Join the new world

1,2,3 i 2,2,3 i 3,2,3...





Tak'a me muka uhvati kad uđem na eRepublik, da ne povjerujete. Nove misije koje ne donose ništa korisno, onda popusti na kupovinu zlata, čokoladica, busteri, te ovo te ono. A nemam dušo (citaj Platane) kad kažem da nemam onda nemam. Jesam 2-3 puta ranije poslao po poruku, ali nema više, presahlo, istrugalo se. Idi nekog drugog pljačkaj, prođi me se. Shvatam ja, trebaju i ti ljudi od nečega da žive ali neka i oni mene shvate da ne želim da dajem ni pare na ovo čudovište od igre. Od nekada zanimljive igre, u kojoj si mogao da postigneš nešto vještinom, trudom, odricanjem, bez da ulažeš ogromne količine stvarnog novca, postala je igra u kojoj bez zlata do kojeg, uglavnom, samo kupovinom za prave pare možeš da dođeš, ne možeš mnogo da učiniš. Doduše, sve zavisi i od načina na koji igraš. Politika me nije pretjerano zanimala. Čim sam ušao u igru, na prvim kongresnim izborima mi je sve bila jasno. Ko, šta zašto? Da ne kažem da se nijesam i u tom segmentu oprobao, bio sam jedno kratko vrijeme clan, nije bitno koje partije, koju sam, vidjevši da dijele takozvane ''glasačke stimulacije" u vidu tenkova, napustio poslije prvih kongresnih izbora. Imao sam i neke fabrike koje sam raskrčmio da mi ne bi povećavale iskustvo kad već ne mogu da donesu neku zaradu. Sada uglavnom samo treniram i ponekad kad nijesu promocije pojurim i koju medalju. Brzo ću u 4. diviziju pa će i tome doći kraj.

Moram da pohvalim Platanov kreativni tim. Ne znam kakav stimulans da uzmem na pamet mi ne bi pale tako maštovite misije. Oslobađaj fitnes instruktorku iz kandži narko-kartela koji vodi neka sisata crvenokosa opasana redenicima( a đe Eskobar?) ili da bazukom vraćam Perseja u podzemlje?!? Baš me zanima kakve će biti nove misije koje očekujem za neke 2 nedjelje, 3 makslimalno. Čim se istroše kupljene zalihe.
Odnos uloženih sredstava u izvršenje i nagrada koje misije daju ne vrijedi komentarisati.
5000 energije da dopuniš u jednom danu?! Ako si vrijedan pa ustaneš u toku noći da udaraš, u najboljem slučaju ti mora otići minimum 20 čokoladica. Gle čuda, popusti na kupovinu zlata i čokoladica, koja slučajnost?! Za mene je zabrinjavajuće koliko pojedinci para troše na sve ovo. Ne mogu a da ne pomislim na onog Bugarina što je istenkovao brdo milijardi za ono takmičenje. Da ne povjeruješ. Da li bi radije davao pare, buljio u radioaktivni izvor i opterećavao kažiprst desne ruke do iznemoglosti ili za te pare proputovao svijet ili uradio bilo šta smislenije od gore navedenog? Malo ovdje, malo ondje, vidiš to i to. Malo do Wackena, pa produži do Arkone. Sa litice gledati Baltik i zamišljati svoje slavne pretke kako se vraćaju sa uspješnih pohoda. Jednog dana, biće i to jednog dana.




Na Wackenu ove godine postava ni malo loša. Dolazi čak i Sonata Arctica, mada dolazili su i ranijih godina. Volio sam Sonatu. Bez rezerve i cijelim bićem. Za kratko vreme su me osvojili. Što zbog muzike, tekstova, atmosfere, ja sam ih zavolio poslije prve pjesme.
The Misery. Slušao sam je danima. Onda su na red došle i druge. Niko nije bio iznad Sonate. Godinama smo se intezivno, svakodnevo družili. Njene pjesme su mi pomagale u teškim periodima, davale snagu i volju da izdržim sva sranja koja su na mene padala. Poslije godina i godina iščekivanja konačno se pružila prilika da ih čujem uživo.

