Je l' video ko duži?

Day 1,854, 06:07 Published in Serbia Serbia by steVVEGI
Predgovor

Ovu pričicu sam ispisao u cugu, pio kaficu i eto... Dosadno mi beše. Sad, možda je malko podugača, te sam je zato podelio u "glavudže", pa ako neko ima želju da je pročita, a čini mu se da nema vremena da iščita u cugu, neka čita glavudžu po glavudžu. Ne volem da izdajem u delovima, nekako mi ni filmovi u delovima nisu jednakog kvaliteta kao prvi, pa isto tako mislim i za članke, te sam sve strpao u jedan. Dobro, znam, i film da traje 7 sati, retko ko bi ga gledao, ali šta da radim? Meni se pisalo, pa sam pisao, a da li će neko da čita, pucketa mi, što bi rekao jedan pametan čovek... Elem, pravopisne greške su namerne! Dobro, nisu, ali je*e mi se da ih ispravljam!

Prva glavudža

Letnje predskozorje, zemlja nije stigla ni da se ohladi od predhonog vrelog dana, a sunce preti svojim novim pojavljivanjem. Po prašnjavom seoskom putu hoda usamljeni starac, nogu pred nogu, lagano, kao da ima svo vreme sveta na raspolaganju. Deda Obren je, kao i obično, prvi kretao put seoske zadruge, da popije koju mučenicu i da započne nove teme sa svojim prijateljima, seoskim đilkošima, koji su voleli njegovu besedu, katkad mu se podsmevajući na njegovom iskustvu i čudnim pričama koje je zborio. Bat koraka je budio usnule petlove, koji su znali da stari deda Obren najavljuje izlazak sunca, pa su se brže bolje spremali da kukuriknu i obaveste ostale meštane kako je vreme za rad na njivi ili, kao u slučaju naših junaka, priče pred zadrugom.

Zadruga, naravno, još uvek nije bila otvorena. Pega je bila vredna žena, ali je katkad znala da se uspava, što je deda Obrena veoma nerviralo. U tim danima kada je znala da okasni, obuzimao ga je poseban nemir, jer nije na vreme isprao grlo rakijom, pa je sedenje ispred zaključane zadruge smatrao gubljenjem vremena. Danas, međutim, Pega nije zakasnila, sa prvim zracima sunca pojavila se i ona, vesela i mila, kakva je uvek bila kada bi imala strasnu, besanu noć.

-Dobro jutro deda Obrene, kako ste danas - ljubazno upita Pega.
-Kada tebe vidim, sunce moje milo, radosniji sam nego onomad kad mi je Jela izrodila ona moja dva hoštaplera od sinova. - uzvrati deda Obren.
-Odmah da iznesem čokanjče šljive, je l' tako? - upita Pega.
-Naravno draga, samo vidi da bude od Pere Cicvare Belog, nemoj da mi uvaljuješ nešto drugo. - odgovori deda.

Ispijajući rakijicu koju mu je Pega donela, deda odluta mislima u vreme svoje mladosti, zaboravljajući da sedne na klupicu koju je on osmislio, a đilkoši napravili. Klupice, poređane jedna preko puta druge, a u sredini sto, sa velikom rupom na sredini, koja je trebala da služi, po dedinom mišljenju, za ukras na stolu, jer neće jesti na tom stolu, no samo uživati u piću i razgovoru, te nema potrebe da bude iz jednoga dela, ali je rupa na kraju služila kao korpa za otpatke, uglavnom duvana i kutije od istog, a to je Pegu osobito nerviralo, jer je svako veče, pred odlazak kući, morala da pomera sto i da pomete đubre koje su za sobom ostavili "zadrugari", kako su voleli u selu da ih zovu.
-Sedi deda, vidiš da metem, šta si se ukipio tu? - reče Pega, koju je jutarnje raspoloženje brzo prošlo, kada je videla poruku od dobavljača da će hleb ovog jutra kasniti. To je moglo da znači samo jedno, veći broj "zadrugara" ispred zadruge, jer će ljudi, čekajući da stigne hleb, ostati da popiju po jednu sa nogu, a ta jedna sa nogu se može otegnuti do same večeri. Par čašica, razgovor i u jednom trenutku, kada bi videli da se deca vraćaju iz škole, neki bi, ako vide svoje dete u grupi, dali njima hleb da odnesu kući, a oni bi nastavili sa započetom pričom, a opet, ovi drugi koji su imali stariju decu, koja su otišla da nastave školovanje u grad, bi ovoj mlađoj deci iz grupe osnovaca, govorili da pošalju domaćice da dođu po hleb, jer su se oni, jelte, dovoljno potrudili da pričekaju pekare da dođu.

