Esta noche puedo escribir los versos mas tristes
Vudstok
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primer: "Noć je puna zvezda, trepere modre zvezde u daljini".
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkad je i ona mene volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvezdana i ona nije uz mene.
I to je sve.
U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Comments
vipr ♥
Кад сам те угледао
На малом каменом тргу
Као зраку што потитрава
По осунчаним плочама
Знао сам те већ хиљадама година
И виђао вековима
И кад год сам те срео
Увек си долазила
Из мог најдубљег памћења
И најдаљих успомена
И сваки сусрет
Подсећао је на онај
Први и једини
Кад на то нисам мислио
И коме није претходио
Ни један други
Да тог сусрета није било
Како бих те познао
И знао кога тражим
Зашто бих се питао
Јеси ли ти - ти
Јесам ли ја - ја
Ако си то ти
Прва једина и вечна
Коју сам изгубио ко зна кад
И тражио ко зна куда
Срео сам се са собом
И нашао своје ребро
Ако је то било
Пре свих векова
Онда је и сад
Ако је само сад
Није било никад
Ја сам ја само с тобом
И само смо нас двоје једно
Прошлост не постоји
Ми смо почетак и крај
Ко би рекао да је Страхињић овако романтична душа... (:
Риспект! (:
♥
http://www.erepublik.com/en/article/-1-2025204/1/20 [ГЕРИЛА]Пар информација и регрутација