Prvi put u Poljskoj

Day 794, 13:48 • Published in Croatia Croatia • by Dokultis
Prije nekoliko dana postao sam pripadnik guštera – squad XI. Temeljna obuka bila je iscrpljujuća, jedva da sam se ijednu noć uspio naspavati. Na zadnji dan obuke bio sam pozvan kod zapovjednika u ured. Pomislio sam zbog čega me uopće zove?? Sigurno sam opet negdje zafrknuo. Ionako me je imao na piku zbog mojih spaćki koje sam stvarao cijelo vrijeme svoje obuke. Ali ne!! Prevario sam se. Počeo je on mene hvaliti, kako sam dobro napravio ovo, kako sam dobro odradio ono (sva sreća pa nije spomenuo kako sam dobro odradio onu medicinsku sestru dok sam tražio poštedu od trčanja – naravno da ju nisam dobio). "Noćas se naspavaj. Zaslužio si malo odmora." - bile su njegove riječi na ispraćaju iz ureda. Salutirao sam mu i okrenuo se te uputio prema sobi koju sam djelio s ostalim članovima squada.

Putem sam bio zbunjen, nešto mi je smrdilo u cijeloj priči. Ali ubrzo je obećanje da ću se sutra naspavati izbrisalo moje sumnje. Kako se dan bližio kraju događaji u vojarni postajali su sve neobičniji... Činilo mi se da se nešto sprema....

Popodne su obavjestili zapovjednika squada da se spakujemo jer letimo za Poljsku. POLJSKU!!! Uzviknuo sam kad sam čuo vijest. Napokon neka akcija – ali tad mi se vratila riječ "letimo". Krušnu mu mrvu, pa ja do sad nisam ni susjedne zemlje obišao (osim Slovenije – što sam opisao u prethodnom članku), a sad letim u Poljsku. Nabrzinu sam se spakirao, pet puta provjerio opremu i uzeo veće zalihe hrane jer nisam znao koliko dugo tamo ostajemo.

Pola sata kasnije već smo se vozili prema zračnoj luci. Tamo sam vidio skoro svu hrvatsku vojsku na okupu. Desetci zrakoplova poslagani jedan do drugoga... A jedan ogroman maslinasto zeleni zrakoplov čekao je na naš squad. Inžinjerci su ga pomoću viljuškara već dobrano nakrcali opremom. Cisterne su ga opskrbljivale gorivom, i još se desetak ljudi motalo oko njega radeći šta ja znam šta već. Uglavnom, nije mi bilo svejedno sjesti u njega.



Nakon servisiranja zavezali smo pojaseve i krenuli na poljetanje...




U Poljskoj smo sletjeli na nekakav mali aerodromčić (koji vjerojatno nije ni bio vojni) u blizini granice s Njemačkom. Iako je Poljska osvojila cijelu njemačku, pobunjeničke postrojbe su se uspjele organizirati i napasti vojne baze poljaka u 13 njemačkih pokrajina. Zaludili su i narod pa je nered nastao svugdje. Sve u ime oslobođenja od okupacije. Poljske snage to nisu mogle same suzbiti pa su pozvali nas. Uz jednu postrojbu poljaka i naš squad ugušili smo ustanak u najbližoj njemačkoj pokrajini. Istina je da tu i nije bilo nekih borbi osim nekoliko grupica naoružanih klipana koja se vozakala uokolo i unosila nered među civilno stanovništvo. Njih smo uz potporu iz zraka brzo pronalazili i taktički neutralizirali. Međutim, stizale su i vijesti s drugih frontova. Nije svugdje išlo glatko. U regijama Bavaria i Saarland bilo je krvavo. Njemačke oslobodilačke snage bile su dobro organizirane, naoružane te utvrđene. Unatoč svemu trudu poljaka i saveznika da te pokrajine zadrže pod svojom kontrolom, to im nije uspjelo. Neprijatelj je bio jak i dobro potpomognut postrojbama Phoenxa te je odnio prevlast u borbi. Ipak svi možemo biti zadovoljni jer je 11 od 13 regija uspješno obranjeno.

Popodne, nakon što se sve stišalo otišli smo s poljacima u vojnu kantinu gdje su u čast pobjede zgodne poljakinje točile pivu, te sam se malo oblokao.

[img]http://lh4.ggpht.com/_kIWY2DV0KnE/SrBe14h4htI/AAAAAAAAEWA/brOXs5bZxuk/Bier%20M%C3%A4dchen.JPG[/img]

Simpatični su ti poljaci, (pogotovo poljakinje) čak i slično pričaju ali ih ja svejedno ništ' ne razumijem a što sam više pio sve sam ih manje razumio. Ipak nisam se uspio oduzet jer smo opet morali na aerodrom pa nazad u Lijepu Našu!! Pri poljetanju zrakoplova mi je bilo malo zlo ali nisam htio ispovraćati prvu poljsku pivu koju sam popio pa sam ju nekako, teškom mukom, uspio zadržati unutar sebe. Bar dok ju ne pustim na pipu...