Nekoc malen, danas jos manji...

Day 2,303, 07:52 Published in Croatia Croatia by tipec1995

Vratio sam se u eRepublik nakon otprilike 15 mjeseci odsustva u vrijeme kad mi je počeo novi semestar na faksu, pa da malo ubijem vrijeme. Loša odluka! (Šalim se).

Nikad se nisam nešto posebno isticao u našoj eZajednici. Bio sam član HV-a, paravojski, putovao, radio gluposti po ostalim zemljama (Južna Koreja), ali nigdje nisam bio naznačen kao netko bitan. Nije ovo kritika društva, da me ne volite pa ja vas sad zato mrzim nazad, nego čisto kao uvod u ono što slijedi.

Donosio sam ekonomski i vojno loše odluke, poglavito u razvitku svog profila. Strenght mi je uvijek bio prosječan, ako ne i ispod tako da nisam mogao raditi veliki damage u bitkama. Nisam posvećivao nešto puno vremena proučavajući mehaniku igre da možda nađem nešto kroz što bih se mogao istaknuti. Po odlasku iz igre sam sve rasprodao i podijelio, kome, kako, ne sjećam se. Zato sam sada tu gdje jesam.

U proteklih 15 mjeseci, pretpostavljam po viđenome da je mnogo igrača jako brzo napredovalo kroz razne popuste na nadogradnje svega i svačega, zgrtajući golde na razne načine koje im je admin omogućio uvodeći nove medalje i koješta. To mi je drago čuti jer novi igrači sada imaju priliku brže napredovati ngo što je to nekad bilo (davne 2009. godine u V1).

Dobio sam razne preporuke da napravim novi profil i upravo se tako vratim, ali ovaj account, koliko god u postojanju eSvijeta bio malen i nevažan, puno znači. Moje mišljenje je da svi koji me znaju i/ili pamte povezuju nick tipec1995 za riječi NJAB! I time se ponosim. Nisam nikad ulagao puno truda, a ako jesam, na potupuno kriv i loše usmjeren način. I zato i jesam NJAB! I to je ono što me čini "posebnim".

Danas uglavnom ePreživljavam od podjela, donacija, tuđih živaca i naravno neprekidnog spama. Skupljam golde kroz nove medalje i pokušavam se razvit što brže. No, ipak nije nikad u tome bila poanta. Biti najjači! Zato imamo Rompere, Argrobe, da potroše životno blago zbog našeg veselja, jer to njih i nas čini sretnim. (Naravno imam puno poštovanje prema svima njima te nikako ne želim umanjiti njihov lik i djelo.)

Moja poanta je bila i još uvijek je stupit u kontakt s što više ljudi i toliko ih ispilat da jednostavno moraju prihvatit činjenicu da smo zajednica ludih, kaotičnih i često iracionalnih pojedinaca. I to tako mora biti. Da je svatko od nas potpuno racionalan, davno bi imali MPP sa Srbima i imali cijeli svijet na koljenima. Ali čemu? Radi bonusa i golda? Je li to vrijednije od nas par stotina na chatu u isto vrijeme dok skupa lupamo i molim se raznim ovo i ono zemaljskim bogovima da se zid okrene?

Prije svega sam zahvalan svima vama koji su i na najmanji način bili dio mog eŽivota, ali i onima s kojima možda nikad nisam stupio u kontakt.

Neki će reći da je ovaj članak zapravo puno govana i misli koje se vrte u krug zapravo kao cjelina nude malo toga konkretnog i ja se slažem s tim. Daleko sam ja od toga da radim nešto korisno u životu. Ali sam sretan i ništa mi drugo nije važno. 😃