ISKUSNJARA vs. NOOB

Day 855, 13:57 Published in Croatia Greece by I am not dSoKre











LINK








Neka se čuje glas svakog pojedinca. Koraci kojima želimo da korača naša eDržava.

U zadnje vrijeme objavljeno je mnogo članaka u kojima je izražena sumnja u savez, u ulogu eHrvatske u istom, potaknute su neke rasprave pa i neslužbene ankete, referendumi, što nije čudno s obzirom na napetu i tešku situaciju u kojoj su se našle sve članice saveza (EDEN). Uz odobrenje trenutnog predsjednika smatramo da bi bilo dobro da se provede službena anketa zbog što većeg odaziva i što kvalitetnije analize jer mnogi igrači neslužbena istraživanja izbjegavaju i odbijaju dati svoje odgovore pa i sami rezultati istih mogu biti upitni i teško se mogu uzeti kao ozbiljna referenca za daljnja djelovanja stoga vas lijepo molimo da se odazovete na ovu službenu anketu kojoj možete pristupiti pritiskom na sljedeći link:

ANKETA

Svjesni smo da će mnogi postaviti pitanje zašto uopće provoditi anketu, ali smatramo da je zbog boljeg funkcioniranja države u ovom trenu, a i kao putokaz za sljedeće predsjednike važno znati kako narod razmišlja i što većina misli. Kada predsjednik donese neku odluku, mnogi su brzi na jeziku i vrlo lako osuđuju te poteze, ali moramo znati da se neke odluke donose, važne odluke za sve nas, upravo na taj način, da se predsjednika pita što eHrvatska želi i ako ta osoba ne zna što joj narod želi budite sigurni da će dati odgovor kako on/a misli da je u redu, a to je onda subjektivno i nije odraz onoga što narod želi. Vidjeli smo u ovoj igri već mnogo puta kada su tako predsjednici na svoj ruku vodili države u propast, započinjali ratove koji su mnoge iznenadili, izlazili iz saveza, pokretali žestoke prepirke i poduzimnali slične korake koji su se odrazili na cijele zajednice.
Jeste li vi zajednica koja želi da se njen glas čuje ili želite da predsjednik koji predstavlja eHrvatsku, u neznanju, u vaše ime glasa onako kako vi ne želite?
Smatramo da će se i budući predsjednici osjećati mnogo ugodnije kad će znati da iza njihovih odluka stoji narod i ovakve ankete bi bilo dobro provoditi periodički svako toliko.

Hvala.


Više sile su odlučile da u relativno kratkom roku napišem još jedan članak. Glavni osvrt bi bio na ljude, iskustvo i znanje i kako se sve to odražava na ovu igru. U početku sam bio uvjeren da samo broj igrača ovdje odlučuje pobjednika jedne bitke, nekog rata i opčenito napredovanje neke države u Svijetu, ali grdno sam se prevario.

Zašto je to tako?

Ok, probat ću fino to oslikati i objasniti. eRepublik je igra gdje broj field marshala, generala itd. ništa ne znači ako je kasica prazna. Kako puniti kasicu? Ima nekoliko načina.

1. Ekonomska politika, porezi – ovdje bi sve trebalo biti jasno. Znači iskoristiti sve ekonomsko znanje i donjeti takav porezni sustav da država zarađuje, a samim time ima za vojno djelovanje, za troškove u vidu bolnica, obrambenog sustava itd.

2. Moljakanje – ovo je isto lako shvatiti. Moli narod za donacije, preživljavaj od raznih dobrotvornih akcija. Uglavnom, živi od danas do sutra i djeluj kako goldi kapnu u kasu.

3. Osvajanje – za ovo su preduvjet novci u startu, ali recimo da postoje i da su saveznici voljni pomoći.



Najbolji put za neku državu je po meni ovaj prvi, jer garantira uspjeh na duže staze, a kada se zarada još iskombinira sa osvajanjem novih strateških teritorija onda je uspjeh i napredak zagarantiran. Smatram da je to put kojim bi trebala ići i Hrvatska, ali u startu se otvara veliki problem. Kao i u stvarnom životu, problem su sami ljudi.

Pitate se, kako ljudi? Evo pogledajte sliku.

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/4erst.jpg">
http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/4vojnik.jpg">

Svatko je u igri stvorio imaginarnu sliku o sebi na temelju experienca, lvl, snage, ukupne štete prosijane po svim bojištima, broju osvojenih medalja, broju participiranja u vlasti na raznim funkcijama i tako se cijelokupni narod oslanja na one najbolje, jer igrač koji je lvl 22 sigurno je bolji izbor od onog na lvl 17.