Druga glavudža

Dedu iz misli nije trgla Pega, već veselo pevušenje Ćurana, ćelavog derana, koji je jedno vreme radio u mestu blizu sela, kao policajac, ali je jednog dana shvatio da to nije posao za njega, te se vratio u očevu kuću, da, kako je govorio, nastavi očev posao. Dakako, posao nije nastavio, njive je izdavao vrednijim seljacima, a on je sa tim novcem imao sasvim dovoljno za druženje ispred zadruge. Ženu nije imao, jer nije verovao u brak, ali je bio omiljen među ženskom populacijom, toliko omiljen, da su se jednom ženjeni muškarci iz sela okupili ispred njegove kuće i hteli da ga prebiju i proteraju iz istog. Spasila ga je deda Obrenova beseda i poštovanje koje je deda Obren imao u selu. Danas već pazi kome ide u kuću dok joj je muž na njivi, mada... Neki kažu da je samo postao oprezniji.
-Gde si deda Obrene? Moje poštovanje. I jutros si poranio da ti Cicvarina rakija ne izlapi, a? - pomalo šeretski reče Ćuran.
-Ajde mali ne budali, nego idi kod Pege i naruči nam po čokanjče, vidiš da mi je ovo nekako šuplje. - odgovori deda.

Sedeli su jedan pored drugog, slabo šta divaneći, uglavnom bi promrljali nešto o vremenu i prokletoj vrućini, a uglavnom su, posle, sada već trećeg čokanjčeta, razmišljali o pivu. No, za pivo su morali još malo da se strpe, jer Pega, kada bi kretala uveče kući, je uvek isključivala friždere, zlu ne trebalo, da ne pukne koja flaša, da se ne preladi ili da struja ne pobenavi, te pivo nije bilo još dovoljno znojavo za vrućinu koja je u ranim jutarnjim danima već uzela zamah. Utom začuše smejanje na drumu, stizali su Pekardžija i Vegetarijanac.

Pekardžija je imao taj nadimak zato što je on nekada bio onaj koji je razvozio hleb po selima, a Pega ga je volela više od svega, jer mu je rodno selo bilo prioritet, te se nikada nije desilo da okasni, čak ni u zimskim, snežnim danima, a i tada su zadrugari znali da zaglave ispred zadruge, ništa njima nije bilo prepreka za dobru priču i piće. Najžalije joj je bilo kada je Pekardžija prestao da radi u firmi, jer je istu otkupio privatnik, pa je Pekardžija rešio da uzme otpremninu i napravi plastenike, što mu je, ispostaviće se, bio odličan potez. Zgrnuo je dovoljno novaca da sada može da ima svoje radnike, a on je vreme ubijao, a gde drugde, nego ispred zadruge.
Vegetarijanac je bio lokalno sprdalo. Ništa ga nije preterano interesovalo, nije se ni u mnogo štošta razumeo, ali je voleo da se sprda sa drugima kako se razume u svašta i kako ga sve to interesuje, namerno terajući kontru onima koji bi zapenili u nekoj polemici. Imao je njiva, podosta, ali je jednostavno bio lenj da je obrađuje, nešto poput Ćurana, samo što je on svoje njive prodao, te od novaca napravio par bungalova koje sada izdaje gradskim deranima, nadajući se procvatu seoskog turizma u Srbiji.

