Moja Prva Ljubav...Jedina Koju Volim

Day 1,769, 15:14 Published in Serbia Serbia by AdmiralSkaMolohov

Sunce polako zalazi,i ja,ne odaljavajuci se od mora, mislim na nju i cekam. Nadam se da ce doci...
Uzalud. Ona nije vise tu, otisla je s drugim a ja... Ja cu nastaviti da cekam sve dok srce izdrzati moze... Izdrazati da gledam druge kako su srecni pored tihog mora...
Moja prica pocinje nekoliko godina unazad. U malom mestu koje ce mi vecito ostati u secanju, zbog nje. Zbog moje ljubavi prema njoj i secanja na nase dane...







Ja sam dosao u posetu kod nekih rodjaka i onda kao da sam video jako belo svetlo. Zaprepastio sam se. To i nije bilo svetlo vec njen andjeoski lik i njena dusevna lepota...







Od toga dana morala je biti moja ili me neci biti, pomislih.
Sati su mi bile kao godine dok sam cekao da naidje, a kad bi naisla vreme je prosto letelo... Konacno jednog dana smo se malo bolje upoznali i shavtili da i ja i ona zelimo isto i od toga dana bili smo stalno zajedno i obecanje smo jedno drugom dali da cemo biti zajedno ceo zivot, pa i vise...








Dani su isli a ja neznam da li je vani bilo hladno ili vruce, znam samo da je meni bilo divno.
Dani su prolazio, za njima i meseci... Ja sam odlazio i uvek se vracao zbog nje, i trpeo prezire rodbine i mnogih drugih koji me nisu zeleli tu...



Secam se da me je jednog dana zvala i rekla mi par reci:
Zbogom, ne volim te vise.
To je bilo sve.
Dane sam provodio u sopstvenim suzama a noci u bolu i tugi. Vise nisam bio onaj stari.
Opet sam se vracao na starim mestima u nadi da cu osetiti ono sto tu osetih sa njom, ali nisam. Sada je tu bila samo bol... Bol i nista vise.








Setajuci pored reka secao sam se kako me je grlila, kako me je ljubila i sebe mi davala... Kako mi je srce krala svakim poljupcem...



Onda me je najvse bolelo videti je sa nekim drugim srecnu i nasmejanu, jer u mojoj dusi ona je i dalje bila samo moja.
Cak i danas je moja i nicija vise, ali samo u mom srcu. Ne i u njenom.



Sunce je vec zaslo a da to nisam ni primetio. I hladno je ali tek sada to vidim... Neka neznanka prolazi plazom i smeska se ali ja i ne obracam paznju jer vise nisam u stanju da volim. Ne posle nje. I necu nikada voleti. To je moja sudbina...










O Boze, ako je ikada sretnem ucini da ne vidi mi bol u ocima i da ne shvati da patim, jer ne volim da gubim. A Boze, daj uzmimi dusu, jer zivota i nema kada ona uzela mi je sve ostalo...



Vetar mi hladi lice i suza sto kanu ostade skamenjena tu, na plazi kao znak moje ljubavi prema njoj... Mojoj prvoj ljubavi...





Inace ovo pisem dok moja prva i jedina iskrena ljubav nije pored mene,ovo pisem dok mislim na nju i o njoj,o nama i nasim lepim trenucima o svemu sto je bilo i sto ce tek da bude...

Cekam da se vrati,da se vrati i procita ovo sto joj pisem...Pisem i njoj i sebi,za vekove i vecno pamcenje,za sve sto joj nisam rekao jer nisam smogao snage...

Volim je vise od sveg sto na ovom svetu postoji,vise od vode i vazduha,volim je koliko jedan prost mladic moze da voli i da se vrati ja je cekam...

Volim je a to joj retko govorim,volim je a cesto je povredim,volim je a nisam kraj nje,volim je a otisla je...






Zahvaljujem Vam na vasem vremenu i trudu da procitate moj clanak...Moje lupetanje u ove sitne sate...Hvala...





P.S."Bez Voska" AdmiralSkaMolohov