Stanje države [HR] / State of Croatia [EN]

Day 3,761, 09:57 Published in Croatia North Korea by William Thomas Riker


___________________________________________________________
SADRŽAJ

1. Uvod
2. Unutarnje pitanje: tenkovi kao državno vodstvo
3. Vanjsko pitanje: „krađa“ medalja
___________________________________________________________
TABLE OF CONTENTS

1. Introduction
2. Croatia's internal issue: tanks as state leadership
3. Croatia's external issue: medal “stealing”


___________________________________________________________
1. UVOD

Prvo bih htio proslaviti što je Otvoreno pismo Platonu prešlo 1000 glasova. Prošlo je malo više od 4 mjeseca, što je i opravdano zbog njegove veličine. Također bih htio održati minutu šutnju zbog činjenice kako je to vjerojatno posljednji članak u eRepubliku koji je dosegnuo četveroznamenkasti broj glasova.
___________________________________________________________
1. INTRODUCTION

First, I’d like to celebrate the Open Letter to Plato being voted by more than a thousand people. It took a little over 4 months, but hey, you needed the time to read it. I’d also like to hold a minute’s silence over the fact that it’s probably the last article in eRepublik to reach a four digit number of votes.
___________________________________________________________
Potaknut nedavnim i još uvijek tekućim događajima, naime okršajima između Hrvata i drugih naroda, poglavito Makedonaca, ovdje pišem pojednostavljenu račlambu razloga zbog kojih su takvi događaji neizbježni, te uzaludnost izdizanja istih na razinu međusobnog vrijeđanja, ili još gore, međunarodnog sukoba. Podsjećam vas kako se trudim biti nepristran u ovoj situaciji. Iako sam i sam Hrvat, još uvijek, pogotovo kao član Hrvatskog sabora i Ministarstva gospodarstva, imam osjećaj obveze i ukoriti naše građane kada prijeđu liniju, i braniti ih kada se isto učini prema njima. No, kako bih to mogao učiniti, prvo se moram vratiti u prošlost.
___________________________________________________________
Prompted by recent and still ongoing events, namely skirmishes between Croats and some other people, mainly Macedonians, I write here a simplified breakdown of why such occurrences are unavoidable, and should not be brought up to a level of interpersonal conflict, let alone an international affair. I’d like to remind you I’m trying my best to be impartial in this situation. Although I’m a Croat myself, I still, especially as a member of Croatian Congress and Ministry of Economy, have a sense of obligation to both scold our citizens when they cross the line, and defend them when the same is being done towards them. To be able to do both, first I have to go back in time.