Ovoj četvorici je falio još M.C. Muk, da bi se "paklena petorka", kako su ih meštani nazivali, bila kompletna. M.C. Muk je bio gradsko dete, vazda je visio po žurkama, alkohol, lake droge i ženske su mu umalo došle glave, te je rešio da mir pronađe na selu. Imao je nešto ušteđevine, kupio je jeftino kuću u selu, oženio se i sada je tu, primljen od meštana kao da se u selu i rodio, jer je bio veoma zabavan, doduše, znao je katkada da dosadi seljanima, kada bi popio koju više, pa bi počeo da priča dogodovštine koje je imao na raznoraznim gradskim događajima. Te priče su u početku seljanima bile zanimljive, ali je Muk kasnije počeo da se ponavlja... Ženin i svoj stan, koje su imali u gradu, je izdavao, te je imao sasvim dovoljno za život na selu, a dok je žena vodila računa oko živine i sitne stoke, on je vreme provodio, pa naravno, ispred zadruge. No, jutros ga nije bilo...

-Šta li je sa Mukom... - zapita se Ćuran, koji je prvi primetio da ga nema.
-Ma, pusti ga, sigurno je sinoćke nastavio sa rakijom kad je došao kući, tu mu je kuma, pa sa njom pije vascelu noć. - odgovori Vegetarijanac.
-Deco, a što vas trojica ne pokušate nešto sa njegovom kumom? Moje stare oči još uvek dobro vide, a vide da vas trojica pocrvenite kada vam se ona obrati... Eeee... da su mi vaše godine i da mi nije one Jele, pokazao bih vam ja kako sa tak'ima treba. - reče deda Obren, više setno i sebi u bradu, nego što je imao nameru da ostali čuju njegove reči.
-E moj deda, ne gledaju takve cure dilbere poput nas, ni traktor nemamo, a kamoli neka besna kola, one voledu momke iz grada sa dobrim kolima i da ih izvode u restoran. - pomalo tužno izgovori Pekardžija.
-Čuj u restoran! Ako imaš dobru ćunu, moj Pekardžija, cvrkutala bi ona i ispred zadruge sa tobom, ali ne vredi, niko ne sme da pokuša makar da pokaže od kakvog kova mu je štap međ' nogama, pa ako nije valjan može se desiti da kuma, osim što je ne možemo voditi nigde osimm ispred zadruge, shvati da mi seoski đilkoši i nismo baš tako rumeni i zdravi. - poče Vegetarijanac da mudruje.
-Kad smo već kod traktora, jeste li videli kakav je traktor kupio Ćata Vlastimir? - upita deda Obren.
-Ja, jesmo, rakovički, dobar. - odgovori Ćuran.
-Jes, dobar. - složiše se ostali.

