Join the new world

Kao u svačijem razredu, i mi u našem razredu smo imali djevojčicu Suzu na koju su svi bili napaljeni. Ali ne samo u našem razredu, na nju su bili napaljeni mnogi dječaci, a kada se svi oni saberu, to ga dođe brat bratu nekoliko odjeljenja. I svi mi koji smo tih dana bili u pubertetu, došavši kući odmah nakon nastave, dodavali bismo nove aplikacije na pločice u kupatilu u zavisnosti od toga šta je ona taj dan na sebi nosila i kako je mirisala. Ne znam zašto, ali moja dva drugara iz razreda Međed-Međa kojeg smo tako zvali jer je još od prvog razreda bio najveći i imao malje po grudima dok ih ostali nisu imali ni u gaćama, i Zeka od prezimena Zečević, dakle ta moja dva drugara su mislili da su imali ekskluzivitet da budu napaljeni na Suzu. Baš ta Suza u korelaciji sa Međedom i Zekom su glavni krivci za moje prvo krivično djelo.



"U toku je privođenje maloljetnog lica čiji su inicijali Đ. M. za koje postoji osnovana sumnja da je u kasnim satima tokom jučerašnjeg dana, počinilo narušavanje javnog reda i mira u više navrata, k.d. oštećenje tuđe stvari na porodičnoj kući, te k.d. uništenje tuđe stvari pravnog lica od javnog interesa. Lice će biti saslušano u prostorijama MUP-a i uz Izvještaj o počinjenim krivičnim djelima biti predato postupajućem tužiocu Tužilaštva RS na dalje postupanje."

Kao i svakog jutra, i tog jutra sam mrzovoljan ustao, sa jednim otvorenim okom se spakovao za školu, bacio friz i krenuo do škole da još malo odrijemam na prvom času. Nisam ni slutio kakav se izvještaj sa mojim inicijalima u tom trenutku razvlačio po Policijskoj stanici, a sve zbog sinoćnjih događaja koje sam do jutra već I zaboravio. Nekako sam prespavao prvi čas, možda čak i polovinu drugog, ali do kraja trećeg sam već potpuno budan dočekao veliki odmor kada je vrijeme da se šmekaju mačke.

Zvono za veliki odmor, ja taman izlazim iz učionice, presreće me razrednik i kaže da odem u kancelariju pedagoga i da ga tamo sačekam. Nikad nisam tamo bio ali krenem bez pitanja i razmišljam dok razredniku gledam u leđa da se izgubim i pobjegnem iz škole i više se nikad ne vratim, za svaki slučaj. Ali ipak dođem do kancelarije, pokucam, uđem, vidim dva stola bez ičega na njima, spojena na slovo T i jedna jedina stolica i to vjerovatno za mene namjenjena. Okrenem se da izađem, kad na vrata policija ulazi i sjeda me na stolicu. Bio sam toliko šokiran da nisam siguran ni koliko ih je bilo.

Sve znamo, priznaj šta si sinoć radio ? Sliježem ramenima jer nisam znao o čemu se radi. Policajac koji je bio iza mene, na meni je primenio simulaciju davljenja laktom (podlakticom i bicepsom) a drugi je konstantnom galamom na moje uho primenjivao taktiku psihološkog pritiska. Kako nisam imao predstavu o čemu se radi negirajući sve, jedan od policajaca dodade, ako ne budem priznao da će me prevaliti preko stola, skinuti gaće i svi se redom na meni izredati. Tad sam se već prepao i vrtila mi se misao po glavi, možda bih mogao stisnuti zube i momački izdržati jednog, ali sve njih ne bih mogao, da sam još toliki. Sobzirom da je preko puta mene bio prozor a kancelarija na prvom spratu, sinula mi je ideja da se bacim preko stola i iskočim kroz zatvoren prozor. Vjerovatno bih se dobro isjekao, ali bih uspio pobjeći kući, zabarikadirati se u kući, uzeti dedinu automatsku pušku koju je u to vrijeme držao ispod kreveta, i braniti svoju nevinu pozadinu od agresora, do zadnjeg metka.



