziv grada bio "Dur Sharru Kin" - to su semitske inskripcije na sestrinjskom jeziku hebjerskom - ime je značilo "Grad-sa-zidinama Pravednoga Kralja". Naši udžbenici ovog kralja zovu Sargon II. U sredini ove kraljevske sjednice nalazi se službena palača kralja čiji su zidovi u cijelosti ugravirani raznim reljefnim motivima - da se mjere u dužini imali bi preko milje. Za upravljanje gradom i kraljevskim kompleksom služila je stepeničasta piramida - služila je kao stepenice za raj za bogove. Raspored građevina i skulptura govori nam da se grad brzo razvijao; palače, hramovi, kuće, štale, skladišta, zidine, kapije, stupove, ukrase, kipove, slike, tornjeve, bedeme, terase i vrtove - sve su završili u 5 godina. Riječima Georgesa Contenaua ( La Vie Quotidienne a Babylone et en Assyrie) " the imagination reels before the potential strenght of an empire that which could accomplish so much in such a short space of time" nekih 3000 godina unazad.



No svatko ko razumije povijest zna da Englezi neće dozvoliti da ih nadmaše Francuzi. Englezi, u liku Sir Austen Henry Layarda, stižu na scenu ubrzo nakon saznanja o Francuskim otkričima. Layard je za svoju lokaciju iskopavanja odabrao poziciju jedno desetak milja uzduž rijeku Tigris od Khorsabada. Starosjedioci su to mjesto zvali Kuyunjik - što se kasnije ispostavilo da je riječ o Asirskom glavnom gradu Nineveh. Biblijska imena i događaji su upravo oživjeli


Više o tome čitajte u sljedećem broju Živog Žira, a za kraj vam stavljamo portret čovjeka koji je sve to i proživio te je obogaćivao familije diljem bivše Jugoslavije svojim povijesnim pričama. Jedan jedini, broja vrijedan -



Hvala na čitanju, Vaš urednik
Ambroz Haračić