Ražovo klasje

Day 3,297, 07:35 Published in Bosnia and Herzegovina Croatia by Nightwolf123


Noć je počela blagim grominanjem kiše o krov stare kuće. Tišinu bi presjecala grmljavina popraćena bljeskom koji bi ocrtavao u plavu boju siluete u skucenoj sobi.

Nakon dugog radnog dana u poljima radnici i seljaci su spavali u kućici nadomak poljane. Grmljavina je utjeravala neki strah u kosti kao da ga prizivala lično. Kroz mali prozor na kraju sobe nazirala se šuma i vidjelo se nekoliko prvih redova debelih hrastova.

Odbljesak munje osvjetljavao bi šumu dalje i dublje i nešto me tjeralo da pokušavam pogledom dosegnuti u tu mračninu u tu dubinu koju stvoriše hrastovi. Zjapio sam u nju dok me udar groma u šumu nije natjerao da udarim čelom o prozor, osjetio sam podrhtavanje drvenog poda kao da sam stajao na splavu na nemirnoj rijeci, koju uzburkaše jesenje kiše.

Šum, ljuljanje drveća prizvao me da izađem van, blagi ljetni povjetarac milovao je moju kosu i kao rukom navodio me kroz ražovo klasje. Prišao sam tik uz šumu a unutar nje čuo se žubor potoka i neki čudan zvuk poput koraka. Stao sam i svakim dijelom tijela pokušavao da oćutim to biće koje mi se približavalo kao nošeno vjetrom. Škripa lišća i graničica koje su ostale od prošle zime ubrzavao je kolanje krvi u mom tijelu. Odjednom na rub šume stvorila se tamna sjena koja je ostajala tamna bez obzira na odbljesak munje. Pokušavao sam da zaustim neku riječ ali nisam mogao, okrenuo sam se i mom pokušaju da potrčim zgrabila me čvrsto za vrat i noge. Osjećao sam čvrst stisak na vratu dok me čudno stvorenje davilo i vuklo u šumu. Hvatao sam se za ražovo klasje i rukama stezao zemlju dok me krkljanje stvorenja tegljilo po livadi u dubinu šume.

Ostajo sam bez daha i već kao kroz maglu gledao sam kućicu sa ruba šume. Pao sam sa kreveta i probudio se, sve je bio ružan san. Na rukama još su se vidjeli tragovi vlažne zemlje i oštrice ražovog klasja.

Napisati bilo koji komentar i broj vote-a dobijaš 500 energije.