___________________________________________________________
2. UNUTARNJE PITANJE: TENKOVI KAO DRŽAVNO VODSTVO

Ovdje ne koristim riječ 'pitanje' (nužno) kao eufemizam za 'problem', već samo pokušavam opisati (ono što bi u prošlosti sačinjavalo) vrlo kontroverznu situaciju. Za vrijeme V1, pa čak i kasnije (2009.-2012.), Hrvatska je imala mnoštvo aktivnih igrača iz jednostavnog razloga što je tadašnja igra zahtijevala birokratsku državu koja bi bi sposobna kontrolirati i korisno iskoristiti desetke, pa i stotine igrača koji su se registrirali svaki dan, i koji bi u prosjeku igrali 2 godine. Svaka od top 5 stranaka je imala različitu politiku i ciljeve, a kako bi ih proveli u djelo, trebalo im je barem 20-30 službenika koji bi na njima svakodnevno radili (stranački forun, interni dokumenti, stranački statut, stranačko vijeće...) Već sada sam nabrojao 100-150 aktivnih ljudi. Među njima se tražilo buduće kandidate sa Sabor, one koji bi svaki dan radili i po nekoliko sati za svoje stranačke interese. Također su služili u stranačkim paravojskama, koje su, osim njih, imale još aktivnih članova, koji su željeli nekako doprinijeti, a nisu voljeli administrativne poslove. Radili su u paravojnim tvornicama, i borili se svaki dan prema rasporedu. Naravno, imali su svoje vođe i njihove zamjenike. Sada se broj aktivnih ljudi penje na oko 200-250. Predsjednik je birao nekoliko ministara, od kojih bi svaki imao 2 zamjenika i nekoliko radnih skupina koje su radile na različitim projektima, a središtu svega toga je bio forum eDomovina.
Ministarstvo gospodarstva je proučavalo valutni i porezni sustav (dok su još uvijek postojali tečaj i izdavanje valuta) i upravljalo Mefestom, posredničkom institucijom između proizvođača i kupaca. Ona je kupovala od proizvođača, i jeftinije prodavala istu robu građanima, ali u zlatu. Stečeno zlato se koristilo za izdavanje novca, tako puneći državnu blagajnu besplatnom valutom i štedeći novac građanima. Naravno, snižene cijene su omogućile građanima da kupuju više, i na taj način se poticala proizvodnja i gospodarstvo. Postojao je sličan projekt, ali s većim ulozima: država bi izdala obveznice građanima koji bi joj donirali 50 zlata. Zlato bi bilo upotrebljavano na isti način: izdala bi se valuta i njome vratio dug, a veliki dio nje bi ostao u državnoj blagajni. Onda je još postojao registar svih zvornica i njihovih vlasnika rad bolje koordinacije industrije u zemlji. Deseci ljudi se razvijali, prezentirali i odrađivali sve potrebno kako bi se to ostvarilo.
Ministarstvo obrazovanja je imalo ljude na projektima kao eŠkola, gdje su ljudi na Mibbit IRC-ovom kanalu bili u smjenama gotovo u svako doba dana, za slučaj da bi bebama trebala hitna pomoć. Zatim projekt Mentor koji je imao desetke ljude koji su održavali registar beba i brinuli se o njima na najmanje mjesec dana, pružajući im novac, hranu i savjete... Sjećam se, tijekom jednog od većeg priljeva beba, bio sam odgovoran za gotovo stotinu njih. Bili su tu i ljudi koji su prevodili Wiki članke na hrvatski jezik, i oni koji su objavljivali vodiče svaka 2-3 dana. Ljudi u Crvenom križu su redovito dijelili zalihe hrane najsiromašnijim građanima kako bi im zdravlje bilo pri vrhu za potrebe proizvodnje.
Ministarstvo obrane je imalo vlastitu ekipu koja je zapovijedala nad nekoliko vojnih jedinica, uključujući i mobilnu i tenkovsku, a svaka je imala svoga zapovjednika i nekoliko dozapovjednika. Bilo je tada 300-500 aktivnih vojnika koji su se svakodnevno borili i proizvodili vlastitu opremu u državnim tvornicama. Isto tako je Ministarstvo imalo jedinicu za novake Vatreni gušteri (gušter je u nas sinonim za novaka), koju je vodilo zajedno s Ministarstvom obrazovanja. Sastojala se od stotina beba i desetak organizacijskih voditelja.
Ministartsvo vanjskih poslova je, osim uobičajenih službenika, imalo i 50-al veleposlanika, čiji posao je bio preseliti se u druge zemlje, stupiti u veze s njihovim vladama, nadzirati njihove medije i pridružii se njihovim forumima. Morali su postati aktivni članovi u tim zemljama, ostvariti političke, gospodarske i vojne veze, i pisati zanimljive izvještaje za narod doma.
Postojala su, također, i druga ministarstva, ali nema potrebe za daljnjim nabrajanjem. Hrvatska je tada imala 300-400 civilnih službenika i političara, koji su nosili naslove i obavljali dužnosti, o čijem uvođenju dotad čak ni Platon dotad nije razmišljao, i barem još toliko vojno djelatnih osoba. Zajedno s Vatrenim gušterima, koji su bili njabovi, ali ipak aktivni, i par stotina civilnih poduzetnika, čija je glavna briga bila domoći se tvornica i mešetariti na valutnom tržištu, Hrvatska je imala više od tisuću aktivnih igrača, koji su igrali barem sat-dva svaki dan! I to kada je borba podrazumijevala samo 5 udaraca dnevno kroz 30 sekundi, tako da sigurno nisu bili dvoklikeri. Pisali su, čitali i komentirali novinske članke, i družili se na IRC-u. Sve to su činili u sklopu svojih dužnosti, a druženje je bila samo neobavezna nuspojava. Zahtjevani i odrađeni posao je bio toliko velik da bi samo oni koji su već prije toga dokazali spremnost i dobili priliku za fotelju u Sabor ili Vladi, i najčešće bi se odbili kandidirati dva mjeseca uzastopno, jer bi im inače stvarni život patio. Osobno sam morao biti aktivan cijelu godinu prije nego sam dobio priliku na zastupničkim izborima, i još 6 mjeseci nakon toga da bih bio pozvan u Vladu, i oba puta sam odbio nastaviti s izvršavanjem tih dužnosti i naredni mjesec.
___________________________________________________________
2. CROATIA’S INTERNAL ISSUE: TANKS AS STATE LEADERSHIP

