Kad nestane svega i ne bude više Hajduk će živit smrti za dišpet

Day 2,277, 03:55 • Published in Croatia Croatia • by Ferata
Priča za naježit se! To ne može niko napravit nego HAJDUK i TORCIDA!

Prenosim vam jednu lipu priču povodom 103. rođendana našeg vječitog mladića

"Neke događaje nije moguće opisat ričima, neki događaji se jednostavno moraju se doživit i vidit. Nisu nam virovali, nego su se smijali i pitali nas: „ Ma o čemu vi pričate, što će goriti?“ Naš odogovor je uvik bia isti…čekaj i gledaj-gorit ......će sve! Kad je počelo na samom jugu u Dubrovniku, pomislili su: „ I? To je to?". Onda se nastavilo na Knin, Zadar, sva mjesta Dalmacije i okolice, pa čak je i do Zagreba došlo. U mnogima se u tim kasnim satima 12.02. 2011. stvarala nervoza, počeli su polako shvaćati što znači to Gori Sve! Većina je pogledala Dnevnike na svim našim jačim medijima i otišla spavat. U Splitu to nije bilo tako, u Splitu se poslije dnevnika, počelo živit, srca su bila puna, nije se pitalo za godine, nije se pitalo za spol nije se pitalo na koliko si utakmica bija, svi su gledali u nebo i čekali nešto! Odlazilo se do susida u kasne sate, zvonilo i pitalo: „ Oprostite šta smetam, al ako nije problem da mi date ključ od terase triba bi nešto!“ Skupljale su se kvartovske ekipe na krovovima, planinama, cestama i sličnim lokacijama. Svi su mirno čekali da počne „lokalna fešta“… Jedan je otac, držeći na balkonu svoga stana, maloga sina, tjerao ga oda ostane budan iako je dijete molilo da ide spavat jer nije moglo više oči držat otvorene. Malecki nije razumio o čemu se radi naslonio je glavu na očevo rame i i gledao u nebo prepuno zvijezda, otac mu je ponavljao cijelo vrijeme da će mu bit zahvalan do kraja života, da izdrži još malo! Kad se na prekrasnom plavom nebu vidjela prva signalana raketa otac se trzne i reče sinu: gledaj!! Malecki je gledao kako je nebo promijenilo boju! Nebo je sada bilo crveno od nebrojeno signalnih raketa i vatrometa, krvovi zgrada su gorili, planine su se crvenjele kao da je požar…Cijeli grad je pjevao istu pjesmu!U tom trenutku dječak pogleda oca i vidi kako ocu niz lice ide suza i kako jeca. Pita ga: „ Tata zašto plačeš, ti si rekao da muškarci ne plaču?“ Otac spusti sina na pod, obriše suze, pogleda ga i reče: „ Sine ajde u kuću sada, tata mora malo bit sam!“ Odmah čim je sin ušao i zatvorio vrata od balkona otac se okrene, raširi ruke digne glavu prema nebu i počne onu koju je pjevao cijeli grad, svaka zgrada, svaka ulica, svaki čovjek: „Ja te volim, ja te volim, ja te volim hajduče!“ Sutra dan svi oni skeptici su pognuli glavu i neki s lakoćom, neki teškom mukom rekli: Ono sinoć, , ono može samo Torcida i Split!“ Nisu shvaćali, al sad im je jasno da Hajduk nije klub za koji se navija, da je Hajduk više od ljubavi, Hajduk je način života. Split je još jednom u nizu ušao u povijest, al ovaj put ne radi sportaša, nego radi onih bez koga svi naši uspijesi u sportu nebi bili isti….Navijača! Svijet je vrlo jedostavno shvatio šta znači ljubav i ono gori sve… Jedna ekipa iz američke svemirske postaje je to najbolje opisala: „Houston, we have a problem! You must see this… In Dalmacija GORI SVE…"

MOREDU KREPAT SVI KRALJI I CAREVI, MA HAJDUK ĆE OSTAT!!!

HAJDUK ŽIVI VJEČNO!!!

p.s Dalmatinska Legijo vidimo se u 19:11 na chatu!