Izvještaj iz Tamnog vilajeta

Day 5,742, 02:45 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by s1haya

Sve što je eBiH zajednica ikad trebala su bili aktivni ljudi.



U situaciji u kakvoj se nalazi, eBiH ne bira, tako da pojam ljudi obuhvata izuzetno širok spektar najrazličitijih oblika života. Svojevremeno su u ezajednicu oberučke prihvatane i spužve, maske, patuljci i vilenjaci, Brizgonja, neupokojeni Assasini...

S vremenom je eSmrt uzela svoj danak, preživjela je možda još poneka spužva u dvokliku, maske su odavno pale, patuljci i vilenjaci žive samo u mitovima i legendama, a po kuloarima sjenke šapuću da su čuli od nekih koji sigurno znaju da je Brizgonja živ i zdrav al zarobljen u nekom gulagu.

Kažu još i da se priča da je posljednji vilenjak viđen kako luta u Američkoj Kongresnoj biblioteci.

Ono na šta je eBiH zajednica spala je: jedan pilot, Orao, glavom i bradom jedan Bosanac ali ponosan, izuzetno sumnjivi Arman, jedan neuspjeli abortus, crnac sumnjivog porijekla i još sumnjivijih namjera, jedan Džoker ( nikad nije utvrđeno šta se desilo sa ostalima iz špila), Bibin mali ( za kojeg se već 10 godina čeka da poraste) još nekoliko igrača za koje se tvrdi da jesu stvarno ljudi i to oni pravi pravcati, jedan Dalmatinac i Kralj lično.

U takvoj zajednici sa par ljudi, i još nekoliko primjeraka različitih životnih oblika, nedavno se pročulo da se komšije hvale kako eBiH ne smije da ih napadne, komšije koje ponekad znaju biti i Carstvo, komšije kod kojih ima desetostruko više aktivnih naloga:



U vilajetu u kojem se okupljaju ostaci eBiH zaorio se smijeh.
I to ne bilo kakav smijeh, bio je to smijeh epskih razmjera koji je trajao nekoliko dana, sve dok se e- zajednica nije smanjila za još 4 člana koji su podlegli posljedicama gušenja od smijeha.

Čak je i eRepublik turista, žaleći se na nepodnošljivu buku, napustio eBiH i odletio na eKubu.

Kad se smijeh utišao i kad su se pobrojali preživjeli, neko je konstatovao da se uskoro bliže izbori i da nam treba Predsjednik.

Svi pogledi su bili usmjereni prema Dalmatincu koji se upravo oporavljao od 99-og nervnog sloma i opasno bio na ivici da doživi i naredni, jubilarni.

„ Ne! Dok popravim sve suhozide koji su se obrušili, utom će i masline početi sazrijevati, treba to brati, treba se ubirati harač od turista, šta vi mislite ko posprema džumbus kad odu, neki dan su mi se i na krov penjali, a imam i još nekog posla iza kuće! Uostalom, vi niste normalni!“

Kako je Dalmatinac ispao iz računice, pogledi malobrojnih savjesnih pripadnika eBiH zajednice počeli su da šaraju po Vilajetu.

Ne mareći za prizemna posla običnog plebsa, Kralj lično je sjedio na svom tronu i listao finansijske izvještaje ne primjećujući da su se pogledi zaustavili na njemu.

I eto tako je došlo do toga da naša zajednica sada na svom čelu ima Kralja lično.

Ostaje da se vidi koliko će dugo trebati da kralj shvati šta se desilo, siđe sa trona i odluči da se zaredi i preseli na Tibet. Dok se to ne desi, dok se na eRepubliku rađaju i padaju carstva, eBiH se može pohvaliti da je jedina monarhija.