Ne znam koliko dugo mi je trajala ta misao, ali znam da ju je prekinuo razrednik ušavši u kancelariju i na moju sreću preuzeo mjesto islednika.
- Sa kim si sinoć bio u gradu i šta ste sve radili ?
Pa oko 6 sati po mene su došli Zeka i Međed sa ekipom da idemo u grad. Kad je to čuo jedan od policajaca, počeo da je strašno da psuje, dok sam se ja zgražavao jer sam neke od tih psovki tad čuo po prvi put, a neke od tog trenutka i uvrstio u svoj riječnik i svakodnevu upotrebu. Govorio sam istinu ali nisam bio svjestan da aktere nazivam internim nadimcima, zbog čega je policajac i mislio da ih sve redom za**bavam. Kad smo to razjasnili nastavio sam.

Međed je zaljubljen u Suzu i odjednom se rodila ideja da joj idemo do kuće, da je Međa izj**e (ovo zadnje sam izostavio). Sobirom da Suza živi na periferiji bio je to dug put. Na pola puta nas je sustigao zadihan i unezveren bivši drugar iz razreda, koji je inače bio izbačen iz škole. Da usput pomenem da je izbačen iz škole zbog toga što je nastavnici lupio šamar, kada ga je pimijetila kako pije pivo i puši cigaretu u zadnjoj klupi na sred časa. On je bio zadihan jer je u tom trenutku bježao od policije, i kad smo to čuli svi smo po automatizmu počeli bježati. Bježali smo dok nismo shvatili da nas niko ne juri i da je to zapravo umišljaj njegovog naduvanog uma. Kada samo i njega uvjerili da nema policije on nam je objasnio gde se nalazi Suzina kuća, a znao je jer je živio u istom tom naselju.



Dok smo išli kroz naselje, galamili smo, dobacivali, urlali i plašili ljude, i taman kad smo stigli do Suzine kuće, neko iz ekipe je dohvatio kamen i jednostavno kao kakva budala, bacio kamen na jedana velika staklena vrata sa prozorom na terasi na jednoj od kuća. Sve se skrišilo a buka je izazvala nemir kod komšija i mi smo počeli bježati. Bježali smo dok nismo izašli iz tog naselja i došli do firme u kojoj je moja majka tad bila upravnik. Opet je neko iz ekipe iznenada uzeo kamen i pogodio u veliku svjetleću neonsku reklamu koja je eksplodirala i sva se takođe skršila, i opet smo počeli bježati. Bježali smo sve dok nismo naišli na grupu dječaka sa kojima je neko iz moje ekipe bio u svađi i tad je nastalo komešanje i guranje. Kada je počeo sa zategnutom pesnicom i bez razloga da se zalijeće na mene jedan od dječaka kojeg uopšte ne poznajem, shvatio sam da mi je avantura za taj dan dosta.

- Ko je gađao prozor ?
Ne znam jer sam bio zadnji u koloni, i kad smo počeli bježati bio sam prvi, tako da nikako nisam mogao vidjeti.

- Ko je gađao reklamu ?
Kao da vam ne bih rekao da znam, jer mi je majka u toj firmi upravnik i u tu firmu idem kod majke skoro svaki dan kad radi prekovremeno, da pjevam na razglas odjekujući u svim kancelarijama i pogonima, da po pogonu između mašina vozim skejtbord sa onom širokom daskom i gumenim niskoprofilkama koji se tu inače proizvode, a kad pođemo kući majka mi da da provozam viljuškara po krugu, ali samo jedan krug da ne bih slučajno ubacio u drugu i otišao u nepoznatom pravcu.

Na kraju razgovora sam dobio klempu iz uveta zbog toga što sam odveo istragu u pogrešnom smijeru ali sam i saznao da je Suza jedinog mene identifikovala iako sam bio zadnji u čoporu, kada je neko gađao prozor, zbog čega sam bio i jedini osumnjičeni za k.d. Morao sam priznati sve kako bih bio oslobođen sumnje za djela koja su mi stavljali na teret.


(PUNA IMENA NISAM NAVODIO JER JE ČLANAK ISTINIT I OBJAVLJEN I PREKO FACEBOOKA)