eSRPSKA VANJSKA POLITIKA – Analiza

Day 1,138, 05:27 • Published in Croatia Croatia • by Smiljan

Odlučio sam se na pisanje ovog članka zbog lakšeg razumjevanja dosadašnjih događanja.
Naime da bi se pravilno mogli shvatiti postupci protivnika, mora ga se upoznati što je moguće bolje, čime smanjujemo mogućnost pogreške u donošenju ključnih odluka.

Počet ćemo definiranjem orjentacije vanjske politike eSrbije. Uzevši u obzir sva dosadašnja događanja, nameće se zaključak da je eSrpska vanjska politika u osnovi imperijalistička i egocentrična. Što to znači?

Znači da je osnovni cilj eSrpske vanjske politike osvajanje teritorija s bitnim sirovinama, te omogućavanje jačanja same države, na ekonomskom i vojnom planu. Pri provođenju takve politike koriste se razna sredstva, bez ikava kriterija u smislu časti, poštenja, dostojanstva i pripadnosti savezu, kako se inače kaže:“ U ratu i ljubavi sva su sredstva dozvoljena.“

Mehanizmi provođenja zartanih ciljeva su u 90% slučajeva politički, a samo u 10% slučajeva vojni!
Načini političkog provođenja su lobiranje kod saveznika u cilju pridobivanja saveznika za provođenje akcija koje ostvaruju eSrpske ciljeve. Paralelno se provodi pritisak po novinama ciljane zemlje u svrhu pridobivanja javnosti za srpske ciljeve, takozvano oblikovanje mišljenja masa, odnosno propaganda.
eSrbi su izuzetno vješti u političkom i porpagandnom djelovanju, te strahovito uporni, što možemo vidjeti analizom zadnjih događanja u našim medijima i političkim angažmanom njihovih političara u ubjeđivanju našeg političkog vodstva.

Ajmo na primjerima potkrijepiti ove dane opise eSrpske politike.

Da ne idemo daleko u prošlost što bi od ovog članka napravilo knjigu o povjesti, počet ćemo sa bližom prošlosti, tj. akcija brisanja eBugarske.

Napadom eRumunjske na eBugarsku s ciljem brisanja, ugroženi su eSrpski planovi odlaska u Aziju, jer je tada pripremana akcija Sindih! U to vrijeme EDEN nije prepoznao opasnost koja je prijetila, te važnost brisanja eBugarske sa karte, te je izostala pomoć saveza eRumunjskoj, a intervencijom eSrbije eBugarska je obrisana i ponovo vraćena na kartu, jer je trebala eSrbiji za ostvarenje swapa s ePakistanom. Dakle eSrbi su privolili savez da se omogući eSrbiji swap do Sindiha, a kasnije i preuzimanje Liaoniga.

Pravci političkog djelovanja su bili prema eMađarskoj, e Rusiji i eTurskoj, Eiranu i ePakistanu. Takve težnje eSrba su odgovarale ciljevima eMađara i eRusa, jer bi tako tri najjače sile PHOENIX-a imale svoje ključne regije na istom prostoru, što im je jamčilo bolju i učinkovitiju obranu. Praktično eSrbi su bez vojnog djelovanja došli do Liaoninga, kojeg su im predali eRusi.

Dakle jedna jako uspješna i vrlo opsežna i dugotrajna politička akcija koju su eSrbi istrajno i predano proveli, na čemu im stvarno treba čestitati.

Pad Heilongjianga je se desio zbog odustajanja eMađara od obrane. Nakon gubitka Liaoninga, srbi se usmjeravaju prema eMaleziji kao svom novom cilju.

I dalje im je ePakistan baza, te im treba pa ga brane. Političkim djelovanjem pridobivaju eIndiju na potpisivanje mira i propuštanje preko svog teritorije eSrbije do eMalezije, koju su već prije TO-ali.
Prolaskom kroz eIndiju osnivaju nove kolonije u eMaleziji s ključnim sirovinama. Zemlje koje im više ne trebaju su ostavljene na milost i nemilost, te su ePakistan preuzeli Dioisti i pokorili eIndiju, koja je izdala EDEN savez propuštajući eSrbiju. Nasjedanjem na eSrpsku propagandu eIndija je postala izdajnik i praktički propala kao zemlja.

U to vrijeme članice EDENA, eKina ePoljska uz pomoć eUSA brišu s mape eRusiju, te im se priključila eRumunija kad je izbila na granicu s eRusijom. Tada su eSrbi i eMađari ostavili eRusiju na cjedilu, jer im nije tada trebala, važnija je bila operacija eMalezija. To objašnjava sadašnju inferiornost eRusije!

Združenom akcijom EDENA i eUSA eSrbija je izbačena konačno iz Azije, te tako propada operacija eMalezija. Za to je uveliko zaslužna eIndonezija koja iako je saveznik eSrbije nije nasjela na njihovo lobiranje prolaska kroz eIndoneziju do eAustralije!

U međuvremenu jedna epizoda koja se brzo zaboravila, a koja baš potvrđuje navedene teze je dovlačenje eBugarske u eBiH i iznajmljivanje eBiH regija istoj od strane eSrbije, nakon navaljivanja eBugara za ostvarivanjem i njihovih ciljeva. Naravno eBugari su te regije vrlo brzo izgubili zbog podignutih RW-ova, a eSrbi nisu htjeli pomoć savezniku da ih zadrži, nego je objašnjenje bilo, mi smo vam omogućili regije, tko vam je kriv što ste slabi i niste ih uspjeli zadržati. Nakon ovoga eBugarska istupa iz saveza, a eSrbi to proglašavaju izdajom, te njihov propagandni stroj to predstavlja na način pogodan eSrbiji, u smislu:“ Mi uvjek pomažemo saveznicima, borimo se za njih, a oni nama vraćaju izdajom!“

Tako naglim obratom, eSrpski političari su zatečeni, te neko vrijeme smišljaju sljedeće poteze, da bi došli do ideje prolaska na zapad, što im je u konačnici i jedino preostalo. Opet na scenu stupa srpski političko – propagandni stroj, s eRumunima potpisuju mir, smanjuju vojnu angažiranost eSrbije, te se okreću drugoj fazi operacije. Osvajanje eBiH, što im je uspjelo, jer su krenuli u trenutku kad je EDEN bio angažiran na više strana, te je izostala značajnija pomoć EDEN-a sticajem okolnosti. Zbog stalnog rata s eHR umjesto Slavonije napadaju Liku i Gorski kotar, koji uspiju osvojiti, te time dosežu granicu sa eSlovenijom, koju su opet vrbovali da provodi njihove ciljeve. Da bi smanjili troškove i posvetili se samo prolasku na zapad pokreću političko – propagandnu akciju, te pokušavaju na sve načine privoliti eHrvatsku na potpisivanje mira, čime bi značajno olakšali svoj zacrtani put.

Iz ove analize proizilazi zaključak, da je svaka zemlja koja je prihvatila ponude eSrbije neslavno završila, kad više nije bila potrebna, ili je napustila savez kao eBugarska i eItalija.

Dakle svi eSrpski uspjesi su temeljeni na politikom planu, uz minimalno moguće korištenje vojne opcije.

Usput i eMađarska politika je vrlo slična eSrpskoj, a to je tema za neki budući članak!