Join the new world

Već nekoliko godina Momir-Mošo Marić danonoćno, u sva četiri godišnja doba, čuva plažu „Jaz“ u Međeđi kod Višegrada. Ovaj još uvijek vitalni penzioner, poznati goraždanski šeret i zaljubljenik rijeke Drine, čuva i sva druga plovila ukotvljena u maloj marini, a ljubimci su mu i patke, za koje je njegov sin nedavno napravio pravu malu „vikendicu“. U omanjem etno parku uz objekat restorana „Jaz“ izložen je i pravi rakijski kazan. Pitamo ga jeli to samo eksponat, a on brzo odgovara da nije, već da je u upotrebi svake jeseni i zime. -Nađe se vremena i za pečenje rakije. Mada to ja mogu sam obavljati redovno mi se pridružuju brojni prijatelji kojima je Međeđa i Gornje Drinsko jezero priraslo srcu, objašnjava Marić. On dodaje da se uz kazan redovno prozbore mudre, ali i šeretske misli. -Naravno, i zapjevamo u kasne sate, kako je i red, dodaje Marić. Priča nam da su ga prijatelji jedne prilike slikali kako im nazdravlja sa čašicom u ruci, ne znajući da mu pripremaju iznenađenje. -Moju rakiju, čistu domaću šljivovicu, kakvu sam nekad u Kolijevkama kod Goražda pekao još sa pokojnim ocem, prozvali su „Mošovača“. Na moje iznenađenje jednom prilikom donesoše gotove etikete. U sredini moja slika sa čašicom rakije, iznad tekst „Prirodna šljivovica“, a ispod slike „Mošovača“. I tako, spontano i šeretski nasta moja šljivovica, koja dobi čak i etiketu, kazuje nam Mošo Marić, dodajući da je flaširao jednu seriju, čisto za poklon prijateljima.

Kako kaže, kasno je da to pretvori u organizovanu proizvodnju, ali ne isključuje mogućnost da neko od njegovih članova porodice to uskoro ne uradi. -„Mošovača“ je pitka, dobra i prepoznatljiva, a još sve popularnija među nautičarima i ljubiteljima prirode kojih je već s proljeća pa do kasne jeseni ovdje sve više, kazuje Momir-Mošo Marić.