15. novembar 2009. SKC.

Zamislite moje ushićenje kada sam saznao da dolaze u Srbiju. Nekih 7-8 mjeseci prije koncerta. Gdje god bio, šta god radio, taj dan ima da budem tamo. Nema te sile koja će me spriječiti u tome. Caleb, Paid in Full, White Pearl Black Oceans, Replica, Last Drop Falls, The Last Amazing Grays, Don't Say a Word, Fullmoon...Jedna za drugom su se nizale. U transu sam urlao, boreći se da dođem do vazduha. Jedan dio koncerta će mi ostati u trajnom sjećanju. Dok su svirali White Pearl, Black Oceans i išli stihovi:

"Thing I remember, before I fell on the ground,
although I never saw the face,
a name was inked in his arm ..."

Tony Kakko upire nekoliko puta u mene dok pokazujem zamišljenu tetovažu na ruci ( mislim da je prepoznao da sam bio jedan od malobrojnih koji je znao čitav tekst pjesme). Ima negdje na YouTube-u. Ček da nađem. Eve ga, klikni ovdje
Jedna od najljepših noći u mom životu. Noć pobjede.

Nešto manje od 3 godine kasnije izasao je novi album. Željno sam ga iščekivao, kao i svaki prethodni. Normalno, neposredno prije izlaska albuma izašao je i singl. Uopšte mi se nije svidio. Pazi ove stihove:

I have a special right to grow up,
And to develop physically and spiritually in a healthy and normal way
Free, and with dignity
I have the right to love, and understanding
My parents have special responsabilities for my education and guidance
I should be taught peace
Understanding, tollerance, and friendship among all people.

Prvo što mi je palo na pamet je da je ovo nova himna UNICEF-a. Ovo nije Sonata, ovo nije Sonata...Ovo besmisleno komercijalno govno ne može da bude Sonata, ne može. Već tad su se javile crne slutnje da bi novi album mogao da bude katastrofa. Ipak i dalje sam se nadao, ispostaviće se uzalud. Album sam shiftdeletovao poslije 15 minuta. Od tada ih rijetko slušam. Ponekad samo kad me uhvati nostalgija pustim neku staru dobru stvar. I dok slušam svaki put mi prođe kroz glavu :" Što vam je to trebalo". Kao da su posljednjim albumom uništili sve dobro što su godinama stvarali. Izašao sam iz njihove grupe na fb, nijesam mogao da gledam kako se hvale svojim komercijalnim uspjehom i brojem prodatih albuma. Ti si se prodala Sonato moja... I sebe i našu ljubav...A kakva je to ljubav bila...

Zadovoljan sam prethodnim člankom, odnosno reakcijom čitalaca. Kritike i komentari su bili pozitivni što mi daje samo podstrijek da nastavim sa započetim radom. Zahvalio bi se i igračima koji su shoutovali članak kao da je njihov rođeni. Hvala vi momci i djevojke!





Za proteklo vrijeme u jedinici se ništa krupno nije dogodilo. Kapetan nam je otišao na more, sada negdje kisjeli noge i uživa u slanom morskom vazduhu. Vjerovatno će ubrzo i drugi njegovim stopama. Serdar će gledati da ode, ukoliko bude mogao, u neku banju da vida rane i odmori ostarjele kosti. Ljeto je. Ko će ga trošiti ovdje, zima je rezervisana za erepublik. Malo sam se raspisao o stvarima koje nemaju ništa zajedničko sa današnjom glavnom temom i prvenstvenom funkcijom novina. U komentarima prošlog članka neko je spomenuo staroslovenske panteone i lokalne bogove. Zato sam odlučio da danas predstavim jedan tekst koji govori o klasifikaciji staroslovenskih bogova. Nije pretjerano dugačak ali jeste zanimljiv.

