Join the new world

Broj 2 - dan 5,405

Dragi čitatelji, danas vam prenosim nastavak od prošlotjednog broja. Dakle,
Nineveh (na našem Niniva) je bio glavni grad asirije te sjedište kralja pod njihova zadnja tri vladara : Sennacherib, Esarhaddon i Ashurbanipal. "Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrđene judejske gradove i osvoji ih." kaže nam stari zavjet (2. knjiga o kraljevima 18:13). I kada anđeo gospodnji razbije vojsku "Sanherib odlazi nazad i prebiva u Ninivi."

Nasipi gdje je Niniva napravljena od Sanheriba i Ašurbanipala otkrivali su palače, hramove i umjetnička djela koja prestižu Sargonova. Mjesto na kojem se vjeruje da su Asarhadove palače ne smije se iskopavati, danas je tamo džamija uzdignuta na navodnom mjestu groba proroka Jone, kojega je progutao kit kada je odbio naredbu da donese Jahvinu riječ u Ninivu.



Layard, engleski povjesničar kojega smo spominjali u zadnjem broju, je pročitao u jednom antičko grčkom spisu kako je oficir u Aleksandrovoj vojsci vidio "mjesto piramida i ostataka drevnog grada" - grad koji je bio zakopan još u vrijeme Aleksandra! Layard je naravno otišao izvesti ekskavaciju na tom mjestu te su pronašli Nimrud, asirski vojni centar. Na ovom je mjestu Shalmaneser III (Šalmanasar) dao uzdignuti obelisk kao obilježje njegovih vojnih uspjeha i ekspedicija, sada u izlogu britanskog muzeja te nosi naziv crni obelisk (kralja Šalmanasara III). Na njemu su nalistane sve trideset-jednogodišnje vojne operacije te danak koji su tražili od svojih susjeda. Ovo je najcijeliji Asirski obelisk ikada iskopan. Među ostalim kraljevima na njemu se ističe "Jehu, sin Omrijev, kraj Izraela". Opet se mezopotamijski spisi i Biblija podudaraju. Izbezumljeni sve češćim podudaranjima Biblije i pronađenih spisa ovi asirolozi - kako se ta znanost počela nazivati, se okreću desetom poglavlju knjige postanka. Tamo Nimrod - "moćni lovac na milosti Jahve" je opisan kao osnivač svih kraljevstva u mezopotamiji.


(Ostatci Nimruda prije uništenja od strane ISILa)

"And the beggining of his kingdom:
Babel and Erech and Akkad, all in the Land of Shin'ar.
Out of that land emanated Ashur where
Nineveh was build, a city of wide streets;
and Khalah, and Ressen - The great city which is between Nineveh and Khalah."

Uistinu, postojali su nasipi koje su starosjedioci nazivali Calah, između Ninive i Nimruda. Timovi predvođeni W. Andrae su na tom području kopali od 1903. do 1914. pronašli su ostatke grada Ashur (Ašur), Asirski religiozni centar i najstariji glavni grad. Od svih gradova spomenutih u bibliji preostaje nam naći samo Ressen, ime mu znači "Konjska Uzda" pa se može predpostaviti da je riječ o kraljevskoj konjušnici.


Jednu malu galeriju iz 2008. možete pogledati klikom ovdje

Otprilike kada se Ašur iskapao, timovi predvođeni R. Koldeweyom su iskapali Babilon, biblijski Babel - mjesto ogromnih razmjera krcato palačama, hramovima, visećim vrtovima i neizbježnom stepeničastom piramidom. Nedugo zatim pronalaze se dokumenti koji nam objašnjavaju geopolitičku situaciju, 2 carstva u borbi nad mezopotamijom: Babilonija i Asirija, jedan lociran na jugu drugi na sjeveru. U usponima i padovima, u ratu i miru, ova dva carstva su se krasila visokom civilizacijom nekih 1500 godina, oba začeta oko 1900 godine pr.Kr. Ašur i Niniva su uhvaćeni i uništeni od babilonaca u 614. i 612. godini prije krista u tom redu. Kako su biblijski proroci predvidjeli, Babilonija stiže pred nečasni kraj kada ju Kir (Cyrus) Ahmeneidski osvaja 539 godine pr. Kr.

