Requiem for a dream - analiza skorasnjih dogadjaja

Day 4,849, 16:43 Published in Serbia Serbia by Velja Kralj

Kako početi analizu... Šta je uzrokovalo tektonske promene u poslednjih nedelju dana i kakve će biti posledice?

Teško je naći početnu tacku i reći: Evo, odavde je sve krenulo. Niti sam ja izbliza najbolja osoba koja bi to umela da objasni. Nisam bio ni na kakvim funkcijama u vladama, savezima, partijama... običan igrač koji je davao skromni doprinos svom timu. Međutim, vidim ovde dosta neodgovorenih pitanja, novinskih članaka koje totalno maše poentu dešavanja, pa ću probati...

Daleka istorija, izmene
Počeo sam igru pre više od 11 godina, verzija jedan, pravila jednostavna, ograničeno udaranje, malo bitaka, a mnogo - baš mnogo igrača. Par meseci kasnije, iako mi je šteta u bitkama i dalje bila zanemarljiva, stiže sms u pola noći od drugarice, kaže - budi se, napadnut Lionking! Puni kanali na ircu, izudaramo mi novajlije ceo štek, svih 5,6 udaraca(koliko je već moglo a da se ne upropasti nalog)sa Q3,Q4,Q5 oružjem - ko šta ima i pratimo zid do rane zore... Na kraju slavi se pobeda. Nije pobeda toliko bitna, makar ne iz ove perspektive. Uživale su obe strane u tom adrenalinu, organizaciji, požrtvovanju za saveznike, u masovnosti...
I onda ubrzo stiže Rising - v2. Ambiciozna verzija koju niko nije tražio. Ne mogu da kažem da tu nije bilo dobrih ideja, čak smo i tu imali jednu epsku bitku za istu regiju i na volšeban način izvojevali još jednu pobedu. Ali tu su se već pravila zakomplikovala, počeli su masovni odlasci...
Nakon toga tek kreće sunovrat, ali ne odjednom već malo po malo, akcenat sa kolektivnog prebačen je na pojedinačno: praktično su ukinuti savezi (MPP), svedene su bitke na državu protiv države, ubačena true patriot medalja čime se finansijski nagrađuje udaranje samo za svoju zemlju, ubačeni legend rankovi čime se totalno obesmišljava udaranje za saveznike, neograničeno udaranje gde smo bili svedoci da pojedinac pobedi čitavu državu, uvođenje divizija i situacija da je 95% pravih igrača u istoj diviziji, pravilo hita... Dodati ovde po želji od izmena šta je sve još bilo... I sa svakom promenom ono zbog cega smo se navukli na igru je prestajalo da postoji i svaka je odnosila odredjeni broj ljudi. Ostali smo samo mi koji odbijamo da prekinemo, nadajući se da će se nešto promeniti na bolje, da ćemo ponovo osetiti makar deo one draži od pre 11 godina.

Borba spolja, borba iznutra, borba sa vetrenjačama
Dok se svakodnevno dešavaju borbe, taktičko nadmudrivanje sa protivničkim državama, bitaka sa sinhronizovanim udarima botova u vazdušnim bitkama i još koječega, dolazi do unutrašnjih razmirica koje nisu ništa ni novo ni neobično, ali ovog puta odlaze preduboko i čini se bez želje da se saniraju.
Jedna brojem manja grupa, ali mahom jačih igraca, kritikuje veliki broj trening ratova, davanja core regija saveznicima zarad taktičkih igrarija, kao i farmanje golda u tom velikom broju ratova.
I to bi sve bilo ok, da se u tome ne koriste pogrdni izrazi za sve one koji ne misle tako, koji udaraju po naredjenjima bilo da treba bitku dobiti ili izgubiti, koji koriste veliki broj ratova da naprave zalihe za bitne borbe... Odbijaju činjenicu da za bar 90% tih ljudi nije bitno ko je predsednik ili koja ekipa je na vlasti i da jednostavno poštuju to što je neko dobio izbore i žrtvuje svoje vreme. I da njima nije svrha igre farmanje, nego je to postalo nužno zlo zbog svih spomenutih izmena u igri. Ranije je bilo desetine, pa i stotine hiljada igraca a svega par bitaka dnevno. Sada imamo možda po stotinak aktivnih igraca i to u ovim najbrojnijim državama a bitke su besplatne, postale su jeftin izvor prihoda golda koje se kod nekih troše za energy barove, kod nekih za packove bez kojih nema pobeda...

