Arrival of Croats

Day 1,551, 14:16 • Published in Croatia Croatia • by SamoHajduk 101

Kako vidin svak pogotovo Srbi izmjenjuju povijest pa eto da malo uzvratim al sa činjenicama i kako je bilo i da drugi malo znaju o nama. Al nećemo samo povjest nego i sadašnjost i da upoznamo sve sa ljepom našom da vide zašto je toliko volimo. Tako da ćemo u buduće tu predstavit i sve Hrvatske regije i veće gradove. Vjerovatno neko već je al nema veze hehe neznam šta bi drugo...... Neki mogu i naučit nešto.. vote + sub


The beginnings of statehood - the formation of two Croatian principalities The name Croat (Hrvat), which is probably of Iranian origin, was first mentioned in the second or third century A.D. near the Sea of Azov. From here the Croats migrated to southern Poland around Cracow, where the so-called White Croatia was located. Around the year 630 they arrived in the western part of the Balkan Peninsula. They defeated or assimilated the Illyro-Celtic tribes, which were already somewhat Romanized, freed themselves from the Avars and established two principalities, one on the territory of the former Roman province of Dalmatia, and the other in the Pannonian region.

The first principality was known as the Coastal or Dalmatian Croatia, and the other as Pannonian or Sava Croatia. In addition to these areas, the Croats also settled southern Dalmatia and the territory of today's Herzegovina and Montenegro, which historical sources refer to as Red Croatia. They also settled Bosnia, Istria and southern Hungary, but they did not maintain a strong presence in all of these peripheral territories, as they were subject to assimilation. The Roman population withdrew into the Byzantine cities on the coast or islands (e.g. Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk), while the Illyro-Roman population withdrew to the highlands, where they later became known as Vlach stock-herders.

The Croats soon accepted Christianity, and became a part of Roman and Western Christian civilization. In 812 the Franks (under Charlemagne) and the Byzantine Empire created spheres of interest, and the Croats fell under the Franks, while the coastal cities came under the rule of Constantinople. A result of this division was the revolt of Ljudevit (Louis), the prince of Sava Croatia, against the Frankish state (81😎, while Borna, the prince of Coastal Croatia, supported the Franks. A genuine war broke out, in which Ljudevit repelled the Frankish armies and defeated Borna. This was how the Croats first entered the political stage of Europe with their two principalities.

Za one kojima se neda il ne mogu čitat na engleskom...

Područje današnje Hrvatske bilo je oduvijek vrlo bogato životinjskim i biljnim svijetom pa slijedom toga pogodno za život ljudi. Na sjeveru su plodne riječne doline koje čine rijeke Drava, Sava, Dunav, Kupa, Una, a na jugu brojna krška polja i razvedena morska obala puna otoka i zaljeva povoljnih za prirodne luke i plovidbu.
Zbog toga tragovi ljudske prisutnosti sežu u najstarija razdoblja, u paleolitik ili starije kameno doba. U europskim razmjerima poznato je nalazište neandertalskog čovjeka (paleantropa) u spilji Hušnjakova brijega kraj Krapine (Homo krapiniensis). Brojni su ostatci i razdoblja neolita u poriječju Save, Drave i Dunava poznata pod imenima starčevačke, vinčanske i sopotske kulture, a uz more hvarske kulture. U razdoblju eneolitika poznata je vučedolska kultura uz Dunav s ostacima lijepe keramike (Vučedolska golubica) najstariji nalaz te vrste u Europi, a u razdoblju bronce je najizrazitija tzv. vinkovačka kultura. Željezno doba je iza sebe ostavilo brojne nalaze ilirskih plemena; Liburna, Japoda i Delmata od Istre do Dalmacije i Hercegovine. U 4. st. prije Krista su svoje tragove ostavili Kelti, čiji nalazi spadaju u latensku kulturu.
Istodobno s Keltima, na jadranskim otocima i ušćima rijeka su nalazi koji svjedoče o grčkim kolonijama na Visu (Issa), Hvaru (Pharos), u Trogiru (Tragurion) i drugdje. Dva stoljeća poslije Grka na istočnu obalu Jadranskog mora dolaze Rimljani, ali su ova područja osvojili tek slomom ustanka pod Batonom (6. do 9. god. poslije Krista). Uskoro su ustrojili svoje provincije poput Dalmacije uz more i na području današnje Bosne i Panonije u Podunavlju. Prva je imala svoje središte u Saloni kraj današnjeg Splita, a druga u Ptuju (Poetovio). Istra je bila u sastavu italske oblasti (Venetia et Histria). Budući da se razvijala trgovina, promet, da su izgrađene ceste i luke, tadašnji rimski Ilirik se dobro gospodarski razvijao. Nicali su brojni gradovi poput Pole (Pula), Parentiuma (Poreč), Jadere (Zadar), Scardone (Skradin), Narone na ušću Neretve te u kontinentalnom dijelu: Siscie (Sisak), Cibalaea (Vinkovci), Sirmiuma (Mitrovica), Murse (Osijek) i brojni drugi koji i danas postoje uzduž nekadašnjih rimskih cesta i plovnih puteva.
Hrvati su kao i drugi neki narodi došli s istoka, iz azijskih i današnjih rusko-ukrajinskih prostora i naselili se na područje južne Poljske i sjeverne Češke gdje se nalazila Bijela Hrvatska. Otud su u početku 7. st. krenuli u Podunavlje, na područje od rijeke Drine do Jadranskog mora i sjeverne Italije. Budući su Hrvati bili organizirano, ratničko pleme i da su bili u savezu s Avarima, sustavno su naseljavali područje bivšeg rimskog Ilirika, najprije Panoniju, a zatim i Dalmaciju. Osvojili su 582. cvatući grad Sirmij, a 614. i Salonu, pa Epidaurum (Cavtat). Bivši stanovnici, romanizirani Iliri, povukli su se iz ta dva grada u Dioklecijanovu palaču (Spalato, danas Split) i u Ragusium (danas Dubrovnik).
Osim današnjeg. hrvatskog prostora naselili su Hrvati i područje današnje Hercegovine i Crne Gore koju povijesni izvori nazivaju Crvenom Hrvatskom, zatim Bosnu, Istru, te istočne dijelove današnje Slovenije, južnu Mađarsku i jugoistočnu Austriju, ali se nisu u većem broju na svim tim rubnim prostorima održali. Staro romansko pučanstvo povuklo se u bizantske gradove i otoke npr. Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk, a ilirsko i romansko u planine gdje su kasnije bili poznati kao Vlasi - stočari. U Iliriku su Hrvati naslijedili bogatu rimsku kulturu, građevine, ceste, ali i crkvenu organizaciju s biskupijama u spomenutim i drugim gradovima. Uskoro su prihvatili i kršćanstvo, uglavnom sa Zapada, i postali dionicima rimske i zapadnokršćanske civilizacije.