Obrazovni sistem

Day 1,765, 06:46 Published in Serbia Serbia by 2398678
(O naizgled slicnoj temi pricao je i Lunatik na svom blogu. Ovaj clanak može se shvatiti kao odgovor na njegov, ili kao zaseban clanak, mada sa slicnom poentom ali i znacajnijom konkretizacijom. U toku pisanja clanka, pojavio se jos jedan clanak nalik na moj - procitajte ga pre ovog, necete se pokajati)



Rezultati jednog zanimljivog istrazivanja određenog britanskog univerziteta pokazali su da su američki studenti tek iza dvadesetog mesta u prirodnim naukama na svetu, ali da su zato prvi po samopouzdanju. Sve od te ankete pitam se (uzimajuci u obzir da sam tezak anglofil) da li je to samo zbog ciste americke nadobudnosti ili jednostavno kvalitetnijeg obrazovnog sistema koji bi americke studente pretvorio u ljude, a ne uskoumne robove kvaziraznolikosti.

Obrazovni sistem u Srbiji koncipiran je tako da se studentima i djacima glava napuni sto vecom kolicinom informacija, za razliku od zapadnjackog nacina predavanja, koji se zasniva na kvalitetu dobijenog znanja, njegovom reprodukovanju u “stvarnom zivotu” i dobijanju korisnih komunikacionih vestina potrebnih za obavljanje bilo kakve strucne konverzacije ili pisanje administrativnih tekstova i naucnoumetnickih radova. Uostalom, da li ste se ikada zapitali zasto je nas razgovorni funkcionalni stil toliko razlicit od knjizevnoumetnickog?

Stavise, domaci obrazovni sistem koncipiran je tako da favorizuje neinovativnost, nekreativnost, koncipiran tako da kosi sve koji imaju stav razlicit od stava slepo zacrtanog programa rada ili predavaca, jer je upravo on taj od kojeg zavisi koju ce djak ocenu imati. Upravo takvo okruzenje moze izroditi ljude svesne sta u nacinu predavanja treba promeniti, ali isto tako i haoticne i egoisticne predavace koji ce svoje studente i djake meriti po tome koliko im se svidjaju, a ne po tome koliko znaju. (Koliko sam upoznat, Americki sistem je koncipiran na tromesecnim testovima koji bi se bodovali u procentima i koji ne bi ostavili lufta ni za kakve profesorske manipulacije) Inace, dok sam juce razmisljao upravo o ovoj temi, palo mi je na pamet da se zapitam da li Srbi englesku rec “nerd” mogu da prevedu samo kao “streber”..?

I kao poslednja stvar, mada definitivno najbitnija, jeste upravo cinjenica da nisu sami problematicni adolescenti oni koji smetaju razvoju tolerancije i svesti mladih ljudi o nekim osnovnim zivotnim nacelima, kao i razvoj nezavisnih, ali i samokritickih umova kod nas, vec su upravo odrasli ljudi oni koji blokiraju takav socijalno-psiholoski razvoj. Da bih ovu svoju izjavu rasclanio, navescu vam jedan banalan primer:

U mojoj staroj osnovnoj skoli, vladalo je pravilo da stariji djaci imaju bogom dano pravo da zauzimaju skolske terene iako nemaju cas, da se guraju za uzinu, da teraju klince sa hodnika, itd. Glavna poenta bila je sto, kada bi one najmladje generacije u jednom trenutku postale najstarije, pocele bi da se ponasaju isto, samo iz revansivizma... i ni na koji nacin im niste mogli objasniti da su i oni pre njih bili bahati iz puke podsvesne potrebe za osvetom i da, da bi se taj krug ikada zatvorio, jedna generacija mora da ”presece”.

Na taj su nacin starije generacije (one, koje sada rade u sluzbi predavaca) te koje uskracuju studentske i djacke slobode svojim naslednicima ne razmisljajuci da je poenta upravo u zatvaranju te naizgled beskonacne krive linije, cime bi se mlade generacije odvikle od revansizma i bahacenja. I umesto klasicno pogresnog klisea po kojem su “bezobrazni klinci” krivi za sve, treba da se zapitamo: “Pa, ko ih je ucinio takvim”?



Na kraju krajeva, cini mi se da sam, posle ovoliko razmisljanja o tome kako cu obrazloziti svoje stavove, ostalo malo lufta da objasnim sta sam zapravo hteo... Cela poenta ovog clanka bila je neka vrsta opravdanja (mada isto toliko i samokritike) za svoje odlazak iz eSrbije u kojoj sam, nakratko, iza sebe ostavio svoje prijatelje, svoj front, svoje udruzenje, svoju stranku.

Nekako, sa vremena na vreme, zapitam se ko je kriv sto su prodaja i kupovina glasova za clanke i izbore, multijasenje, otvoreno vredjanje i ponizavanje postali normalna stvar. Zapitam se ko je kriv sto smo iz onog, gotovo perfektno oblikovanog drustva koje smo imali 2010. (i ranije), dosli do ovog sramotno sturog odnosa izmedju igraca, gde nema vise medjusobnog postovanja, nema vise iskrenosti, nema vise truda da se na posten nacin bude najbolji. Da li su za to krivi neki mladi igraci koji citaju “24 sata” i gledaju vesti na Pinku, RTS-u, i na B92, ili smo za to krivi mi, igraci koji smo ovde po 3-4 godine, koji smo zapostavili kvalitetan odnos prema mladjim igracima i dosli u situaciju da se, upravo zbog njih sami bojimo za svoju buducnost i, bas kao i ja, bezimo u saveznicke drzave i kolonije.

Zapitam se, da li u nasoj virtuelnoj eSrbiji postoji igrac koji ce svojim referalima prvo dati stranicu sa eRepublik zakonima ili clanak o tome kako najlakse zaraditi u prvim danima? Zapitam se da li postoji novi igrac koji bi, bas kao i ja kada sam pocinjao, dosao na chat i poceo da persira svim ljudima starijim od njega...

Zapitam se, gde su neki novi Kukurek i Lala Banatski sada, kada su nam najpotrebniji... Gde je nas obrazovni sistem?




Do sledeceg clanka.
o7