Isprika, nesto onako i tak...

Day 4,158, 11:25 • Published in Croatia North Korea • by Khar0n

Nikad nisam bio nekakav pisac, pocevsi od gramatike pa na dalje, pa vas za pocetak molim da mi oprostite sve pogreske (valjda prva isprika).

Pa da krenemo redom, bar mislim da je red.

Prvo bih se ispricao frendu, suigracu, njegov nick je manje vise svima poznat, a on je Roko Zagor.
Zasto isprika, pa prije nekih tjedan dana sam ga iz zafrkancije nazvao krmkom, sve je pocelo pozivom, upitom di ce platit kavu s obzirom da smo obojica terenski sljakeri (netko vise netko manje, ali nebitno). Ali nije ostalo na tome, nastavilo se na kanalu, pa je prosli tjedan naglo eskaliralo na pivi u cetvrtak, kad je doslo cak i do prijetnji. Pa da smirim situaciju obecah se javno ispricat.
Dragi moj prijatelju Roko Zagor ja ti se od sveg srca ispricavam jos jednom.
Zasto kazem jos jednom, zato sto sam se u cetvrtak ispricao 2 puta cini mi se nakon cega je uslijedio lijepi zdruzeni pozdrav (slika je brzinski i na saljiv nacin uredenja kako bi se izbjeglo brisanje clanka i dobivanje FP-a, oprostite i nemojte zamjerit).



Na slici vidimo nasa tri ljepotana (s lijeva na desno) RobiToni I am, vec predstavljeni Roko Zagor i majic01, a orginalnu sliku mozete vidjet ovdje. Nadam se da decki nece ponovo potegnit za prijetnjama tipa "doci cu ti na vrata" i nezz ni ja kojih sve ne koje smo mogli citati kako po clancima tako i po chatovima. Od svih prijetnji najvise se bojim one "Platit cu ti pivu", tako da decki molim vas bez ljutnje.
E sad kad sam se olaksao ajmo dalje laganim tempom uz malu cupkalicu:

