Arrival of Croats
SamoHajduk 101
Kako vidin svak pogotovo Srbi izmjenjuju povijest pa eto da malo uzvratim al sa činjenicama i kako je bilo i da drugi malo znaju o nama. Al nećemo samo povjest nego i sadašnjost i da upoznamo sve sa ljepom našom da vide zašto je toliko volimo. Tako da ćemo u buduće tu predstavit i sve Hrvatske regije i veće gradove. Vjerovatno neko već je al nema veze hehe neznam šta bi drugo...... Neki mogu i naučit nešto.. vote + sub
The beginnings of statehood - the formation of two Croatian principalities The name Croat (Hrvat), which is probably of Iranian origin, was first mentioned in the second or third century A.D. near the Sea of Azov. From here the Croats migrated to southern Poland around Cracow, where the so-called White Croatia was located. Around the year 630 they arrived in the western part of the Balkan Peninsula. They defeated or assimilated the Illyro-Celtic tribes, which were already somewhat Romanized, freed themselves from the Avars and established two principalities, one on the territory of the former Roman province of Dalmatia, and the other in the Pannonian region.
The first principality was known as the Coastal or Dalmatian Croatia, and the other as Pannonian or Sava Croatia. In addition to these areas, the Croats also settled southern Dalmatia and the territory of today's Herzegovina and Montenegro, which historical sources refer to as Red Croatia. They also settled Bosnia, Istria and southern Hungary, but they did not maintain a strong presence in all of these peripheral territories, as they were subject to assimilation. The Roman population withdrew into the Byzantine cities on the coast or islands (e.g. Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk), while the Illyro-Roman population withdrew to the highlands, where they later became known as Vlach stock-herders.
The Croats soon accepted Christianity, and became a part of Roman and Western Christian civilization. In 812 the Franks (under Charlemagne) and the Byzantine Empire created spheres of interest, and the Croats fell under the Franks, while the coastal cities came under the rule of Constantinople. A result of this division was the revolt of Ljudevit (Louis), the prince of Sava Croatia, against the Frankish state (81😎
, while Borna, the prince of Coastal Croatia, supported the Franks. A genuine war broke out, in which Ljudevit repelled the Frankish armies and defeated Borna. This was how the Croats first entered the political stage of Europe with their two principalities.
Za one kojima se neda il ne mogu čitat na engleskom...
Područje današnje Hrvatske bilo je oduvijek vrlo bogato životinjskim i biljnim svijetom pa slijedom toga pogodno za život ljudi. Na sjeveru su plodne riječne doline koje čine rijeke Drava, Sava, Dunav, Kupa, Una, a na jugu brojna krška polja i razvedena morska obala puna otoka i zaljeva povoljnih za prirodne luke i plovidbu.
Zbog toga tragovi ljudske prisutnosti sežu u najstarija razdoblja, u paleolitik ili starije kameno doba. U europskim razmjerima poznato je nalazište neandertalskog čovjeka (paleantropa) u spilji Hušnjakova brijega kraj Krapine (Homo krapiniensis). Brojni su ostatci i razdoblja neolita u poriječju Save, Drave i Dunava poznata pod imenima starčevačke, vinčanske i sopotske kulture, a uz more hvarske kulture. U razdoblju eneolitika poznata je vučedolska kultura uz Dunav s ostacima lijepe keramike (Vučedolska golubica) najstariji nalaz te vrste u Europi, a u razdoblju bronce je najizrazitija tzv. vinkovačka kultura. Željezno doba je iza sebe ostavilo brojne nalaze ilirskih plemena; Liburna, Japoda i Delmata od Istre do Dalmacije i Hercegovine. U 4. st. prije Krista su svoje tragove ostavili Kelti, čiji nalazi spadaju u latensku kulturu.
Istodobno s Keltima, na jadranskim otocima i ušćima rijeka su nalazi koji svjedoče o grčkim kolonijama na Visu (Issa), Hvaru (Pharos), u Trogiru (Tragurion) i drugdje. Dva stoljeća poslije Grka na istočnu obalu Jadranskog mora dolaze Rimljani, ali su ova područja osvojili tek slomom ustanka pod Batonom (6. do 9. god. poslije Krista). Uskoro su ustrojili svoje provincije poput Dalmacije uz more i na području današnje Bosne i Panonije u Podunavlju. Prva je imala svoje središte u Saloni kraj današnjeg Splita, a druga u Ptuju (Poetovio). Istra je bila u sastavu italske oblasti (Venetia et Histria). Budući da se razvijala trgovina, promet, da su izgrađene ceste i luke, tadašnji rimski Ilirik se dobro gospodarski razvijao. Nicali su brojni gradovi poput Pole (Pula), Parentiuma (Poreč), Jadere (Zadar), Scardone (Skradin), Narone na ušću Neretve te u kontinentalnom dijelu: Siscie (Sisak), Cibalaea (Vinkovci), Sirmiuma (Mitrovica), Murse (Osijek) i brojni drugi koji i danas postoje uzduž nekadašnjih rimskih cesta i plovnih puteva.
