Drina i grad

Day 2,022, 08:34 • Published in Bosnia and Herzegovina USA • by belmin97



Čitao sam u komentarima od prošlog članka da je jedan igrač zaželio da slijedeći grad o kojem ću da pišem bude Višegrad.



"A most je i dalje stajao, onakav kakav je oduvek bio, sa svojom večitom mladošću savršene zamisli i dobrih i velikih ljudskih dela koja ne znaju šta je starenje ni promena i koja, bar tako izgleda, na dele sudbinu prolaznih stvari ovoga sveta"

Možda i najbolji način da se započne priča o gradu jesu riječi Ive Andrića koji je toliko vremena proveo u tom gradu tamo negdje na kamenu međašu Bosne.

Toliko toga je rečeno, toliko toga se desilo tu na obroncima rijeke Drine, o čemu ona sama zna i most koji stoji na njoj i priča ono što se tu na njegovim zidinama desilo. Višegrda je grad u kojem ništa ne počinje, naprotiv to je grad u kojem je odavno sve stalo. Grad u kojem su zatočene priče i legende o carevima, kraljevima i slutanima, bogatima agama, i vještim arhitektima. Grad koji miluje rijeka koja je kao čekmeđa sastavljena od ljudskih sudbina izgubljenih u vremenu ludosti i stradanja.



Moze li se zavidjeti objektu?
Na njegovoj ljepoti? Trajnosti? Sreći kojoj je svjedočio? I može li se most žaliti ?

Zbog svih nesreća i zala koja su se na njemu desila? Ipak je on od kamena.Od veličanstvenog trenutka izgradnje pa do danas....
Ne može ljudski um pojmiti koliko je to vremena i predstaviti koliko je ljudi prošlo tim mostom.Pokušavam sebi predstaviti šta se sve dešavalo na i oko Mosta.
Koliko je zaljubljenih posmatralo Drinu i sanjarilo o zajedničkoj sreći.Koliko je djece svoje prve korake načinilo po njegovom bijelom kamenu. Koliko je ljudi pronaslo spas od vrucine skačiću u hladnu Drinu.
A opet... tokom njegovog postojanja.... koliko je ljudi kročilo na njeg sa djecom i kesom ličnih stvari u naramku, posljedni se put osvrćući na napuštene ili plamteće domove koje napuštaju...



Koliko je ljudi posljednje trenutke života provelo na njemu?
Prije nego su ih zaklali i bacili u Drinu, a Most ćuti...., i dalje stoji.... isti kao kada je posljednji kamen pažljivom rukom neimara spušten na njega...
Nastao iz najbolje namjere, da se spoje ljudi, da se približe dvije obale...
a opet tako zloupotrijebljen...



Pružio se od obale do obale i podsjeca na ono što mi ljudi nikada necemo biti - besmrtni i vječno isti.