I do not use the word ‘issue’ here (necessarily) as a euphemism for ‘problem’, but merely to denote (what would in the past be) a rather controversial situation. Back in the V1 period, and even later (2009-2012), Croatia had an abundance of active players simply because the gameplay required a bureaucratic state capable of controlling and utilizing hundreds of players that were registering on a daily basis, and staying for an average of 2 years. Each of the top 5 parties had genuinely different policies and goals, and to enact them, they had to have at least 20-30 officials who would work on them daily (party forum, internal documents, party code, council...). That is 100-150 active people right from the start. Future congress candidates would be chosen from that lot of people who would spend a couple of hours every day working for their party’s interests. They also served in their respective militias, which beside them, had even more active members, who wanted to contribute, but were not interested in doing the paperwork. They worked in their militias’ companies and fought daily on a regular schedule. Off course, they had their generals and lieutenants. The number of active people rises to around 200-250. The CP chose several department heads (ministers), of which all would have two deputies and several groups of people working on different projects, all centered on the country’s forum.
Ministry of Economy was analyzing monetary and fiscal system (currency rates and issuing money was a thing back then) and running Mefest, a intermediary institution between producers and buyers. It would buy products from producers and then sell them to citizens at a lower price, but in Gold. Acquired gold was used to issue currency, thus filling country’s treasure with free currency and saving money for citizens. Off course, at lowered prices people bought more, and, in that way, encouraged production and economy. There was a similar project, but with more Gold investe😛 Croatia would issue bonds to citizens who would donate 50 Gold. The Gold would be used in same manner: currency would be issued and the debt repaid with it, with a lot of it saved in the treasury. Then, there was a register of all company owners and their inventories, to help coordinate profitable industries in the country. Dozens of people had to analyze, present, and perform such work.
Ministry of Education had people working at projects such as eSchool, a Mibbit IRC channel, and keeping it up and up and running almost all day in shifts, in case babies would need immediate help. Then, the Mentor project that had dozens of people keeping a register of babies, and helping them during their first month and longer, with advice, money, items... I remember, during one particular baby boom, I was responsible for almost a hundred babies. Some were translating Wiki articles to Croatian language; others were publishing detailed tutorials every 2-3 days. The people at the Red Cross were responsible for regular food giveaways to the poorest, so their wellness would be optimal productivity-wise.
Ministry of Defense had their own team in command of several units, including a mobile one, and one consisting solely of tanks, and each had their own general and several lieutenants. There were 300-500 active soldiers fighting every day and working in state companies to produce supplies for themselves. The Ministry also managed a joint unit Fire Lizards (lizard in Croatian is a synonym for a greenhorn or a rookie) with Ministry of Education: it consisted of several hundred babies and had a dozen people running it.
Ministry of Foreign Affairs, aside from regular officials, had around 50 ambassadors, whose job was to move to other countries, make contact with their governments, monitor their press and join their forums. They had to become active members in those countries, make political, economic, and military connections, and write fun read for the people back home.
There were other ministries as well, but there is no need to go further. Croatia had 300-400 civilian officials and politicians, which held titles and performed duties Plato hadn’t even thought of implementing, and at least as many members of military staff. Together with Fire Lizards, who were newbs, but active ones, and a couple of hundred of civilian businessmen, whose primary concern was acquiring companies and speculating on the monetary market, Croatia had more than a thousand of very active players, who spent at least an hour or two online every single day! And that was when daily fight lasted for 30 seconds, so they definitely weren’t two-clickers. They wrote, read, and commented newspaper articles and hung out on Mibbit. They did all that because they had their duties to perform, and the social part was a casual side effect. The work required and performed was so immense that only those who had demonstrated their commitment beforehand would get a chance for a congress or a government seat, and would mostly choose to quit after their month was up, so their RLs wouldn’t suffer. I had to be active for a year before getting my shot at congress elections, and another six months to serve in the government, and at both times refused to continue performing the same duties the next month.
