ANALIZA PREDSEDNIČKIH IZBORA - januar

Day 4,798, 04:02 Published in Serbia Serbia by Belobradi Jr
08.01.2021.

Ovog puta uporedno ću prikazati analizu poslednja dva ciklusa, odnosno decembarske izbore i januarske izbore. Moja očekivanja ovog puta, kada je u pitanju izlaznost, su se pokazala delimično tačna, odnosno očekivao sam manju izlaznost, ali ne manju od 590, dok sam licitirao na 595 glasova i u tome ovog puta pogrešio.

Izašlo je 580 birača i izbori su bili reguralni po navodima RIK-a, odnosno ni jedan glas nije doveden u pitanje nakon kontrole glasačkih listića. Na decembarskim izborima izašlo je 37 birača više u odnosu na januarske izbore.

Pobednički kandidat, Strahinjic III, ovog puta je ostvario približnu podršku kao i prethodnog puta, nekih par glasova manje (342 decembar, 336 januar) i time zadužio drugi uzastopni mandat naroda. Ujedno, isti je bio jedini kandidat koji se kandidovao u oba uporedna ciklusa.

U decembru, preostala 4 opoziciona kandidata zbirno su sakupili 275 glasova, od čega pojedinačno najviše igrač InterimoSRB (član Narodne Unije, uz podršku svih najjačih opozicionih partija) i to 185 glasova.
Ovog meseca, preostala 4 opoziciona kandidata zbirno su sakupili 244 glasova, od čega pojedinačno najviše igrač MarkoZivancevic (predsednik Stranke Moralnog Uskrsnuća, uz podršku nekada najjače partije SeS-a koja broji samo 2 člana) i to okruglo 100 glasova birača.

U toku decembarskih priprema za januarske izobre, najveću pojedinačnu strančku podršku prikupile su stranke:
Stranka Moralnog Uskrsnuća, koja je sa jednocifrenog broja članova porasla na preko 60 članova za jako kratak period
Narodna Unija, koja je sa 15 članova porasla na skoro 40 članova za nepunih mesec dana


Obe gore navedene partije su za svega dve sedmice drastično uvećale svoje članstvo i samostalno nastupile na predsedničkim izborima, dok kog etabliranih partija članstvo uglavnom nije drastično raslo niti opadalo.

ŠTA NAM BROJKE GOVORE?

Najjače opozicione partije, Akcioni Pokret i Ujedinjena eSrbija, ovog puta nisu pružile zvaničnu podršku niti jednom kandidatu, što je ne tako česta situacija ako pogledamo nekoliko godina unazad. Pretpostavićemo da se apstinencija pretežno kretala u opozicionim glasovima, te trenutne etablirane partije nisu želele da jačanjem opozicionih kandidata ugroze svoje trenutne pozicije u top5 listi, s obzirom na to da je UeS petoplasirana stranka. Takođe, u komentarima predsedničke kandidature naišli smo na jedan zanimljiv komentar gde je član AP-a javno podržao pobedničkog kandidata čak i skrinšotom svog glasačkog listića (u međuvremnu je pomenuti eGrađanin prešao u redove najjače partije, što nije bio u trenutku izobrnog dana). Kako su glasali članovi dve najjače opozicione partije ostaje upitno do današnjeg dana.

ZAKLJUČAK: Trenutna vladajuća garnitura suvereno drži konce na svim izvršnim pozicijama vlasti, u prethodnim tekstovima već sam objasnio odnos snaga 2:1. Opozicija bi trebalo da se zapita šta joj je činiti, gde se greši i zbog čega je to tako. Rastući niz dve, trenutno, manje opozicije partije (SMU i NU) objedinjava nove opozicione redove, čija politička snaga zbirno beleži možda i neophodnu razliku za neke buduće kongresne izbore. Na kraju, ostaje nam da se zapitamo na kome je odgovornost ukoliko ne dođe do rekonstrukcije opozicione slike i ukoliko se trend poraza bude nastavio.

Stranku u životu održavaju novi ljudi i nove ideje. Mislite o tome. Neki već ukoliko rade na tome.


Belobradi Jr