Hrvati su kao i drugi neki narodi došli s istoka, iz azijskih i današnjih rusko-ukrajinskih prostora i naselili se na područje južne Poljske i sjeverne Češke gdje se nalazila Bijela Hrvatska. Otud su u početku 7. st. krenuli u Podunavlje, na područje od rijeke Drine do Jadranskog mora i sjeverne Italije. Budući su Hrvati bili organizirano, ratničko pleme i da su bili u savezu s Avarima, sustavno su naseljavali područje bivšeg rimskog Ilirika, najprije Panoniju, a zatim i Dalmaciju. Osvojili su 582. cvatući grad Sirmij, a 614. i Salonu, pa Epidaurum (Cavtat). Bivši stanovnici, romanizirani Iliri, povukli su se iz ta dva grada u Dioklecijanovu palaču (Spalato, danas Split) i u Ragusium (danas Dubrovnik).
Osim današnjeg. hrvatskog prostora naselili su Hrvati i područje današnje Hercegovine i Crne Gore koju povijesni izvori nazivaju Crvenom Hrvatskom, zatim Bosnu, Istru, te istočne dijelove današnje Slovenije, južnu Mađarsku i jugoistočnu Austriju, ali se nisu u većem broju na svim tim rubnim prostorima održali. Staro romansko pučanstvo povuklo se u bizantske gradove i otoke npr. Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk, a ilirsko i romansko u planine gdje su kasnije bili poznati kao Vlasi - stočari. U Iliriku su Hrvati naslijedili bogatu rimsku kulturu, građevine, ceste, ali i crkvenu organizaciju s biskupijama u spomenutim i drugim gradovima. Uskoro su prihvatili i kršćanstvo, uglavnom sa Zapada, i postali dionicima rimske i zapadnokršćanske civilizacije.
Comments
eo ti vs
i daj malo na hrv nisam u stanju cotat eng
haha aj kad nisi u stanju pisat ću i na jednom i drugom..
V/S
btw..to da su hrvati iranskog podrijetla to je možda a ne vjerojatno.
Neću te prijaviti samo zato što se baviš Hrvatskom, inače informiraj se. Pon najnovijem i najrealnijem priče o dolasku Hrvata su mit, bajka ...Nije ga bilo. Elitna skupina avarske konjice i na neki način kasta se je osamostalila od Avara kada su oni oslabili i došla u ove krajeve i pokorila slavene koji su došli zajedno sa njima i preostale starosjedioce te im dala svoje ime, a oni su se zvali Hrvatima. Dakle, ta vladajuća manjina, je dala tom narodu u nastajanju svoje ime, a izgubila sve ostalo i dobila slavenski identitet. To je istina, prihvatili mi nju ili ne. No što ćeš i mene su u prošloj državi učili o seobi slavena, u ovoj su nam pričali o gotskom, iranskom i inim porijeklima a istina je puno manje bajkovita. Trebao si gledati seriju Hrvatski kraljevi gdje je i javno priznato ovo što sam napisao. Seoba je bajka, lijepa kao i sve bajke, ali bajka.No, samo naprijed, nitko se nije usrećio sa našom povijesti pa nećeš ni ti. Imaš vote i sub.
Tiberije svako malo se javljaju kvazi povjesničari sa novim teorijama i idejama , nećemo mi kao i Srbi da izmišljamo svoju povijest, kakva je takva je naša je i ja san ponosan na nju. Taj rani početak i dolazak je diskutabilan
Tiberije, avarska teorija hrvatske etnogeneze samo je jedna od - pa, njih podosta. Nema tu konsenzusa među povjesničarima. Uostalom, pitanje etnogeneze je složeno već samim time što nije posve jasno na što se misli kad se pita za "podrijetlo" nekog naroda. Misli li se na biološko, kulturno ili političko podrijetlo? Ovisno o tome što tražimo, odgovor bi mogao biti različit.
