First principalities ( prve kneževine )

Day 1,552, 11:32 Published in Croatia Croatia by SamoHajduk 101

Iako vidim da naši dragi veliki Hrvati neznaju o svojoj povijesti a ni ne trude se da nauče, nastavljam da malo educiram i njih i sve druge koji žele naučit o nama.


After Ljudevit's revolt was quelled (823), the focus of Croatian statehood was transferred to Coastal, or Dalmatian, Croatia, where the Croats established their first port towns (Sibenik, Biograd, Nin), a navy and their first seats of government (Knin, Bijaci). The most notable among the Croatian princes were Trpimir (845-864), Domagoj (864-876) and 382 Branimir (879-892). Trpimir led successful campaigns against the Bulgars and the Byzantine Empire in Dalmatia, introduced the Benedictine order to Croatia and issued the first charter in which he is mentioned as the first Croatian prince (Dux Croatorum). Domagoj defeated the Venetians at sea, and together with the Franks he conquered Bari in Italy from the Arabs. Branimir established firm ties with the Pope and in 879 he obtained recognition of Croatia as an independent state from the Vatican - the first in the history of the Croats.

During his reign the Neretljani Croats defeated the Venetians and imposed a tribute on Venice for free passage along the Croatian coast. In this way the Croats ruled the Adriatic Sea. Priests came into Croatia in Branimir's time, students of the "Slavic apostles", Saints Cyril and Methodius, and they brought with them liturgical books in the Old Slavonic language and in the Slavic script - Glagolitic. From then liturgical services were held in this language, and church books were written in this script, so that this was the beginning of the written word among the Croats in their own language and script. Thus the Croats were the only European nation which held masses in their own language instead of in the Latin or Greek languages.
The Croatian princes left data engraved in rocks in a manner that almost no other nation in Europe did. These are primarily inscriptions with the names and functions of rulers, e.g. pro duce Trepim(ero) for Prince Trpimir. Two notes of Branimir remain, signed as dux Croatorum - the prince of the Croats. Viseslav left behind a special baptismal font, which symbolizes the acceptance of the church, and thereby Western culture, by the Croats. In addition to these items, there are other inscriptions and Croatian stone sculpture, and unique Croatian churches in Nin and in other places.

Potkraj 8. st. spominju se prve hrvatske oblasti. Godine 812. Franci (Karlo Veliki) i Bizant dijele interesne sfere pa neki dijelovi Hrvatske pripadaju franačkoj, a gradovi uz more bizantskoj upravi. Posljedica te podjele je ustanak Ljudevita (Ludovik), kneza Posavske Hrvatske protiv Franaka i Borne, kneza Dalmatinske Hrvatske koji je podržavao Franke. Izbio je pravi rat u kome je Ljudevit odbio desetak franačkih vojski i pobijedio Bornu.
Poslije sloma Ljudevitova ustanka (822.), Posavska Hrvatska vise nije ojačala. Težište hrvatske državnosti preneseno je na Primorsku ili Dalmatinsku Hrvatsku gdje su Hrvati podigli i svoje prve lučke gradove (Šibenik, Biograd, Nin), izgradili mornaricu i imali prve prijestolnice (Knin, Bijaci). Među knezovima ističu se Trpimir (845.-864.), Domagoj (954.-876.) i Branimir (864.-892.).
Trpimir je uspješno ratovao protiv Bugara, Bizanta u Dalmaciji, doveo je benediktinski red u Hrvatsku, izdao prvu povelju u kojoj se spominje kao prvi hrvatski knez (dux Chroatorum).
Domagoj je u obrambenom sukobu žestoko potukao Veneciju na moru, zajedno s Francima, od Arapa osvojio Bari u Italiji.
Branimir je uspostavio odlične odnose s papom Ivanom VIII. i od njega dobio 879. priznanje Hrvatske kao samostalne države - prve u povijesti Hrvata. U njegovo doba su Hrvati - Neretljani žestoko porazili Veneciju i nametnuli joj danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Tako su Hrvati ovladali istočnim, plovidbenim dijelom Jadranskog mora koga kasnije povijesni izvori nazivaju našim, tj. hrvatskim morem.
Za kneza Branimira došli su u Hrvatsku svećenici, učenici slavenskih apostola Ćirila i Metoda i donijeli crkvene knjige na staroslavenskom jeziku i slavenskom pismu glagoljici. Otada se kod Hrvata na tom jeziku i pismu obavlja služba Božja, pišu crkvene knjige, pa je to početak pismenosti u Hrvata na svom jeziku i pismu. Tako su Hrvati bili jedini europski narod koji je imao svetu misu na svom, umjesto na latinskom ili grčkom jeziku. Danas su, pak, Hrvati jedini narod u Europi koji ima pravo službe Božje na dva hrvatska idioma, tj. na standardnom hrvatskom i gradišćanskohrvatskom (Burgenland) u Austriji.
Hrvatski su knezovi ostavili u kamen uklesana svjedočanstva kakvih imaju samo najstariji narodi u Europi. To su poglavito natpisi s imenima i funkcijama vladara, npr. "pro duce Trepim(ero)" - za kneza Trpimira. Branimir je ostavio više natpisa kao "dux Croatorum" - knez Hrvata, Višeslav posebnu krstionicu koja simbolizira pristupanje hrvatskog naroda rimskoj crkvi, time i zapadnoj kulturi, a uz spomenuto ima još zapisa i hrvatske kamene plastike, posebnih hrvatskih crkava (Nin) i drugdje.