Treća glavudža

-Hoćete li pive, orosilo? - upita Pega, izlazeći iz zadruge i pogledajući na put da vidi stiže li više taj pekarski kamion, jer je već nekoliko, srećom domaćica, a ne muških, dolazilo da kupi hleb, no morala je da ih vrati...
-Može piva, hvala k**cu više. Preznoji me ova Cicvarina šljiva. - reče Vegetarijanac.
-Opa, pivo može uvek. I u cipelu da me pitaš da natočiš, rekao bih da može, što li pitaš uopšte, da mi je znati. - obrati se Ćuran Pegi i šeretski namignu.
-Ene, nešto se kreće drumom, izgleda da pekari konačno dolaze. Dobro je, nisu mnogo okasnili. - obradova se Pega.
No, dok je ona ulazila u zadrugu da donese pivo za goste, drumom projuriše kola hitne pomoći. Gosti se zagledaše izmađu sebe, pitajući se kod koga i zbog koga tako žure.
-Sigurno je kod baba Obrijane, matora je, ne može ni ona kao pre. - reče deda Obren.
-Ma, kod kakve Obrijane, ne lupaj. Ta će da nas nadživi sve ovde, štaviše, čuo sam da koristi neke travke, pa ko joj se zameri, a ona buf, pa tog više nema. - reče Vegetarijanac, tiho, da ga kogod izvan društva ne bi čuo.
I taman kada su mislili da krenu drumom za hitnom pomoći ugledaše Muka kako se pojavljuje odnekuda.
-Muk, što projuriše ove nesreće ovuda, znaš li šta se desilo? - upita Pekardžija.
-Joj, nesreća, prijatelji moji, strašna nesreća, Pego, dajde mi pivo, da sperem grlo od ove prašine, pa da natenane ispričam.
Pega mu donese pivo i dok je ispijao povelike gutljaje, ostali su ga gledali u sam grkljan, iščekujući da konačno spere to grlo i da im ispriča kakva se to nesreća desila.
-Aman, hoćeš li više, da si kašikom jeo prašinu, do sada bi isprao grlo, j**em te u grlo, da te j**em. - nestrpljiv je bio Vegetarijanac.
-E, ovako. Znate da je Ćata kupio novi traktor? Ma, znate, šta vas pitam. Dakle, vraćao se sa njive, a popio malo. Ah, da, nisam vam rekao, kada je kupio traktor, dogovorio sa se sa Vodovod Prijelom da mu uvek bude u pripravnosti i da, kada čuje traktor da štekće, istrči i otvori kapiju. Prijelo se uspavao, Ćata zaleteo... I BUM, da ste čuli kako je to puklo. Ja baš tada bio kod onog Brodar Drogana, pa gledao svojim očima. Ćata pao sa traktora, ene ga u travi, da se digne ne može. Ja bio malo tu, popio pivu što mi doneo Bora, video dolazi hitna i otišao, šta ću ja tamo, sad je zbrinut.
-Pa da, kupio traktor, a ne zna da vozi. Što ga nije Brodar naučio kako se vozi traktor. - uzviknu deda Obren.
-Vidiš, deda, da ga je naučio čim ga je do kapije dovezao, ali onaj Prijelo se nije držao svog dogovora. Sigurno se nagutao opet onih tableta, pa zaspao, sirovina. - odgovori Vegetarijanac.
-A jesu te tablete zlo, što li ih onaj Purke donese u selo. - više za sebe, nego drugima reče Ćuran.
-Ma i taj Ćata. Koji će mu moj traktor, ionako ima samo pola zemlje, drugu polovinu mu država uzela pa dodelila onom Turčinu. - reče Muk.
-Čekaj, a šta je sa traktorom? - upita Pega, iako nezaiteresovano za priču, jer joj je sva pažnja bila usmerena ka drumu i konačnom pojavljivanju pekarskog kamiona.
-Ma traktoru ništa. Pa rakovički je to, ne može on tek tako da se sj**e. - odgovori Muk.
-Pa šta, sad će Brodar da ga vozi traktor, dok je ovaj u bolnici? - upita Ćuran.
-Jok, došla i milicija, kažu da samo ona Milena, stomatolog što je bila, može da vozi taj traktor, jer samo ona ima dozvolu za njega.
U tom trenutku kola hitne prođoše, ali, koliko su "zadrugari" mogli da primete, prazna. Odnekuda se pojavi Đoni, feminizirani mladić koji je celom selu pričao da je homoseksualac, ali mu selo nije verovalo, jer, kako su govorili meštani, "ovo selo rađa samo prave muške", te im reče da je Ćata odbio pomoć medicinara.
-Zašto, pobogu? Pa video sam da nije baš najbolje, dok sam bio tamo. - začudi se Muk.
-Ma, došao onaj doktor s' juga, kako se zvaše... Sumnjičević Lican, a sa njim ona medicinska sestra Zlatana, pa Ćati ne beše pravo, ali im dozvoli da ga unesu u vozilo. No, kada je ugledao da na retrovizoru imaju zastavicu sa likom Tadićka iz 91. znate onog što je nosio bedž Antuna Keša na reveru, on demonstartivno napusti vozilo i leže na travu te reče "ja odavde idem samo ako me odnesu pravi Srbi, a ne ovi izrodi". Džaba ga ubeđiovasmo, neće da popusti, pa to ti je. - ispriča Đoni.