I tako tipkam ovaj clanak, pusim svoje "frkance", pijem onaj Holsten a pije on mene, i razmisljam sta bi trebao sutra. Zasto sutra, koga briga za sutra....?
Pa sutra zato sto mi je sutra (s obzirom da je danas kada pisem 09.04.) moj 9. eRodendan, tako da nemojte skrtarit, svi pokloni su dobrodosli 😃 .
Pa ajmo kratki rezime ovih 9 godina uz malo primjese RL zbivanja koja su nekim dijelom utjecala na mene i moje igranje, pa usputno saznate nesto vise o meni kao osobi.
2008. godina doseljavam u Zagreb iz malog mjesta u Bosanskoj Posavini, Donja Mahala (rodno selo Ive Gregurevića) pokraj Orašja u narodu koji je iz tih krajeva znano jos i kao Donja Mala. Osjecaj je bio grozan, totalni gubitak svega, pocetak u mjestu u kojem u samom startu nisam bio prihvacen, a ponajvise u skoli, naime te sam godine zavrsio 2. razred srednje. U Zagrebu zavrsavam svoje srednjoskolsko obrazovanje. U pocetku nisam imao doslovno nista, pa cak ni komp, mozda ga nebi ni dobio da nisam morao pisat maturalni rad, i tako 08.04.2010. dobivam laptop, internet (VIP stick) i krecem u akciju.
2010. kako sam sa pokojnim prijateljem (Spokoj vjecni daruj mu Gospodine) volio igrati razno razne igrice u browseru zakacili smo se na razne forume. I tako ja prva 2 dana po dobitku laptopa i neta ne tratim ni sekunde da nadoknadim sve sta sam propustio, kad najednom na forumu, koji je u meduvremenu ugasen, reklama za erep. Kliknem prvi put i bezuspjesna registracija, ajmo se ponovo registrirat, pita zelite se povezat sa facebook-om, kontam se mora da je zbog sacuvanja napretka klik "uredu" i eto mog nicka Marko Dzoic. Odmah stize pozdravna poruka CP Apach, ministar ovaj onaj i Denis Radman. Nis ajmo stavit sve dodatke na firefox i da vidimo o cemu oni to trkeljaju u pozdravnoj poruci. Dolazim na IRC-u na kanal ministarstva obrazovanja i trazim koga drugog nego Radmana, njega ofc nema, pa me ljudi upucuju koje kuda, da bi na kraju balade zavrsio u tadasnjim Vatrenim Gusterima squad 6 koji je bio pod "vodstvom" jedan_019 (eh to su bili dani). I tako dan za danom dolazim iz skole i laptop u ruke i odoh ja na popravni iz matematike 😑 . Ali i dalje ja uporan u igrici.
Dolazak V2 je mozda meni osobno najgori period u igri, pogotovo zato sto je mnogo igraca napustilo igru, isto tako se puno tadasnjih brigada raspalo, ma nije mi zao ni brigada, niti sto su ljudi prestali igrat, najvise mi zao sto sam izgubio kontakt sa mnogima od njih. Tokom V2 bio sam dozapovjednik Vatrenih Gustera, clan 3.Gardijske brigade (u koju sam dospio raspadom 2.) koju sam nakon nekog vremena napustio zbog nesuglasica i presao u 4. gdje je tada bio i RobiToni, koji me je u vise navrata nagovarao na prelazak, nazalost i 4. se ugasila sto je bio rezultat ogorcenosti igraca i zasicenoscu samom igrom.
Aktivnost sam smanjio zaposljenjem u sada gledano vjerovatno najgoroj firmi u kojoj se bilo tko moze zaposlit, odlazio bi po mraku vracao se po jos vecem. Iscrpljenos i manjak vremena rezultirali su dvoklikom. 28.01.2012. moj gore vec spomenuti prijatelj umire nakon duge i teske bolesti sto me je totalno izokrenulo, kazu ljudi da vrijeme lijeci sve, meni vrijeme nije nista izlijecilo, cak sto vise svakim danom je sve teze. Ali ajmo mi na nesto veselije pa cemo opet na tuzne s vremenom.
Tokom ovih 9 godina bio sam na nezna-im-se-broj meetinga, od kojih sam izmedu ostalog nekoliko i ja sam organizirao. Svakim meetom bi upoznavao nove ljude, zafrkancija sa chatova bi se prebacila u RL, svaki puta odlicna atmosfera, dozivljaja nezna im se broj. Svakom novom igracu bih porucio da nam se pridruzi na nasim okupljanjima. Zahvaljujuci ovoj igri i meetinzima nasao sam ponovo prijatelje/drugove/frendove kako god vi to htjeli nazvati, i nije mi zao, jedino cega mi je zao sto sam zbog bivseg posla to bio dobrim zapostavio. Mozda da sam bio vise posvecen ovoj igri, komuniciranju sa ljudima koji su mi pomogli kako u igrici tako i u RL mozda bi mi danas bilo lakse/bolje ali nikad to valjda necu znati. Zao mi je cak i sto se nisam vratio potkraj 2016, kad kazem vratio mislim na aktivnost. Zasto kraj 2016., pa vrlo jednostavno, 01.10.2016. pao sam sa kamiona na bivsem poslu, sve bi bilo super da mi na Traumatoligiji nisu krivo dijagnosticirali sve, i tu krece nova agonija, sve dok nisam od strane doktora na Traumatoligiji upucen na Ortopediju kod doktora Bojanica. Covjek obavlja prvi pravi pregled mog zgloba i daje dijagnozu: potrebna operacija gleznja. Sve bi bilo super da sam nakon 6 mjeseci patnje i hoda uz bol mogao na operaciju, ali zbog svih cuda i cudesa (losih) morao sam se prvo rehabilitirat i pripremit za operaciju, odradio sam samo 110 terapija XD . 31.10.2017. napokon operacija i nakon operacije nove terapije.

Tokom ove cijele agonije bio sam na mozda svega 2 meetinga, nisam bio na vise prvo jer nisam htjeo nikoga maltretirat da dolazi po mene, drugo tesko mi je bilo sve, trece ukrmio sam se na najjace hahahha nagurao sa 78kg na 108kg pa mi je jos teze bilo kretat se. 2018. pocinjem ponovo radit u sadasnjoj firmi, dijelom oporavljen od svega i krece ponovo zafrkancija sa starom ekipom, da bi me prije nekih mjesec dana ponovo "navukli" na igru i eto me nazad.
Dodem i gledam u sta se pretvorila igra, sav u cudu, mnogi su vec i zaboravili na mene, otpisala me stoka ali nedam se ja, jako kuca malo srce u junaka. I eto me sad tu sam gdje jesam, kenjkama pomalo, neki se ljute neki smiju a neki cak i placu (neki zbog neceg), i sad sjedim pred laptopom prekrizenih prstiju i razmisljam sta dalje, u kojem smjeru ovo sve vodi, toliko toga jos za rec ali vec sam i sam sebi dosadio pa cemo lagano ovaj "mali" clanak o meni, prijateljima, igri lagano zakljucit.
I da dok nisam jos otisao, voljeo bih svoju stranku eHSP ponovo dovest u visine na kojima je bila dok sam aktivno igrao, pa ovim putem molim sve koji to mogu da glasaju za mene na sljedecim PP izborima. Unaprijed hvala.

Toliko za sad od mene do sljedeceg tipkanja vas Marko Dzoic.

P.S. ne zaboravite na poklone 😁