Iako su bili rivali od pamtivijeka teško bi bilo pronaći velike razlike između njih, u kulturnom ili materijalnom pogledu. Čak i kad pogledamo božanstva, iako su asirci svoga glavnog boga zvali Ašur (onaj koji vidi sve) a babilonci svoga Marduk (sin čistog nasipa - son of the pure mound) ostala božanstva su praktički ista. Mnogi svjetski muzeji se mogu pohvaliti svojim izlogom što se tiče Asirije i Babilonije ali pravo bogatstvo leži u njihovim zapisima: tisuće i tisuće tekstova koji evidentiraju među ostalim kozmičke priče, epsku poeziju, povijest kraljeva, hramski zapisi, trgovački dogovori, sklapanja i razvodi brakova, astronomska tablica, astronomska prognoza, matematičke formule, geografske liste, pravopisni i vokabularni školski tekstovi te tekstovi koji se bave imenima, geneologijom, epitetima, djelima, moćima i dužnostima bogova. Zajednički jezik koji je formirao spoj između kulture, religije i povijesti je Akadski. To je najstariji znani semitski jezik, sličan je ali predhodi hebrejskom, aramskom, feničanskom i kanaanskom. Ali niti asirci niti babilonci nisu za sebe tvrdili da su tvorci akadskog jezika niti klinopisa; štoviše, pronađen je velik broj ploča koji u post skriptumu (P. S. iliti nakon napisanog) spominje da je tekst kopiran od ranijih originala.

Tko onda izumiše klinopis i stvoriše im jezik, kompleksni pravopis i bogati vokabular? Tko je napisao "stare originale" koje civilizacije kopiraju 5000 godina? Zašto se jezik zove Akadski? Još jednom okrećemo pažnju prema knjizi postanka. "And the beggining of his kingdom: Babel and Erech and Akkad. " Akad - može li stvarno postojati ovaj svečani glavni grad koji predhodi Babilon i Ninivu?
Ruševine u mezopotamiji daju uvjerljive dokaze da je u povijesti postojalo kraljevstvo toga imena, koje je ustanovio puno raniji vladar zvani Sharrukin (pravedni vladar). U svojim zapisima je tvrdio da mu se carstvo, po milosti njegova boga Enlila, prostire od donjeg mora (perzijski zaljev) do gornjeg mora (vjeruje se da je ovo mediteran, ne crno more) te se hvalio da se u Akadskoj luci grade brodovi iz raznih zemalja (Zecharia Sitchin [12. planet] ovdje napominje "moor ship"). Znanstvenici su ostali zapanjeni, pronašli su mezopotamijsko carstvo iz 3. tisućljeća pr. Kr. To je bio skok unatrag za 2000 godina, od asirskoga Sargona Dur Šarukina do Sargona Akadskog. I opet, ekskavacije su osvijetlile literaturu i umjetnost, znanost i politiku, trgovinu i komunikacije - sve prije Babilonije i Asirije, te stoga postaje jasno da su ovo dvoje samo grane sa Akadskog stabla. Misterija ovakve rane mezopotamijske civilizacije se produbljuje kako su pronađeni tekstovi koji se bave uspjesima i genealogijom Sargona Akadskog. Zapisali su da mu je puna titula "Kralj Akada, Kralj Kiša (Kish)"; objašnjuju kako prije nego li je stigao na tron je bio vijećnik vladarima Kiša. Dali je stvarno postojalo ranije kraljevstvo, to od Kiša, koje je predhodilo Akadskom je bilo pitanje svih znastvenika tada. Još jednom Biblijski spisi su "dobili na težini".

"And Kush begot Nimrod;
He was first to be a Hero in the Land . . .
And the beggining of his kingdom:
Babel and Erech and Akkad."

Mnogi naučnici spekuliraju da je Sargon Akadski zapravo biblijski Nimrod. Ako u gornjem tekstu čitamo "Kiš" umjesto "Kuš" onda uistinu djeluje da je Nimrudu predhodio Kiš kako Sargon tvrdi. Znanstvenici počinju prihvaćati ostatak njegovih inskripcija pod zbiljom: "Porazio je Uruk i srušio mu zidine. . . bio je pobjednik u bitci protiv stanovnika Ura. . . Porazio je cjeli teritorij od Lagaša do mora."

Jeli biblijski Ereh identičan Uruku iz Sargonovih inskripcija? Mjesto koje se sad zove Varka (Warka) je izkopano i to se ispostavilo istinom. Ne samo to, već se i izjasnilo da je Ur kojega Sargon spominje taj iz biblije, mjesto rođenja Abrahama. Arheološka otkrića odavdje opravdavaju biblijske tekstove, isto tako je postalo jasno da su morala biti kraljevstva, gradovi i civilizacije čak i prije 3. tisućljeća pr. Kr. Pitanje sada je bilo koliko daleko još moramo ići da pronađemo prvo civilizirano kraljevstvo, a rješenje zakonetke je bio još jedan jezik.

