Pisala sam do jutra
Locita Loca
Mi nismo dovoljno jaki da borimo se
protiv te sile nebeske.
Mi nemamo moc da izbegnemo
puteve bozje koje sledimo.
Mi nismo ti koji biramo
u dugim nocima koga snivamo.
I za nemir ovaj koga da okrivim
kad se plasim i u strahu zivim.
Ne mogu nista reci, a htela bih da zna.
Saljem tiho poruke, sve u siframa.
Da l' razume ili ne, ili samo pravi se?
Da li da mu priznam sve ili da povucem se?
U tami planiram sledece korake.
Pisem mu pesmu i brojim uzdahe.
Kao da njegov glas svuda cuje se.
U mracnoj sobi dusa njime truje se.
I nikom ne odgovaram.
U mracnoj sobi, sama sam.
A neke cudne struje kroz mene prolaze.
Nemir se stvara, strahovi ponovo dolaze.
Taj me glas progoni danima.
Luda sam. Igram se opasnim stvarima.
I nikom ne odgovaram.
U mracnoj sobi, sama sam.
by: Locita Loca (Jeca)
Comments
\o/
evo placem 😃
https://youtu.be/6pHNkOQCIzk
Ti places, a ja se smejem 😃
https://www.youtube.com/watch?v=4DO8GsIYfhQ
o/
Spavas li mirno Sabbinche.
o7
o7
Можеш, признај ми.
Hahahha, priznacu, mozda, jednom, osobi kojoj je namenjena pesma. Da je blize bilo bi mi lakse mnogo. 😉
o7
o7
o7