Ta pretpostavka je pogrešna.

Možda je Mirko Mirković, iz naše slike, imao dovoljno vremena da svog Jebacha Rumene Žalfije podigne na visoki nivo, da može nanjeti puno štete, no da li mu visoki lvl garantira znanje potrebno za ispravne i pravodobne odluke u slučaju postavljanja na funckiju zapovjednika brigade ili bilo koje zapovjedno mjesto u vojsci?
Treba dobro razmisliti o vodećim ljudima na svim pozicijama i na koji način ih biramo ili se biraju (ovaj članak ne pišem u svrhu prozivanja nikoga iz vlasti ili sa vodećih pozicija, ali samo ukazujem na probleme koji se javljaju i to ne nužno samo kod nas, ali postoje pozicije koje su delikatne i u ovakvoj igri mogu svima zakomplicirati situaciju nepromišljenim potezima, ispadima i nepravovremenim reakcijama).
Primjer takvog nespretnog ponašanja se i nedavno dogodio kada se uključilo nekoliko ljudi koji su počeli prozivati cijele narode preko novina i malo pomalo došlo je do rasprave o podjeli cijelog EDEN saveza, o reorganizacijama, o mnogo stvari koje su počele tako da se netko nadobudan našao prozivati svih 25 000 ljudi zašto nisu došli pomoći ovdje ili ondje i uz desetke komentara po istim takvim novinama gdje pojedinci uvijek govore na način kao da zastupaju cijeli jedan narod, a svojim svađalačkim tonom ne pridonose niti boljitku zajednice, a niti oni mogu imati koristi od toga. Za sve nesporazume koji uključuju dvije države, postoje ministarstva za odnose koji će to riješiti službenim putevima, a javno prozivanje preko novina bi trebalo biti strogo zabranjeno. Naravno ovdje dolazimo do tih službenih pozicija koje bi trebale riješiti užarena pitanja ili nesporazume i dolazimo do ovakve situacije:

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/4erst.jpg">
http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/4ministar.jpg">

Naravno da ja malo karikiram na slikama da bi bilo jasnije za shvatiti, ali dolazimo do situacije gdje netko obnaša neku dužnost, i većina od nas ovisi o odlukama te osobe, a kroz igru nitko ne može znati stvarnu kompetenciju te osobe.
Ova igra nije neka pucačina, gdje se može uključiti svatko od 5 do 95 godina i na temelju svojih refleksa i odigranih sati, te stečenog iskustva o dobrim pozicijama na mapi i najboljim linijama kretanja, izbušiti protivnika i skupiti najveći broj killova.
Ovdje svaka bitnija funkcija zahtjeva određeni nivo znanja, komunikativnosti, tolerantnosti i hladnu glavu, jer u protivnom dolazimo do situacija gdje se nađu ljudi kao squad leaderi, kongresmeni, ministri ili čak i predsjednici koji nastupaju u svojim novinama ili u komenatrima na tako nepristojan i neprihvatljiv način da je rezultat, odustajanje mnogih ljudi od igre, pogoršanje odnosa sa drugim igračima ili zahlađivanje odnosa sa kompletnim narodima (takvih primjera u ovoj igri je mnogo). Znam da je cijeli ovaj text borba sa vjetrenjačama, ali ako želimo da nam zajednica napreduje onda moramo pronači način kako ćemo izabrati prave ljude na pozicije gdje će pokazati sve svoje vrijednosti.
Zamislite sada jednu situaciju. Država ekonomski stoji loše (ne mora to biti Hrvatska, govorim hipotetski) i treba je podići na viši nivo, treba iznači rješenja za bolji život svih njenih stanovnika, svih državljana.
Igra je tako osmišljena da su za to zaduženi članovi kongresa s predsjednikom koji prihvaćaju ili odbacuju prijedloge raznih zakona pa tako i poreznih koji mogu donjeti zaradu ili isprazniti kasu. I na izborima su izabrani određeni ljudi. Uglavnom su to isti ljudi (to ne mora biti loše). Tu je jedno 5, 6 tih najjačih stranaka koje uglavnom popune ta mjesta u kongresu, ali što mi znamo o tim ljudima? Ako netko od njih ima snagu 30 ili je 23 lvl ili koja god karakteristika koja ga svrstava u top 100, 200 ljudi u eRepubliku, da li ga to čini stručnjakom za ekonomiju. S mojeg stajališta to može biti Šime koji ide u osnovnu školu i nije niti čuo za pojmove kao inflacija, porez itd. Dok u vojsci to možda ne predstavlja toliki problem, ali u funkcioniranju države bi moglo predstavljati.