Naučnici su ubrzo shvatili da imena imaju značenja ne samo u hebrejskom i starom zavjetu već i duž antički bliski istok. Sva akadska,babilonska i asirska imena likova i mjesta imala su značenja ali imena vladara koji su predhodili Sargona Akadskog nisu imala nikakvog smisla: Kralj kod kojeg je Sargon služio u kraljevskom dvoru kao vjećnik znao se Ursaba, kralj koji je vladao u Erehu je bio zvan Lugalzagesi, i tako dalje. Sir Henry Rawlinson je u 1853. godini objasnio kako ta imena nisu niti semitska niti indo-europska. Sada naučnici ponovo pregledavaju Akadske zapise. Uglavnom Akadski klinopis je slogovan (ab, ba, bat itd.) ali pisma su na široke koristila znakove koji nisu bili fonetski slogovi nego prenesena značenja poput bog,grad,država,život,progon itd. Jedino moguće objašnjenje za ovaj fenomen jest da su ovi znakovi ostatci prijašnjeg pisma koje je koristilo piktograme. Akadski je stoga morao biti nasljednik drugog jezika koji je koristio pismo slično egipćanskim hijeroglifima. To je postalo jasno kada su pronađene posuđenice na akadskim tekstovima a pogotovo na tekstovima u kojima je bilo znanstvene ili tehničke terminologije isto tako i tekstovima vezanim uz bogove i nebesa. Največe arheološko otkriće akadskih tekstova jest ruševina biblioteke iliti knjižnice koju je napravio Ašurbanipal u Ninivi; Layard i kolege su izbavili preko 25 tisuća(!) ploča među kojima neke od njih već drevni pisari (scribe-ovi) nazivaju kopijama "starih tekstova". Pronađena je grupa od 23 ploča koje završavaju sa izjavom - "23rd tablet: language of Shumer not changed." Jedan tekst je imao enigmatsku izjavu od Ašurbanipala samoga:

"The god of scribes has bestowed on me the gift of the knowledge of his art.
I have been initiated into the secrets of writing.
Ican even read the intricate tablets in Shumerian;
I understand the enigmatic words in the stone carvings from the days before the Flood."

U siječnju 1869. Jules Oppert je predložio francuskoj zajednici numizmatike i arheologije da se da priznanje postojanju pred Akadskog jezika i naroda. Upirući prstom u to što su najraniji vladari mezopotamije proglašavali legalitet svoje vladavine uzimajući titulu "Kralj Sumera i Akada", predlaže da se ovi ljudi zovi sumerani a zemlja Sumer.

Osim što je pogriješio u izgovoru - treblo je biti Šumer - Oppert je bio u pravu. Sumer nije misteriozna daleka zemlja već rani naziv za južnu mezopotamiju, baš kako knjiga postanka govori: kraljevski gradovi Babilon i Akad i Ereh su "u zemlji Shin'ar-a" (Šinar je biblijsko ime za Šumer). Kada su znanstvenici prihvatili ove zaključke otvorila se slavina informacija. Akadske reference na "stare tekstove" su dobile na značaju, i ubrzo su shvatili da ploče sa dugačkim stupcima riječi su upravo Akadsko-Sumerski leksikoni i rječnici, pripremani u Asiriji i Babiloniji za njihova istraživanja prvog pisanog jezika - Sumerskoga. Bez ovih rječnika iz davnina, još danas nebi mogli razumiti Sumerski. Sa njihovom pomoći otvara se široko opsežna literarna i kulturna riznica. Ustanovilo se da je sumersko pismo, u originalu piktogramsko i urezivano na kamen uspravno, pa se okrenulo vodoravno i još nakon toga se stiliziralo za klinopis na mekanim glinenim pločama koje su posvojene od strane Akađana, Babilonaca, Asiraca i ostalih nacija drevnog bliskog istoka.



Dešifriranje Sumerskog jezika i pisma, i realizacija da su Sumerani i njihova culture izvorište Akadsko-Babilonsko-Asirkih uspjeha je uzrokovalo uvećanom iskopavanju duž južne mezopotamije. Svi dokazi nam govore da je početak bio tamo.

Više o Sumeranima, njihovom jeziku i pismu, kulturi i religiji moći ćete pročitati u sljedećem broju Živog Žira

Hvala na čitanju, Vaš urednik
Ambroz Haračić