___________________________________________________________
Ovo sam jednom pokušao objasniti svom prijatelju TheJuliusCaesar-u, ali ne baš ovako detaljno. Naš stari ustav (da, imali smo ga) je svim vojno djelatnim osobama branio sudjelovanje u politici (osim glasovanja): ako su htjeli sudjelovati u našem političkom životu, morali su odstupiti s aktivne dužnosti.. S vremenom, tenkovi su sve više dobivali na važnosti, na bojištu i izvan njega, i postajali živućim legendama, pogotovo ako su pri tome trošili mnogo stvarnog novca. S druge strane medalje, trud civilnih dužnosnika je bio sve manje primjećivan, jer se, za razliku od jasno izraženih brojčanih vrijednosti na profilima tenkova, odvijao u, za opću javnost, nevidljivoj sferi. Kad god Romper ustane iz mrtvih, ljudi ga potiču na predsjedničku kandidaturu. Nije političar, nema takvih ciljeva, i samo se želi boriti. Ali ljudi ga i dalje žele učiniti predsjednikom. To je, zajedno s promjenama koje su umanjile važnost ostalih dijelova igre, natjeralo mnoge na odlazak. Nisu mogli značajnije doprinijeti na bojištu, a sve jednostavnija mehanika igre je njihov svagdje drugdje činila nepotrebnim, i zastarjelim. Nisu imali razloga nastaviti s igrom; nisu imali svrhu. Uskoro su tenkove preuzeli civilne pozicije, prvo u Ministarstvu obrane, a zatim u cijeloj Vladi, pa čak i u Saboru. Većinom se poznaju u stvarnom životu. Više nema stvarne potrebe za Saborom, i većina članova, ako ne i svi, se uglavnom kandidiraju zbog medalje. Nema ni veleposlanika, jer članovi Vlade imaju osobne veze sa stranim tenkovima-članovima vlada kao što su oni sami. preko Whatsappa ili nečeg drugog.
___________________________________________________________
This I tried to explain to my friend TheJuliusCaesar once, though not in such detail. Our old constitution (yes, we had one) banned military personnel from engaging politics (except from voting): if they wanted to participate in our political life, they had to leave active duty. With time, tanks gained ever greater importance on the battlefield, and became living legends, especially if they were spending RL money while tanking. On the other side of the spectrum, civilian officials received less and less recognition for their efforts, which, unlike tanks’ clearly stated numerical attributes and damage, remained hidden from the general public. Whenever Romper wakes up, people cheer for his presidency. He is not a politician, has no such ambition, and only wants to fight. And yet, people want him to be the CP. That, coupled with changes minimizing importance of all modules apart from the military one, made a lot of players leave. They could not contribute significantly on the battlefield, and simplified game mechanisms made their efforts elsewhere redundant, and obsolete. There was no reason for them to play anymore; they were left without a purpose. Soon, tanks gained MoD positions, and then the rest of the government, and even congress. They mostly know each other in RL. There is no genuine need for congress, and most, if not all, members do nothing, and candidate only to get the medal. There are no ambassadors, because the government members have private connections to foreign government tanks like themselves through Whatsapp and other services.
___________________________________________________________
Danas u Hrvatskoj ima 50-ak aktivnih igrača, koji su istovremeno tenkovi, članovi Vlade i Sabora, zapovjednici vojnih jedinica (nije da trebaju druge vojnike), veleposlanici i „poduzetnici“ (imaju desetke Q5-Q7 tvornica koje su izgradili zlatom od medalja).
___________________________________________________________
Today, there are around 50 active players in Croatia, which are at the same time tanks, government and congress members, MU commanders (not that they need any soldiers), ambassadors, and “managers” (they have dozens of Q5-Q7 companies financed by the medals).
___________________________________________________________
Dvoklikeri čine još 200-300 građana, a sve ostalo su multiji, mrtvaci i zombiji koji se prijave svakih nekoliko tjedana/mjeseci da vide što ima novog. Postoji psihološki razlog zašto su igrači morali odabrati između vojske i politike, osim rasapa tereta igranja na više igrača, i dizanja opće aktivnosti:
___________________________________________________________
Two-clickers make another 200-300 citizen, and the rest are multies, dead, or log in once every few weeks/months just to see what’s new. There is a psychological reason behind the fact that players had to choose between military and politics, besides disseminating gameplay workload on more players, and raising general activity:
___________________________________________________________
borci (uglavnom) vole brzu zabavu, dok političari više vole graditi dugoročno, i tada se osvrnuti na ono što su postigli. Na kraju, postoji i razlog zašto većina ljudi odabere jedan modul igre: to čine prema svojim sklonostima i osobnostima. Velika većina ljudi, koja voli vojevanje, jednostavno nisu dovoljno dobri i/ili se ne zanimaju za dugoročnu i društvenu vrstu rada. To im nije ni zabavno, a ne pruža im ni osjećaj postignuća. Upravo to je još jedan od razloga zašto su sve naše tenkovske vlade proteklih godina izgubile svaki interes za osnivanje novog saveza koji bi uravnotežio odnose s protivničkim Asterijom i Pacificom: nemaju ni volju, a ni strpljenje za nagodbe, pritom gradeći nešto s govornicima drugih jezika, koji žive u drugim vremenskim zonama. Lakše je kupiti čokoladice, nego prolaziti kroz svu tu gnjavažu da bi se nabavilo malo prijateljske štete. Sve drugo je samo bezvezno frustriranje.
___________________________________________________________
fighters (mostly) like to have instant fun, while politicians prefer to build long term, and then look back and see what they have achieved. After all, there is a reason why most people concentrate on one module: they do it according to their RL affinities and characters. Large majority of people, who like soldiering, simply aren’t good enough and/or have no interest in long term, communal type of work. It gives them neither fun, nor sense of achievement. That is also one of the reasons why all our tank governments in the past years have lost all the interest to build a new alliance that would rival Asteria and Pacifica: they have neither will, nor patience for compromises, building something with people speaking other languages and living in other time zones. It is easier to buy Energy bars, than to go through all that hassle to get some friendly damage. Everything else is just pure frustration.
___________________________________________________________
Prije nego što je preselio u Australiju, Don Croatas je pokušao podići opću aktivnost i izglasati život novom ustavu. Uspio je privući 70-ak ljudi u svoju novoosnovanu stranku, i gotovo je upao u top 5. Ne želim reći kako je sve bilo uzalud; ipak nas je probudio. No, njegov trud je bio osuđen na neuspjeh jer je htio podići aktivnost, te ponovno uvesti ustav, ministarstva i državna radna mjesta, zbog njih samih. Ljudi se ne posvećuju stvarima koje su istodobno i dosadne i nepotrebne. Hrvatska je u V1 imala ustav i ministarstva jer su bili potrebni, a ljudi su bili aktivni jer su imali stvarne poslove i ciljeve za ispuniti. Sve je to bilo sredstvo za postizanje cilja. Ali u današnjoj igri kakva jest, sve to ne bi ništa promijenilo: bio bi to gubitak dragocjenog slobodnog vremena i zahtjevnog rada kako bi se dočarala vanjska fasada aktivne i svrsishodne zajednice. Pogledajte SAD, državu čijom je organizacijom Don Croatas bio opčaran: nije ih spasila od uzastopnih glupih odluka njihovih vlada. Takav vid organizacije bi samo vezao ruke sposobnima, i usporio nas kao cjelinu. Osim toga, i ovo kažem bez trunke sarkazma, danas je korisnije da, i tenkovi i cijela država, provedemo vrijeme povećavajući činove i zalihe čokoladica i zlata. Ne mislim da su loši po Hrvatsku, samo vam pokušavam dočarati naše stanje. Da nema njih, Hrvatska bi danas bila potpuno obrisana i nebitna zemlja. Oni su geniokracija, skupina sposobnih oligarha. Neke od prednosti takvog vodstva su prilično očite: ta, uska ekipa, povezana Whatsapp-om i prijateljstvima u stvarnom životu, je u nekoliko dana uspjela odbiti američki zračni napad na nas, a zatim osvojiti 3 njihove regije. I dok Hrvatska, kao takva, nije organizirana sila, koja uz mnoštvo saveznika može nešto trajno osvojiti, svakako se pokazala tvrdim orahom.
___________________________________________________________
Before moving to Australia, Don Croatas tried to raise general activity and bring a new constitution into life. He managed to attract 70 people into his newly established party, and almost made it into top 5. I won’t say it was all a complete failure; he did wake us up a little. However, he wanted to encourage activity, constitution, introduce new titles, restart the ministries... for the sake of themselves. People won’t commit to boring, and at the same time pointless stuff. In V1, Croatia had a constitution and ministries because they were necessary, and people were active because there was work to be done, and goals to be met. It was all means to an end. But in this day and age, all that wouldn’t change a thing: it would be a waste of valuable time and hard work for a cosmetic appearance of an active and meaningful community. Just take a look at the USA, a country whose organization Don Croatas was infatuated with: it didn’t prevent their leadership from making stupid mistakes. In fact, it would even slow our country down. Besides, in today’s environment, and I’m not being sarcastic here, it is more useful for our tanks and the country to spend time farming ranks, Gold and Energy bars. I’m not saying they are bad for Croatia, I’m merely trying to paint a picture. In fact, if it weren’t for them, Croatia would be totally wiped and irrelevant. They are a geniocracy, a band of competent oligarchs. There is some advantage to all of this as well: our tight-knit group of Whatsapp-and-RL-connected government tanks was able to ward off the US AS and return the favor by conquering 3 of their regions, all in a matter of days. And while Croatia as such is not heavily organized and supported by many allies to make the occupation long-lasting, it surely proved to be a poor choice for a casual conquest.


