Samo napred!

Day 2,034, 00:28 Published in Serbia Serbia by Simonovic94


Mmmmmm da. Budiš se zbunjen jer ne znaš da li si poš’o il’ si doš’o. Motaju ti se po glavi razne stvari, ustaješ noću, nemaš dovoljno mira za san. Jel to savest kuca na vratima?
Ne čuješ znakove upozorenja, nisi je očekivao, kažu da dolazi nenajavljena onda kada se najmanje nadaš, onda kada legneš i misliš da je sve kako treba.
Zašto bi stalno mislio o nečemu ako je odradjeno kako treba?

Da li si toliko nesiguran da jednu istu već obavljenu stvar razvlačiš po glavi. Misliš da li je način na koji si to odradio bio dobar?
Uhh da, kapi znoja počinju da se prave i one bivaju sve veće i veće a tvoje strpljenje sve manje i manje.


Konačno ona je toliko velika da se samo spušta niz tvoje lice ostavljajući onaj trag koji te podseća na to. Misliš da je kraj? Pogledaj na drugu stranu tvog lica, još tragova i tragova, pogledaj svoje čelo. Vidiš? Ima ih mnogo, jedna do druge jedna do druge i tako redom.

Misliš da su one tu zbog vrućine? Pa mozda bi i bile da je napolju plus četrdeset, nije druže, živa je jedva na granici oko dvadeset. Ne želim da pričam o tome da sve stvari koje si uradio misliš da si uradio kako treba, mislim da ne postoji toliko ograničen čovek da pomisli na to.

Postoje ljudi koji rade isihitreno, jer tako situacija zahteva, postoje ljudi koji nešto rade jer neka odluka mora da se donese. Ljudi ne znaju pa greše, tamo gde se nudi jedan izlaz i gde se pominje samo taj taj i taj uvek postoji drugi.



Znaš li zašto ti niko ne priča o njemu? Zato što moraš sam da ga iskopaš, moraš da uzmeš lopatu i kreneš da pomeraš zemlju u stranu. Lopata je tvoja mentalna snaga, tvoja vera u Boga a zemlja su stvari koje se nalaze pred tobom.

Veruj da ne postoji toliko tvrda zemlja da ne možeš da je pomeriš u stranu, čak i onda kada misliš da je to nemoguće i da je ovo najgluplja stvar koju si ikada pročitao, pogledaj oko sebe i vidi ljude koji to rade buldožerom a krenuli su lopatom. Ne mogu sve stvari da se urade sa malo truda i vere, za nesto krupno moraš da se potrudiš mnogo mnooogo više.

Kada to shvatiš onda tvoja lopata postaje buldozer a zemlja nestaje u ustima viljuške koja ima razdornu moć. Videćeš da se niko neće zaustaviti kopanjem metar ili dva, bar ne onaj ko ne zna šta znači odustati. Do kraja! Do svetlosti koja će ti pokazati put, videćes da svi sa voljom i verom idu u tom pravcu.



Pročitao si ovaj pasus i nije ti bilo teško, teško je kada sa reči prelaziš na dela, zato, ovaj gore pasus može potrajati i godinama a pročitao si ga za nekih tridesetak sekundi. Nije čovek ono što kaže nego ono što uradi. Zato nemoj da odustaneš ili samo kažeš da možeš ti to. Probaj da se namučis toliko da ti to postane rutina a svetlost koju vidiš na kraju postane cilj do kojeg ćeš stići.
Probaj da ne vičes uonaokolo da možeš to jer će ti se ljudi smejati, kaži da si uradio to kada stvarno bude gotovo. Tada ti nista neće reći.

Znaš li zašto? Zato sto će ih tvoja dela ostaviti bez reči.

Svi će pokušati da te prate i da idu tim putem ali postoji neki nevidljivi zid koji im to ne dozvoljava. To je zato što velike stvari moraš sam da odradiš, ne možeš jednostavno da predješ preko tog puta koji je natoljen krvlju, besom, kapljicama znoja i dodješ na kraju gde je neograničena radost.
Ne, ne, sve to sam moraš preći.

Kada to odradiš onda ćes početi da ceniš taj put, a deset puta više čoveka koji je to odradio jer put se sam nije iskopao sigurno.
Zato, kapa dole za svakog rudara koji rizikuje svoj život da bi prehranio porodicu ne znajući da li će ga zemlja zatrpati ili će ipak izaći i otići svojoj kuci. Pokušaj njima da objasniš svoju muku.



Nemoj da misliš da je tvoj problem najveći, postajala je i pijaca problema, znasš svi su izašli sa svojim ali su se i vratili sa istim. Znaš žašto? Zato što su videli da su na tezgama mnooogo veći problemi. Svakom je svoj problem najveći.

Nemoj da se smeješ nekom ko ne može da kopa, njegove ruke su možda previše stare za to jer je to radio i onda kada si se ti rodio, jer to radi i dan danas. Zato uzmi tu lopatu i dodaj mu je, stavi to koleno i neka ga posluži kao oslonac jer ono je vredno isto koliko i jedna njegova bora.
Onda kada ti se isrcata na licu takva nadaj se da češ imati nekoga da ti podmetne oslonac.


Pozdrav
Simonovic