Četvrta glavudža

Pekari su konačno stigli, doneli su hleba i više nego što je selu potrebno, ali rekoše da nisu sigurni da li će sutra moći da dođu, jer im se jedno vozilo pokvarilo, pa će do tada dolaziti na svaka dva dana, što Pegu strašno iznervira, pa bes iskali na gostima.
-Dobro, da li vi imate šta pametnije da radite, osim što po vasceli dan ločete ovde? Idite vidite kako je Ćata, možda mu se slošilo, a vas baš briga.
-Ma, pucketa nam za Ćatu, ako mu se slošilo, šta ja da mu radim? Nisam ja dr, mr, pa da ga lečim, neka mu stave bokvicu, kad nije hteo doktora. - reče Vegetarijanac.
-A ne ide bokvica na bukvicu, moj Vegetarijanac, treba tu neka jača biljka, možda grana hrasta, pa preko plećke. - ubaci se deda Obren.
-Nego, jeste li čuli da Kostalski hoće da postane selončelnik? - upita Muk.
-E? On? pa gde on, putuje po svetu, a baš će da mi se zabrine za ovo naše selo. - zabrinuto će Ćuran.
-Jeste, čuo sam i ja nešto. Koliko znam, rekao je da selo neće više da odvaja iz prihoda za one koji rade na njivama, već će to da se sliva u kasu, pa će biti iskorišćeno kada selu baš za nešto bude ustrebalo. -reče deda Obren.
-Ih, baš nas briga zarad toga, od nas niko na njivi ne radi. Čak nam je i bolje tako. Možda da odradimo peticiju da deo prihoda ide u izgradnju bazena pored zadruge, dobro bi nam došlo sada da se brčnemo. - reče Muk.
-Jes, jes, dobro bi došlo. - složiše se ostali.
U tom trenutku drumom projuri beli fića, kakvog je imao samo Rade Smotana, a u fići je, pored vozača, bio i Ćata, te "zadrugari" dođoše do zaključka da niko iz hitne pomoći nije želeo ponovo da dovozi kola u ovu vukoj**inu. No, gosti zadruge nisu primetili ko je vozio automobil.
-Sigurno nije Rade Smotana, pa Ćata bi pre u kola ušao sa samim Antunom Kešom nego sa Radetom, a i ovoga smara da vozi na ovu vrućinu, meni se čini da je bio onaj Moma iz RS ili Kukavni Ban. - izgovori deda Obren.
-Jok, žensko je bilo, možda Stara Skej ili Mesečeva Helanka. - odgovori Vegetarijanac.
-Ste normalni vi, pa bila je Gadimo SSSSise, ona što muca. Nju Ćata najviše voli, pa je samo sa njom pristao da ide, garant. - zaključi polemiku Pekardžija, a ostali se složiše sa njim.

Peta glavudža

-Momci, ja odoh, a vi popite to, pa flaše ostavite iza, znate već, ne moram da vam crtam. - reče Pega, zaključavajući zadrugu.
-U, sunce ti j**em, zar je već osam sati? - zabrinuto će deda Obren.
-Šta ti je deda, pa koliko smo puta ovde ponoć dočekali? Što si se sada zabrinuo zato što je tek osam sati? - upita Ćuran dedu.
-Ma, jutros sam onu moju Jelu, pa sam joj obećao da ću i u podne, a bome i uveče, a sad sam preskočio podne, pa ću večeras morati dva puta... - reče deda, još uvek zabrinutog izraza.
-Joj, deda, ala lažeš... pa ti toliko puta teško da možeš i za godinu dana. - nasmejaše mu se ostali.
Zatim svi popiše ostatak piva naiskap, pa polako krenuše svojim kućama, komentarišući usput kako je Ćata lud, jer će pravo iz bolnice da završi u zatvoru, samo zato što jedan Crnogorac nije hteo da mu se izvini zbog nekog nesporazuma, pa mu je Ćata polomio nos, te se složiše da tu temu sutradan malko bolje prostudiraju, uz rakijicu i pivo, naravno.

U ponoć je već celo selo mirno spavalo, skoro celo... Svetlo se videlo još samo u deda Obrenovoj kući...