Tako, na primjer, teorije koje tvrde da su Hrvati iranskoga, slavenskoga ili autohtonog istočnojadranskog podrijetla zapravo ne moraju biti međusobno isključive: one jednostavno opisuju različite vidove podrijetla današnjih Hrvata. Prema prilično standardnoj teoriji u hrvatskoj historiografiji, priča ide otprilike ovako: prvi nositelji hrvatskog (ili nekog sličnozvučećeg) imena bilo bi neko stepsko iranofono (sarmatsko valjda) pleme ili narod koje svoju vlast nameće okolnim Slavenima u stoljećima nakon hunske najezde. U tako nastaloj zajednici, stepski konjanici nameću ime i političku organizaciju, no prevladava jezik i sustav vjerovanja brojnijih Slavena. Kasnije, nakon spuštanja na Jadran ova zajednica pak ovladava lokalnim dinarskim, dijelom latiniziranim stanovništvom, nameće jezik, no preuzima kršćanstvo, blabla... E sad, genetska istraživanja popularna posljednje desetljeće sugeriraju da smo biološki uglavnom autohtonog predslavenskog podrijetla. S druge strane, kako govorimo slavenskim jezikom a u starim je legendama i običajima sačuvano sjećanje na staroslavenski panteon, naše kulturno podrijetlo jest slavensko. No, također je moguće da političko podrijetlo - kolektivni identitet kao posebne zajednice - dugujemo sarmatskim protohrvatima.
Naravno, ne znam je li ova priča istinita, no pokazuje kako pitanje hrvatske etnogeneze nije jednostavno.
Samohajduče, jedini izvor koji imamo o nekakvoj vezi Hrvata i Avara je "De administrando imperio" bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. st. No, prema njemu Hrvati nisu bili saveznici Avara, već naprotiv, pozvao ih je bizantski car Heraklije u pomoć u ratu protiv Avara. DAI kaže da su Hrvati pobijedili Avare, dio pobili, dio pokorili, te u ratu zauzeli Dalmaciju (rimsku provinciju, ne tek današnju malu hrvatsku pokrajinu), Panoniju i Ilirik. Ruku na srce, nije Porfirogenetu u dosta toga za vjerovati, no ovo dobro zvuči. 🙂
Resurs da bi znali pravu istinu tribali bi je doživit, žalosno je to šta današnji povijesničari pišu povijest po političkim il drugim pokroviteljstvima ne pišu po činjenicama nit baš previše istražuju, vidiš da izminjuju i bližu povijest a kamoli ne dalju. A u svakom slučaju ja sam ponosan na našu povijest jer ko ne voli i ne cijeni svoje taj ne može ni tuđe poštovat. Žalosno je šta većina naših (velikih) Hrvata a pogotovo mlađa populacija jako malo il nimalo znaju o povijesti Hrvatske i naroda a jako je bogata...
Ne mislim da današnji povjesničari baš tako manipuliraju poviješću, pa tako ni onom najnovijom. Nazor, Marijan, Lučić, Ančić... neka su imena koja mi padaju na pamet, sve likovi na svom mjestu.
Političari i različiti "aktivisti" pokušavaju "mijenjati" nedavnu povijest, ne povjesničari. Dobro, ne računajući Goldsteine i, možda, Jakovinu. 🙂
zaboravija si na vrlog i najeksponiranijeg Banca, totalni idiot
Pozdrav!Nije me bilo cijeli dan.Upravu ste obojica, nisam ja to pisao da bi se pravio pametan niti da bi ikoga pokolebao, samo sam iznio ono što sam posljednje čuo i što možda, kažem možda, drži vodu.A naša povijest je nešto čime se treba baviti jer narod koji ne zna svoju povijest s vremenom prestaje biti narod. I prije svega trebamo se učiti na povijesti da ne bi ponavljali greške a što nam opet teško ide.Svaki pokušaj pa i razmjene mišljenja kao ovo sada je hvale vrijedan.Ne treba dozvoliti da drugi misle umjesto nas, prečesto se to događa.
Tiberije pogledaj tu koliko igra ovu igricu ja ti garantiram da velika većina zna malo il nimalo o povijesti Hrvatske i našeg naroda a kako vidim nisu ni odi revni da malo pročitaju i nauče a busaju se u svoje Hrvatstvo
To je istina, ako već imaš volju ti napravi koliko je do tebe, a ako ti budem mogao pomoći, pomoći ću ti.Pozdrav!
volje uvik ima fala na ponudi ako aztriba javin se 🙂
Nebitno je odakle smo dobili ime. Bitno je da nije regionalna odrednica kao Bosanac ili Hercegovac ili neko služinačko kao Servus i da su to ime koristili i na prostorima današnje Hrvatske, BiH, pa i Crne Gore i Srbije i da nam nitko ne može nametnuti neko drugo.
Lijepo je bilo prisjetiti se nekih činjenica...
"Dolazak Hrvata" je tema o kojoj bi se moglo raspravljati danima, bez rezultata. Teorija je puno, a niti jedna nije 100% dokaziva, nažalost.
Svi ste objektivno iznijeli svoja razmišljanja i to cijenim.