___________________________________________________________
3. VANJSKO PITANJE: „KRAĐA“ MEDALJA

Ovo poglavlje će biti puno kraće od prošlog, kojeg sam morao napisati kako bih vas mogao uvesti u problematiku stvari. Većina vas zna kako smo imali, i još uvijek imamo, neku vrstu krizne situacije između hrvatskih i pro-asterijskih, poglavito makedonskih, lovaca na medalje. Da razjasnimo jednu stvar: ne postoji drugi mehanizam kojim se može očuvati medalja, osim dijeljenja više štete u bitci od svih ostalih sudionika. Svi pregovori i dogovori se mogu voditi isključivo na osobnoj razini, između (dva) određena borca u određenoj bitci. Nema mjesta osjećajima poput časti i poštovanja, a ni rezervacija. Inače biste vodili prave i zabavne ratove, ali umjesto toga brinete o medaljama. Svaki lovac, koji se poziva na spomenute osjećaje, je licemjer. Nema tog zakona koji dopušta jednom lovcu da medalju proglasi svojom: više ljudi se može boriti od početka bitke, ili jedan može napraviti malu štetu. Ali tko ima ovlast postaviti najniže vrijednosti štete vrijedne medalje? Platon, i to je i učinio: napravi što više štete možeš.
___________________________________________________________
3. CROATIA’S EXTERNAL ISSUE: MEDAL “STEALING”