Kako da mlađi igrač sa nižim lvl postane netko tko će odlučivati?

Pretpostavljam da je odgovor, neka se učlani u stranku i neka od tamo traži put prema vrhu. To super zvuči kad se izgovori, ali koliko je novih ljudi u političkom vrhu, recimo u zadnjih 5 mjeseci. Imam osjećaj da novi ljudi dolaze samo kada stari odu iz igre ili dobiju perma ban.
Iako opet mislim da to ide po principu tko se s kim više upoznao preko facebooka ili u samoj igri, a pritom se ne provjerava njegovo stvarno znanje, ideje i što može učiniti.

Kako u ovoj igri svojim znanjem postati iskusnjara i na nižem lvl?

Zar je lvl jedini kriterij da se netko proglasi sposobnim. Takav čovjek možda ima najviše iskustva po pitanju funkcioniranja same igre, ali možda nema adekvatno znanje za obnašati dužnost.

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/4ekoteen.jpg">

I sad napokon dolazimo do dileme iz naslova. Tko je zapravo iskusnjara, a tko noob? Kako iskoristiti prave ljudske potencijale u državi? Kako omogučiti proboj pravim idejama, kako podignuti nivo igre, a samim time i prosperitet?
Ovo su sve pitanja kojima bi se trebali zabaviti, a pogotovo mi koji polako posustajemo u broju ljudi. Najjači ljudi jesu najkorisniji po pitanju borbe i obrane domovine, ali među ljudima sa nižim levelom se možda kriju stručnjaci koji mogu bolje po pitanju javnih nastupa, odnosa sa drugim državama, ekonomije.

Postanimo društvo koje se neće dati guziti za jednu medalju i koje neće gledati da li je na listi 50, 127 ili 12458. Što znači biti prvi na svim statistikama, ako ne dolaze novi igrači i ako se dogodi da izgubimo neke teritorije radi nesposobnosti?

Kolika mora biti taština da i u igrici pokazujemo isto lice i ponašanje kakvo nam serviraju političari u stvarnom životu. Laž, skrivanje, varanje, pogodovanje podobnima i sve što je ljudski um sposoban smisliti. Zar je stvarno moguće da gdje god se čovjek osvrne, razina tolerancije, kulture i odgoja je na minimalnoj razini? Što se dogodilo sa osnovnim kučnim odgojom? Čitajući komenatre svaki dan, ostanem zgrožen razinom mržnje i uvreda koju netko može napisati. I sve to zbog čega? Zbog igre.... jadna nam majka svima ako je to budućnost na kojoj Svijet ostaje. Svakim danom pokazujemo da nismo sposobni normalno funkcionirati niti u virtualnom Svijetu i tu prenosimo sva sranja iz RL i na kraju nešto što je zamišljeno kao zabava, pretvara se u pravi poligon gdje određeni ljudi dođu prospipati svoje frustracije.

Shvatite da neki pojmovi iz RL u ovoj igri nemaju mjesta, a neki poprimaju novo značenje. Evo i dok pišem ovo, danas se dogodilo da su jedan Hrvat i jedan Srbin odlučili otvoriti zajedničku firmu i da li vjerujete da je moja prva misao bila koji komentar po redu će biti negativan i u stilu, nikad sa srbima, izdajnik ili nešto treće. Naravno da nisam dugo trebao čekati. I znam da će sad mnogi reći da su samo radi srba u igri, da ih žele uništiti kao što će i mnogi sa njihove strane reći isto, i to je normalno dok uništavanje znači poraziti u eRepubliku bez prizivanja duhova drugog svijetskog rata, paravojnih formacija istog vremena, veličanje određenih osoba i povezivanje stvarnih povijesnih događaja sa događajima u ovoj igri. eRepublik ima svoju povijest.


Za ovaj broj izreklamirajmo nekoliko riječi:

TOLERANCIJA
IGRA
ZABAVA

Pamet u glavu.

Vaša savjest ili dosadna mušica, kako god želite:
Agrammon

Btw. GLASAJTE za HLD (ipak su to moji)