Par riječi o igrici, eIndiji i malo više o Tamilu...

Day 2,154, 05:06 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

Nikada nisam bio dobar strateg. Previše emocija. Zato sam znao da moram slušati one koji napamet znaju mapu, vremena napada, protivničke snage... Jedino sam znao ispucati svoj damage tamo gdje su rekli da treba.

Bio sam u prilici da vodim eHrvatsku nekoliko puta. I svaki put sam imao unaprijed izabrani cilj. Pokušao sam ga doseći svaki puta, ponekad sa više, ponekad sa manje uspjeha. Mjenjale su se neke okolnosti, nestajali su Savezi, odlazili prijatelji. Ono što je meni bilo uvijek nedvosmisleno, je tko će stajati na suprotnoj strani bojišta. Nemam protivnike zbog nacionalnosti, vjere ili mržnje, iako ova igra to ponekad potencira. Pokušavam se izmaknuti od toga, iako moja predanost u borbi protiv uvijek istih par protivnika, vrlo lako me može svrstati upravo na tu mračnu stranu.

Već duže vrijeme slušam kako igra umire. Prevladala je dosada, smanjio se broj bitaka, za učiniti neki vanredni pomak treba potrošiti puno novaca ili varati, čak i chat ne vrvi više onakvim žamorom kakav sam osjetio kad sam došao. Iskreno, slažem se sa većinom toga. Gledam razne pokušaje da se situacija promjeni. Od onih nadasve bezobraznih i ljudski prizemnih, sastavljenih od vrijeđanja, gluposti i pametovanja, skrivenih iza novih nickova i promijenjenih avatara, pa sve do onih iskrenih i naivnih koji su karakteristika svakog početka.

Dobrim dijelom „Admin“, „Plato“ ili već neki takav deus ex machina pripomogli su tome, po mom mišljenju. Teško je zadovoljiti interese pojedinca u ovom virtualnom svijetu. Upravo taj smjer, koji vodi ka uzdizanju pojedinačnog na uštrb kolektiva, je ono što zamjeram. Ili je igra kolektivna i pravila postavljaju kolektiv ispred svega, ili je ona pojedinačna i svatko se brine za sebe. Ponuditi nacionalne države, stvarne regije, igrati na kartu nacionalnih osjećaja, a zatim sve to izigrati sa razvojem samo individualnog napretka po meni je nonsens.

Ipak krivica nije samo na njima. Mi smo igrači i morali bi poštivati zadane okvire igre. Naš vlastiti problem je što neki to ne žele, neki ne znaju ili ne mogu. Naš problem je što smo spremni zažmiriti na nelogičnosti i pogreške koje idu „našoj“ strani u prilog. Pa zar nije varanje, laganje ili bezobrazluk uvijek iste boje pa gdje god se nalazio? Ljudska priroda nažalost...

Nemam, niti smijem izmišljati rješenje ovog problema. Nije u mojoj igračkoj domeni. Ali ono što bi sigurno volio je to da se stvari promjene. Volio bih ratovati i nadmudrivati se sa protivnicima snagom svojih tenkova, pameću naših stratega i dobrom voljom bez obzira na poraz ili pobjedu. Još uvijek bih to volio...

Sada par riječi o Indiji. Prekrasna zemlja. Jedna od kolijevki civilizacije. Mnogoljudna. Puna različitosti, dobrih i loših. Zamjeram joj pomalo kastinski sustav, ali izuzetno cijenim životnu filozofiju.

eIndija nije isto. Kao što ni eHrvatska nije Hrvatska. I mislim da bi ovo jednostavno pravilo svi morali zapamtiti. Olakšalo bi mnogo stvari.

Kao CP eHrvatske sudjelovao sam na mnogo službenih razgovora sa raznim eVladama. Dogovaralo se i razgovaralo o svačemu, kako to i e-državničkim poslovima priliči. Ponekad su dogovori ispoštivani, a ponekad ne. Nikada nisam logirao chat razgovore, to ne volim. Jer iako smo virtualni u ovom svijetu ipak predstavljamo ljude, a ljudi se kažu drže za riječ.

eHrvatska nije nikada izigrala dogovor dok sam je vodio, i mislim da je tako dobrim dijelom bilo i u drugim mandatima. Kada je eIndija tražila plaćanje regija, plaćali smo. Kada smo ratovali, ratovali smo. Na njihovu nesreću bili smo jači, kao što su neki drugi jači od nas. Sada smo smješteni na tom potkontinentu, neki bi rekli uz pomoć raznih svjetskih eRep sila ili uz njihovo odobravanje. Ma dajte me najte...

Tamo smo jer možemo biti tamo. Kada ne budemo mogli, biti ćemo negdje drugdje. Bez mržnje i bez lažnog predstavljanja. A uvijek ćemo težiti da vratimo svoje originalne regije, jer paradoksalno, to i je cilj ove igre. I dragi moji, kada pogledate ko je u našim core regijama, znati ćete tko je jedini pravi e-protivnik.

Za kraj ovog zida od teksta nešto malo o Tamilu. Kao e-beba slušao sam priče o karizmatičnim regijama. Kao e-mladac sudjelovao sam u nekim epskim bitkama za nikad neprežaljene regije. Kao e-starac, u iščekivanju poklona u obliku neovisnog otoka, izabrao sam svoju regiju.
Nije to moja Južna Dalmacija u kojoj sam e-rođen, nije ni Vojka u kojoj sam najviše i najteže tenkao. Tamil Nadu je moj izbor. Tamo čuvam moju Lavicu. I kako sam već napisao...

What is Tamil Nadu worth?...
Nothing. For me, everything.
This is my reason for stay or leave, fight or surrender, to remember or forget.
Maybe it's selfish and personal.

Sincerely Yours
Argrob, za prijatelje Dida