Raška/Sandžak
Tu dolazi do prvog ključnog momenta - kulminacije gde unutrašnje razmirice prerastaju u otvoren sukob. Stiže clanak sa predsednickog orga da Raška više neće biti sigurna oblast što se tiče rezidencija i fabrika i da država savetuje i finansira selidbu firmi u neke od preostalih regija. To bi prošlo manje više nezapaženo(kao što je i prošlo prvih nekoliko rundi) da nije Felipe R. podstaknut svojom ličnom vezanošću za tu oblast, ali i začinjeno dugogodišnjim lošim odnosom sa trenutnim predsednikom Strahinjićem, odlučio da brani Sandzak. Pritom navodeći kao glavni razlog:
"Глупо ми је да се селим у Украјину само зато што се неком дигла патка да отвори још један TW јер им је ових 30 мало да фармају".
Sad bi trebalo objektivno da analiziram, a ne mogu. Ne poznajem lično ni jednog ni drugog, niti sam razmenio vise od par poruka sa obojicom. Jedan koji povlači racionalne poteze, pokušava da igra ovu igru kako nam je namešteno da je igramo, ali sa određenim ispadima od ranije... Drugi sa kojim bih radije otisao na piwu, ali totalno van trenutnog principa funkcionisanja igre i bez želje da racionalno sagleda dešavanja u istoj.
I sad da se vratim na citat od ovog drugog:
"Глупо ми је да се селим у Украјину само зато што се неком дигла патка да отвори још један TW јер им је ових 30 мало да фармају"
To nema nikakve veze sa realnošću, jer em što je TW rat sa Ukrajinom odavno bio aktivan, em što je to bila odluka donesena na mnogo višem nivou od prosečnog "farmera".
Što se tiče same bitke, Felipe i nikol000 su je gotovo sami dobili za Srbiju. Naš predsednik je organizovao avio udar za Ukrajinu, dok u ground rundama nije bilo nekog organizovanog udaranja nasih igrača za Ukr. Sa druge strane upada u oči ostavljanje hitova u nižim divizijama na srpskoj strani od strane najjačih CODE hitera.
https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345147/0/fighterStatistics

Sledećeg dana u jeku borbi Srbije protiv nekoliko neprijateljskih zemalja, kada je trebalo rotirati sa saveznicima okupirane teritorije u Turskoj, Grckoj i Francuskoj zbog sve veće determinacije, i tokom direktnog napada na Hrvatsku, gde je sve četiri bitke bilo jako bitno pobediti,
verovatno najbliskiji saveznik Srbije - UAE napada Rašku gde je cilj bio prolazak u Crnu Goru.
I tu ponovo dolazi do otpora kao i protiv Ukrajine, ovog puta potpomognuta nešto većim brojem igrača.
Ponovo CODE hiteri ostavljaju udarce u nižim divizijama za Srbiju, ponovo se organizuju air udari za UAE od strane Srbije, a ovog puta u avio rundi na strani Srbije udara i veliki broj njenih neprijatelja - Crnogorci, Francuzi, Hrvati, Čileanci... Igrači koji su učestvovali u toj borbi udarali su kao protiv najljućeg neprijatelja, i kao da eSutra ne postoji. Posle pete runde i vođstva (ako se ne varam 59-39) za UAE, Emiraćani prestaju sa pucanjem i Srbija dobija rundu za rundom do konačne pobede.
Većina aktivnih ljudi doživljava veliko razočaranje, dok prati bitke i udara protiv
Turske: https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345338/0/fighterStatistics
Hrvatske: https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345511/0/fighterStatistics
Francuske: https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345453/0/fighterStatistics
Grcke: https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345525/0/fighterStatistics
i gasi taktičke ustanake u Bosni i Gruziji, gde je većina ovih bitaka ulazila u epic bar u ponekoj rundi dok je lomljen otpor protivnika. I ove bitke nisu išle nimalo glatko. Protiv Hrvatske smo imali NE, ali slabo se udaralo, već tu se osećalo razočarenje zbog dešavanja u jučerašnjoj bici. Ima li smisla udarati protiv neprijatelja kada su iznutra stvari tako loše? Očigledno imamo snage za protivnike, ali imamo li za same sebe? Ali skupilli smo se, dobili početne epske runde i išlo je sve u dobrom smeru. I onda počinje... Uz već poljuljan moral, dešava se ta bitka: https://www.erepublik.com/en/military/battlefield/345520/0/fighterStatistics
Većina nas aktivnih kombinuje i dalje gde udariti, prvi prioritet Hrvatska. Tursku i Grcku dobiti bar niže divizije dok Hrvatsku ne osiguramo, preračunavamo se, udaramo, a gledamo šta se dešava u Raškoj... 5% od te štete da je upotrebljeno gde treba, sve bismo počistili bez problema i bez velikog troška... Šta onda igramo, čemu sve to drndanje, farmanje, praćenje zidova, udaranje...?