Postoji mnogo načina na koje se mogu klasifikovati božanstva slovenske mitologije. Osim klasične, geografke podele može se izvšriti i podela po tradicionalnosti, odnosno, autentičnosti slovenskih božanstava. Potreba za ovakvom podelom ukazala se nedugo posle nastanka slovensko-vedskog neopaganskog pokreta čiju su rodonačelnici Jurij Miroljubov i Aleksandar Asov. Ako uzmemo u obzir podelu po tradicionalnosti, odnosno autentičnosti, slovenske bogove možemo podeliti u tri osnovne grupe. U prvu grupu spadaju ona božanstva za koja sa sigurnošću možemo tvrditi da su deo slovenske verske tradicije tj. da su to bogovi koji su imali svoje hramove, sveštenike i poštovaoce. U ovu grupu, spadali bi, recimo, Veles, Svetovid, Radgost i ostali bogovi koje možemo nazvati tradicionalnim božanstvima. Da bi podela bila preciznija tradicionlane smo podelili na Kijevski i Polapski panteon, kao i na bogove koji su se obožavali na drugim teritorijama. Kijevski panteon je, naravno vezan za Istočne Slovene, a polapski je bio vezan za Slovene koji su živeli između reke Odre i Labe, dok je njihova granica na severu bila Baltičko more. Polapski panteon, međutim, obuhvata mnogo širu teritoriju na kojoj su živela mnoga plemena kao što su Polabljani, Obotri i mnogi drugi. U drugu grupu spadaju bogovi čije je slovensko poreklo diskutabilno i bogovi za koje se postavlja pitanje da li su božanstva po sebi ili su njihova imena zapravo samo drugi nazivi već postojećih božanstava. Ovoj grupi mogli bi da pripadaju Horz, Devana, Zizileja (čije je ime, najverovatnije samo jedno od imena boginje Žive) itd. Poslednja, treća grupa obuhvatala bi božanstva za koja sa sigurnošću možemo tvrditi da nisu izvorno slovenska već da su preuzeta iz nekog drugog religijskog sistema. Iako imena ovih entita postoje u različitim varijacijama i u slovenskom jeziku, nemamo nikakve materijalne dokaze da su Sloveni obožavali ova božanstva. U treću grupu, dakle, spadaju božanstva slovenskog vedizma, neopaganskog pokreta koji je zasnovan na knjigama Aleksandra Asova i Jurija Miroljubova. Božanstva koja su na ovaj način postala deo slovenske mitologije svoje poreklo imaju u Rig vedi i ostalim svetim indijskim spisima. Krišnji, Višnji i Mater Sva samo su neki od bogova koji su svoje mesto našli u neopaganskom sistemu slovenskog vedizma. Između ostalih, tu je i Indra.Za kraj smo ostavili božanstva koja se samo uzgredno spominju u izvorima o staroj slovenskoj religiji.

Kijevski panteon: Perun, Dažbog, Mokoš, Veles, Stribog, Horz, Simargl
Polapski panteon: Svetovid, Radgost, Živa, Svarožić, Prov, Pripegala, Podaga

Ostala tradicionalna božanstva:

Svarog, Vesna, Gerovit, Lada, Morana, Triglav, Crnobog, Lela

Božanstva čija tradicionalnost nije dokazana:

Belobog, Devana, Koledo, Krišnji, Kupalo, Trajan, Mater Sva, Rod, Višnji,Voden Zlata Maja

Neka manje važna božanstva:

Crnoglav, Jula, Pizmar, Porevit, Rinvid, Turipid, Turuvid, Zizilelija, Eži, Leto...

Tekst je preuzet sa stranice www.starisloveni.com

Od prošle podjele ostalo je nešto tenkova tako da i dalje svako ko je odvojio vremena da pročita članak i jopet SLOVIMA ostavi bilo kakav komentar dobija po 5 q7 tenkova. Dijeliću dok se ne istroše postojeće zalihe.
Za 28. jun jedinica planira određene akcije u cilju dostojnog obilježavanja pada Arkone, posljednjeg bastiona Stare Vjere, pred Germanskim osvajačima. Na vrijeme ću vas obavijestiti šta i kako, pa ako neko bude želio da uzme učešća, dobrodošao je. Slava!