Hrvatu Hrvati idu na džigericu

Day 4,519, 17:59 • Published in Croatia Croatia • by Tom Tomasic

Pozdrav štovanom čitateljstvu.
Živnula je novinarska scena u eHrvatskoj, što zbog literarnog buđenja starih majstora, što zbog vrhunskih umjetničkih fotografija muških modela zbog kojih ćemo sasvim sigurno ostati doma, a mnogima će kao trajna uspomena ostati kaetofobija.
Oporavak novinarske scene pozdravljam, a pomislio sam kako bih i sam mogao nažvrljati još par redaka nakon prošlog članka.
Time možda ušićarim još koju kunu za osiromašeno uredništvo Palantira, čiji terenski novinari ne smiju izlaziti pa se zabavljaju za računalom kradući SH medalje CRO.kodilu – poškropljenog svetom vodicom i prekrštenog u Srbodil.
Kako ne bi pomislili da je novo ime posljedica Palantirove maštovitosti, moram odmah skrušeno priznati da je to umotvorina Sgt. Jamesa Ganci Konnollya za kojega se nadam da me neće tužiti i zahtijevati naplatu autorskih prava.
Novinarska perjanica mojeg uredništva je Selak, koji je toliko dobar da se bojim da će morati plaćati Srbodilu liječenje, ali ne od korona virusa već od šećerne bolesti koliko čokoladica zbog njega ovaj mora svakodnevno pojesti.

Teret terenskog i istraživačkog novinarstva sam tako morao preuzeti na sebe, pa sam prošetao opustjelim ulicama Varaždina pratvarajući se da samo obavljam kupnju špeceraja, istovremeno radeći istraživanje o Srbodilu pitajući svakog u prolazu poznaje li ga tko?
U vrijeme kad sam počinjao, još je radio i plac pa sam kumicama opisao dotičnog, uz jednostavni upit poznaje li ga koja? Redom su odgovarale da je paprika koju one prodaju doduše iz staklenika, ali prava domaća a ne uvoz iz Leskovac, pa ne mogu razumjeti zašto mislim da bi njega mogle poznavati.
Sreo sam i par ljudi iz civilne zaštite pa sam pitao i njih.
Pošto su mi odgovorili da im je već dosta pitanja o virusima, pošastima i kugama, ne znam jesu li razumjeli pitanje.
Kako nisam uspio ništa saznati, obratio sam se na već dobro poznatu adresu...
Morao sam pitati čovjeka sa pamćenjem koje seže u vremena prije potopa.
Čovjeka koji je gledao kako prvi višestanični organizam izlazi iz vode.
Čovjeka koji jedini pouzdano zna je li prvo bilo jaje ili kokoš.
Uza sve to i čovjeka sa tisuću veza...naravno, to nije nitko drugi nego NT91.
I tako je NT91 izvukao mobi, otipkao neki tajanstveni broj i tiho rekao - čuj stari, trebam neke informacije. Upitao je tog nekog kako mu je brat, je li još u SDP-u ili u HDZ-u i smeta li to njegovoj karijeri u POA-i? Čuo se odgovor kako mu brat ima dvojnu iskaznicu, sportski rečeno da navija za Dinamo i Hajduk (nisam shvatio što to znači?), ali da je sve to zapravo pomoglo njegovoj karijeri i da ga se sad jednako boje u POA-i kao i u USKOK-u. Ali što me trebaš upitao je.
NT91 ga je odmah pitao zna li što o igraču erepa zvanom Srbodil.
Tajanstveni kontakt mu je odgovorio da NT valjda zna da oni nikog ne prate, čak ni u ovo vrijeme kad se to od njih i traži i da su sve one priče o prisluškivanjima mobitela potpuno netočne....
Ali da će pogledati u datoteke ako se njegov mobitel slučajno sam uključio, kao i kamera na računalu i laptopu.
Tako smo čekajući odgovore brbljali o čisto svakodnevnim stvarima...
Kaže mi tako NT, vidiš sad zakaj sam još predlani nabavil peseka? Je, malo je nezgodno imati ga u stanu, ali zato ja mogu izlaziti kad hoću (usprkos godinama) jer to je kao fosforescentni prsluk noću – javna propusnica. A ti možda neš mogel ni k staroj po klopu.
Da ti tek velim kaj bu se dalje događalo bi te strefil šlag.
Pomislio sam lako njemu kad je prijateljevao s Nostradamusom i saznao što znači žuti bič s istoka koji će lupiti Europu. Naši političari pak to saznali nisu, ali računaju da su se domislili rješenju pa sazivaju razne skupove zapadnog Balkana i misle da zato nećemo dijeliti zlu kob Europe.
Tada je zazvonio mobitel. Obojica smo se nagnuli nad mobi željni vijesti, na što me NT udaljio riječima dva metra, prosim....
Odgovor smo svejedno čuli obojica.
Slušaj NT, kaže kontakt, eto imaš sreće pa se slučajnošću poneki aparat uključivao u određenim razmacima i tako smo čistom slučajnošću saznali dosta toga. Znaš i sam da ti ne smijem dati osobne podatke, ali u ime starih dana, reći ću ti nekoliko čisto nevažnih informacija. Znaš jednako da mi, kao i svaka država, imamo program koji uključuje snimanje kada se izgovore neke ključne riječi poput bomba, državni udar, pas mater vladi i državi, katastrofa i slične.
Kod dotičnog najviše snimaka je nastalo nakon potresa. Istinu govoreći, valjda je tada došlo do nekakvog magnetnog izboja jer nam se uključilo snimanje svih aparata pa smo slučajnošću snimali sve državljane.
Ali dok je kod svih ostalih bilo u pravilu govora o kućama, zidovima, mjestu spavanja uz psovke sudbini i nesreći, kod njega nije bilo ni riječi o zidovima ili sličnom, već o uramljenom i ustakljenom nekom dokumentu koji je zbog potresa pao na pod i razbio se.
Malo smo to podrobnije ispitali i vidjeli da je taj dokument dotični prije kratkog vremena dao digitalno povećati u mjerilu metar sa metar, uramiti ga i ostakliti sa debelim staklom brušenih bridova. Snimka pak pokazuje da je psovao sve svece, sudbinu, potres i najviše koronu jer sad ne rade staklari i ne može ramu i staklo odnijeti na popravak, a zidovi sobe iz koje je maknuo sve postere Brene zjape sada potpuno prazni. Navodno je to neki dokument na kojem piše da je osvojio nekakve izbore, ali nismo uspjeli shvatiti o čemu se radi.
Nakon toga su još malo popričali uz pozdrav tajanstvenog sugovornika i obećanje NT-u da će mu nabaviti nekoliko kutija maski po nabavnoj cijeni.
Da, nismo baš uspjeli previše toga saznati. Al kaj moremo. Tak je to v žabokrečini. Svako malo izroni neki novi krokodil.
Na koncu još samo usrdno molim zečicu da piše članke na hrvatskom jeziku kako bismo i mi, antipoliglotski nadareni, mogli biti u toku, a u drugom dijelu članak može prepisati i na esperanto ako hoće. Može i obratno ako se srami. Ovo sad je ko pretplata na kabelsku. Hrvatski operater, a program na stranom jeziku.
Toliko za sad od mene. Pozdrav budnima!