Kec na deset ili poslednji ekser:
Dok se razmatra šta raditi dalje, opet nekako preovladava mišljenje da se nastavi po starom, da se nastavi ofanziva na Hrvatsku i Grčku, da se zanemare unutrašnji sukobi, da probamo da nastavimo igrati... I onda - BUM: banovana nekolicina najjačih hitera Asterije pod izgovorom da nisu poštovali Terms of Service, nezvanično zbog automatskog udaranja tj skripti.
Ovo je ključni detalj, ovo je ta kap koja je prelila čašu, da se posle meseci i godina očiglednih air botova CODE-a, javno priznatih i ko zna koliko puta prijavljenih multi naloga, skripti za pokretanje zakona, takodje automatskih hitera... Samo jednoj strani banuju hiteri - i to i oni koji su bili na skrpti, i oni koji nisu ničim zaslužili ban. Paušalno je banovano većina jačih naloga iz nižih divizija. Dok je druga strana ostala potpuno netaknuta. A očigledno je da su i većina njihovih hitera takodje na skripti kao i da ih deli veci broj ljudi. Niti jedan CODE hiter nije banovan, ništa.
Od tog momenta, veliki broj Asterijinih igraca ili potpuno prestaje da udara ili udara u nevažnim borbama revoltirana ovom nepravdom i jednostranim deljenjem pravde. Srpski i UAE pogođeni prethodno opisanim događajima prednjače u ovome.
Da se ne lažemo, većina ovih naloga je i trebala biti banovana, kao što bi trebala biti i većina CODE hitera. Nije problem sto su neki banovani, problem je što su banovani i oni koji nisu trebali da budu,a sa druge strane nisu oni koji su takođe trebali biti.
A tu se vraćamo na početak i izmene pravila, ogromna odgovornost leži na onima koji su smisljali takva pravila, gde bez jakog udarca u nižim divizijama nema pobede. Gde se igrači obe strane praktično primoravaju na ovaj ili onaj način protivan pravilima igre da dele hitove. I onda još nađu za shodno da podele nepravdu tako očigledno i bahato, a verovatno i tendenciozno - u cilju veštackog balansiranja snage izmedju suprotstavljenih strana.
Nije tu samo prestalo udaranje. Bojkot, ili kako bi to nazvali. Nije više protivnik ni onaj ko brani Sandžak protivno planovima saveza, ni Turska ni Hrvatska, već oni koji kroje pravila igre i trebaju predstavljati neku vrstu sigurnosti da se pravila postuju. Tada se osim neudaranja kreće i korak dalje.
Traži se način da se i druga strana navede na nezadovoljstvo i bunt. Pušta se informacija o sada već čuvenom bugu koji je bio aktivan 3-4 meseca, gde se moglo udarati dosta više energije nego što je uloženo energy barova. Ide se svesno na mogućnost banovanja velikog broja igraca, jer opet kažem i ne mogu da naglasim to dovoljno, neprijatelj vise nije u igri, on je iznad nje. Mislite da je za većinu ovih ljudi bitno da li će dobiti unban ili ne ako se ništa ne promeni? Džaba tražite unban i nosite avatare, jer većina tih ljudi ne želi da se vrati po ovakvim uslovima. A nisu sami, ima nas još gomila koji nismo banovani, ali kao da jesmo. Nećemo uticati na dešavanja u igri, na napade, odbrane...
Jer ako ne shvate brzo šta su uradili, neka gori sve. I od ovoga oporavka neće biti. Možda igra neće prestati da postoji, ali neće biti ni bleda senka.

Stranputica
A kako znam da i druga strana treba popiti banove? Kao i većina mogu samo da naslućujem, koristim oči i zdrav razum. Kao što ni oni nisu znali za bug dok im nije namerno rečeno, tako i ja znam samo za nekoliko stvari jer su rečene na kanalima kojima sam bio prisutan. Nisam mislio da članak ode na ovu stranu, ali mi je malo gadno kad vidim ovakve licemerne komentare o poštenju:



Evo samo parčence jer sam se slučajno zadesio na istom kanalu sa Zdlemmy-jem:
Multijanje, davanje hitova sa 6 naloga, kupovina, razmena accounta, priznavanje postojanja air servera:



pa kaže:


i još malo:





Ali to je sve ok, jer sve radi ručno i plaća im pakete isključivo eurima, nikad cc... 🙂
Evo i priznanje furiose za postojanje skripti za automatsko slanje hitera:


Ali i to je ok, jer to je bilo ranije i kad su krenuli banovi, prestalo se s tim 🙂
I opet kažem ovo je samo vrh ledenog brega, kad bi se pročešljalo šta se sve radi ko zna da li bi neki acc ostao...

Pozdrav
Nadam se da nisam bio previše konfuzan. Izvinjavam se ako neke stvari nisam bolje opisao, ako sam bio u nekim stvarima pristrasan. Šta je tu je, nisam novinar, nisam ni pisac, daleko od toga.
Eto, za kraj, nemam više nade da će se ikad ova igra vratiti na staro. Zanima me da vidim kako će se sve ovo završiti. Oni koji nastavljaju da igraju kao da se ništa nije desilo, ako ima takvih, vama ću da poželim sreću i savetujem da ne trošite živce.

Bila jednom jedna igra...