Milunka Savic (Srpska Heroina)

Day 1,798, 08:53 Published in Serbia Serbia by SeRbIaN.EAgLE

Nije pesma, kao sto ime novna govori, ali morao sam da objavim clanak o ovoj zeni, koja je nepravedno zaboravljena, kao i mnogi srpski junaci, iskreno i ja sam cuo prvi put za nju tek pre 2 dana.

MILUNKA SAVIĆ - SRPSKA JOVANKA ORLEANKA !

Milunka Savić bila je podnarednik u 2. puku i srpska heroina Prvog svetskog rata. Ranjavana je u borbama devet puta.



Rođena 1888. godine u selu Koprivnici kod Raške, Milunka Savić se u balkanskim ratovima izmedju Srbije i Bugarske 1912. i 1913. godine borila kao dobrovoljac.


U bici na Bregalnici je za hrabrost dobila čin podnarednika i prvi orden za hrabrost. Iako ranjena vratila se na front medju drugove. U Prvom svetskom ratu se naročito istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Tu je, za višestruko herojstvo, dobila Karađorđevu zvezdu sa mačevima, a u borbi za Crnu Reku 1916 godine je sama zarobila 23 bugarska vojnika.


Dobila je mnoga, najviša, odlikovanja, među kojima i dva francuska ordena Legije časti i medalju Miloš Obilić. Jedina je žena u svetu koja je odlikovana francuskim ordenom Ratni krst sa zlatnom palmom, ruskim ordenom Svetog Djordja, najvišom medaljom za hrabrost Engleske Svetog Mihajla Prvog reda e i drugim.

Tokom boravka srpske vojske u Grčkoj, Milunka Savić je na svečanosti u Solunu , na provociranje francuskih oficira može li da baci deset koraka bombu, uzela flašu konjaka (težina dve ručne bombe) i bacila je na udaljenost od 40 metara. Za ovo je od francuskog generala Mauricija Saraja dobila 18 boca najskupljeg francuskog konjaka iz 1880 godine, za svoje saborce u četi.

Nakon Prvog svetskog rata, zanemarena i od svih napuštena, penziju je radeći 20 godina kao pomoćna radnica, stekla u Državnoj hipotekarnoj banci. Ipak, odbila je ponudu da se preseli u Francusku i da dobija francusku vojnu penziju. Umesto toga, ona će izabrati da živi u Beogradu, ali ljudi su brzo zaboravili njene zasluge.Za vreme Drugog svetskog rata 10 meseci je zatočena u logoru Banjica.Prethodno je pred svoje tri ćerke bila teško pretučena. Posle dolaska komunista na vlast ona pada u potpuni zaborav, od kada se ona definitivno smatra za nepoželjnu osobu u svojoj sopstvenoj zemlji i biva primorana da živi život preživljavajući kao čistačica . Zbog pritužbi građana Beograda i jednog novinskog teksta koji je uzburkao javnost grad Beograd se smilovao i dodelio joj mali stan u kome je živela do svoje smrti 1973.

Umrla je u Beogradu 5. oktobra 1973.Sahranjena je na Novom groblju u aleji velikana uz najviše državne i vojne počasti.