LEGIONAR BETEGA

Day 5,644, 13:10 • Published in Serbia Japan • by Vila od Bosne

Mi iz Srpske Legije bismo htjeli podijeliti jednu tužnu vijest. Deo Vindice (baka) me zamolila da nešto napišem. Ne znam koliko ću uspjeti u tome i kako započeti, ali naš drug i Legionar betega je izgubio bitku. Onu najvažniju, životnu. Taj podmukli gad rak upisao je svojih 1800 poena u svakoj rundi za mozak, jetru, pluća i bubrege. Od gubljenja svijesti, reanimacije i respiratora do ravne linije na ekranu. Težak miris smrti i zagušljivu sobu sada će zamijeniti lakoća i bezbrižnost. Otišao je.

Tog dana se nije javio. Bio je njen rođendan. Čekala je njegovu poruku cijelo jutro. On nikad ne bi zaboravio taj datum. Ne liči na betegu. Umjesto njega, uskoro se javila njegova porodica:
-liječenje nije bilo moguće, preminuo je.
Zatvorila je oči, dlanove prislonila na obraze i tiho izgovorila:
-nije moguće…

Kao što je bio u eZajednici tih, tajnovit i odmjeren izgleda da je takav obrazac ponašanja sprovodio i u životu. Nije govorio o svom stanju. Čak ni njoj. Ženi koju je volio iskreno. Na svaku promjenu u glasu, tonu, raspoloženju ili kratkom odsustvu koje je ona zapazila imao je spremno objašnjenje: umor, prekovremeni rad, bezazlena temperatura. Ali svaka njegova riječ govorila je više nego što u običnom razgovoru znači. Svaki uzdah najavljivao je ono što će zauvijek biti izgubljeno. Pomislim da ju je tako pokušavao zaštititi, jer kako nekome opisati osjećaj kada očajanje, užas i bol postanu dio vašeg tijela. Suviše je surovo.

Kad sam prvi put došla u Legiju nisam poznavala nikoga. Bio je jedan od prvih Legionara s kojima sam ostvarila kontakt, dobila uputstva, opremu i naređenja. Bilo je jednostavno – zaduži opremu i pucaj! Provodili smo sate na kanalu šaleći se, ali se red znao. Betegi se moralo najaviti ako ne dolaziš ili kasniš na udar. Strog ali pravedan. Bili smo dobar tim. Bio mi je podrška kada sam preuzela komandu. Hvala mu za svaki napor i ulaganje u jedinicu. Imam lijepo sjećanje na taj period, jer tada smo bili zajednica, Legija, VeS. Danas imate veliko ništa. I iskreno, nije mi žao što nisam dio ove lakrdije. Sve se svelo na uvrede i ponižavanja. Nema više draži. Već duže vrijeme radim kao terenac i prijavim se povremeno preko mobitela. Ne pratim dešavanja. Dijelili smo istu odbojnost prema ePolitičkoj sceni i dešavanjima u eSrbiji i to nas je otjeralo. On je postao Jose Armando, a ja Srburaj. Ali uvijek smo ostali Legionari. Druženja i razgovora nije falilo. Često smo razgovarali o Sarajevu. Volio je pitati za neke ulice, nazive, trgove, hranu…Punih četrnaest godina poznanstva iscurilo je kao pijesak u pješčanom satu. Mnogo je ljudi oko nas koji vode velike bitke u tišini i o kojima ništa ne znamo.

Njegova porodica nas je obavijestila da će se sahrana obaviti 5. maja u Beogradu.

Htjeli bismo napraviti udar u njegovu čast. Ako neko ima prijedlog koju bitku i termin kad je većina eSrba online (možda vikend) – potrudiću se da dođem. Sve što imam od opreme podijeliću.

Drago mi je što sam te poznavala i što sam imala čast eBoriti se pod istom zastavom.

Do nekog ljepšeg susreta Legionaru betega o/