Par misli iz kantuna...

Day 1,954, 12:27 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

Mislim da je vrijeme za jedan ozbiljniji i ne previše romantičan članak. Iako moram priznati da su mi ovi potonji mnogo draži, ono što trenutno vidim ne dozvoljava mi tako nešto.

Ne želim nikoga prozivati, niti suditi zbog načina kako igra ovu igru. Svatko ima pravo na to, i svatko najbolje za sebe zna što treba očekivati od ovakve igre, te kako se u njoj želi postaviti. Zato ne usmjeravam svoju ljutnju, ni žalost prema nikome osobno. Pokušati ću raščlaniti nekoliko važnih detalja samo kroz vizuru igranja i zajedništva koje igranje donosi. Ispijanje pive ili pričanje na IRC-u sa time nema veze.

1. Savez.
Često se u negativnom kontekstu spominju saveznici. To je „prekrasno“ i lijeno traženje problema pred tuđim pragom. Odluke koje se donose samostalno ne mogu biti opravdavane kritiziranjem nekoga drugoga doli nas. Postavljanje u prvi plan vlastitih interesa dovodi do naših pogrešaka, a ne Saveza. U većini slučajeva nismo u stanju ni da se mi, eHrvati, borimo na istoj strani i za isti cilj, a onda se osjećamo još i prozvani moralizirati o pomoći od strane drugih. I kao šečer na kraju teza da je dosadno boriti se samo za druge! Svaki hit je borba za sebe i vlastiti razvoj, benefit je tim veći što je veća i snažnija zajednica kojoj pripadamo. Savez je neminovnost i ključ opstanka i napretka.

2. Taktika.
Rudnici i influence. U vrijeme najvećeg gomilanja štete u povijesti eRepa svaka samostalna akcija bilo koga, osim onih najjačih je čisto rasipanje. Ova igra ne dozvoljava zajednici koja ima 1000 članova mogućnost da pobjedi nekoga ko ima 8000. Odustajanje od zračnog udara kao mogućeg, ali ne i sigurnog izlaza, dovelo je upravo do suludog sudjelovanja u trošenju influenca. Uopće se ne bi osvrtao na tajming, službene vojne zapovjedi, koordinaciju i pristojnost u komunikaciji. Iskoristiti RW-ove saveznika u ovoj igri je uvijek bila najveća vještina. Šteta, malo je stratega ili taktičara koji to znaju upotrijebiti.

3. Susjedi i kongres.
Ovdje prvenstveno mislim na eBosnu i Hercegovinu. Pomoći starom savezniku u svim akcijama da osigura nakon toliko vremena kongres je obaveza. O njoj se ne pregovara niti se s njom trguje. Djelujući suprotno od toga postajemo ili ostajemo kao oni koje mnogi „dušebrižnici“ prozivaju. Isto razmišljam za sve prijateljske zemlje, ali prvi susjedi su nam ipak najbliži. Ne zaboravite, mi imamo i kongres i bonuse. I dovoljno mjesta da prihvatimo onoga kome je potrebno.

4. Trolanje i vrijeđanje.
Nekoga živcirati i vaditi mast svakojakim glupostima nije mi strano. Mogu prihvatiti svaku šalu pa čak i kada prelazi granice ukusa, ali samo ako je upućena meni osobno. To je trolanje. Nekultura na općenito nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kakvoj drugoj razini, upotrijebljena zbog nemoći vlastitog dokazivanja i uspjeha je vrijeđanje. A moram priznati to me užasno smeta. Počevši od „krava“, pa do mahanja ušima.

I za kraj, odgovaram na već prečesto pitanje upućeno mi po IRC kanalima. Ne, ne osjećam se spreman, niti imam dovoljno raspoloživog vremena prihvatiti se kandidature za CP-a trenutno. Ne mogu taj posao odraditi onako, kako smatram da bi trebalo, bar ne u ovom trenutku. Čak i u igri postoji odgovornost. Do slijedećeg pisanja pozdrav svima....

Argrob, za prijatelje Dida