This chapter will be a lot shorter than the previous one, which I needed in order to be able to introduce to you the issue at hand. Most of you know there has been a sort of a crisis situation between Croatian and pro-Asterian, mostly Macedonian, medal hunters. Let me get one thing straight: there is no mechanism that can enforce preservation of one’s medal, other than actually dealing more damage than anyone else in a battle. All negotiations and deals can be made purely on personal level, between specific (two) fighters in a specific battle. There is no place for sentiments like honor and respect, or reservation. Otherwise, you would be fighting real and fun wars, instead of farming medals in the first place. Every farmer, which refers to those, is a hypocrite. There is no universal law which makes a medal one’s property: more people can hit at the start of the battle, or one can deal a small amount of damage. But who has the authority to set a numeric minimum? Plato does, and he did it: hit everything you’ve got.
___________________________________________________________
Problem je nastao, i gotovo prerastao u međunarodni incident, jer su lovci, koji su se javno međusobno vrijeđali, i na zidu, i u novinskim člancima, istovremeno i članovi vlade, barem što se tiče hrvatske strane. Iako smatram kako je lov na medalje njihova osobna stvar, slažem se kako je ponašanje pojedinih od njih bilo prilično neukusno, pogotovo jer su članovi hrvatskog državnog vodstva. No, tu stajem s korenjem tih ljudi. Kao što sam ranije rekao, oni su vojnici, ne državnici, i što im nedostaje u taktu i finesi, nadoknađuju ponosom i „dišpetom“.
___________________________________________________________
The problem arose, and almost grew to a full-scale international incident, because hunters, who were publicly insulting each other, both through shouts and newspaper articles, happened to be government members as well, at least when it comes to Croats. And while I consider their medal hunting to be a personal matter, I agree their behavior in the feed to be distasteful, especially since they are Croatian leaders. But my scolding them stops here. Like I said earlier, they are soldiers, not statesmen, and what they lack in tact and finesse, they compensate in pride and defiance.
___________________________________________________________
Incident je započeo zbog, kako kažu, Hrvata koji su „krali“ njihove medalje. Kada Makedonac uključi booster, i zatim potroši raspoloživu energiju vrijednu 200 milijuna u šteti razdijeljeno preko 27 bitaka i divizija, dijeleći u ponekima samo 5 milijuna u šteti u D1, tu uopće nema riječi o krađi. Kad napraviš 5 milijuna u šteti, a pritom znaš da ima drugih koji mogu nabiti 100 milijuna, odakle ti pravo da se žališ? Vidite, tom taktikom se farmeri služe, jer booster obično traje 2 sata. Medalje u D1, D2 i D3 se mogu osvojit već s 5-20 milijuna u šteti. Zašto potrošiti booster na samo jednu medalju, kad možete osvojiti 27? Moram se složiti kako je ta premisa valjana. Ali ona bi bila ispravna jedino kada biste igrali sami: nitko vas pri zdravoj pameti, s punim kapacitetom energije, neće pustiti da osvojite medalju s djelićem energije koju oni imaju.

Kažu „nađi drugu bitku.“ Dajte se uhvatite matematike. Broj dostupnih bitaka i medalja je ograničen. Još i više, ako uzmete u obzir činjenicu kako su većina lovaca ovdje odrasli Europljani, koji rade ujutro i poslijepodne. I oni, baš kao i svi drugi, moraju osvojiti određenu količinu zlata s medaljama kako bi mogli kupovati packove. Ako stvarno mislite kako pomoću izljeva bijesa možete uvjeriti druge lovce da puste da im propadnu lova i energija zbog časti u farmerskoj igri, samo kako biste vi sami onda besplatno farmali zlato za sebe, onda niste dobro u glavi. Ne umišljajte si. Ili se potrudite, ili bježite doma mami.
___________________________________________________________
The incident started because, apparently, Croats “stole” some of their medals. When a Macedonian turns on a booster, and spends his food fight of about 200 million in damage divided across 27 different battles and divisions, dealing as low as 5 million in damage in D1, there is hardly anything to steal. When you deal 5 million in damage, and you know there are others who can deal a 100 million, what gives you the right to complain? You see, that is a farming tactic, because a booster usually lasts for 2 hours. D1, D2, and D3 BH medals can be gained with as little as 5-20 million damage. Why spend a booster on one medal, when you can gain 27? It’s a valid thought, I must say. But that is logical only if you play alone: nobody in their right mind, with fully recovered energy, is going to let you win a medal with a fraction of damage they are ready to deal.

“Find another battle,” they say. Consider the math. There is a finite number of battles and medals available. Even less so, when you consider the fact that most hunters here are adult Europeans, who have to work in the mornings and afternoons. And they, just as the rest of you, have to win a certain amount of Gold through medals to be able to buy packs. If you seriously think you can make other hunters waste their RL money and Energy by throwing a tantrum about honor in a farming game, just so you could farm free Gold yourself, you must be delusional. Get real. Go hard, or go home.

WTR