Join the new world

Radnička Partija eBiH jedna je od najstarijih političkih organizacija na području eBiH. Osnivač je Jnaas Kivernainen. Od samoga osnutka promovira socijalizam i jednakost u eBiH. Prvih nekoliko mjeseci bilo je teško za RP zbog stalnih pokušaja takeovera partije od strane PEACE TO timova, pa čak i nekoliko eHrvatskih ekstremista. Prvi veći politički uspijeh partija je ostvarila na kongresnim izborima u junu 2009. Tada sam prvi puta ušao u kongres zajedno sa 4 člana. Predsjednik partije taj mjesec bio je Don Perignon, dok je dužnost sekretara obavljao Jnaas.

Idući izbori za predsjednika bili su jedni od najtežih u povijesti RP. Iako smo trebali imati dva službena kandidata zbog opasnosti od takeovera ja sam bio jedini službeni kandidat za predsjednika. Nepoznati istočni TO tim poslao je svoga kandidata i cijela borba je trajala 2 dana. Svaki glas je bio bitan. Partija je tada brojla oko 50ak članova a ukupno je glasalo skoro 200 ljudi. Više o tome u mome članku
Kongresni izbori su prošli dosta lošije uglavnom zbog slabog broja aktivnih igrača te nas je u kongresu predstavljao Jnaas.
August i septembar nisam bio prisutan u eBiH tako da sam slabije upućen u situaciju u Partiji. U augustu smo nastavili sa prisutnosti u kongresu sa 3 člana, predsjednikom Donom Perignonom te Soporpom i Aleksom Mungos

Idući predsjednik Agich je uvjerljivo proglašen najgorim u povijesti partije.
On je otuđio nekoliko firmi te značajnu količinu partijskih financijskih sredstava, mada nikad se nije ispričao, a admini nisu reagirali.
Politička situacija u eBiH u septembru bila je jako teška, te su naša 3 kandidata ušla u kongres pod imenom druge stranke. Stranku su predstavljali Don Perignon, Soporpa iMario Zrno.

Mario Zrno je idući predsjednik partije, proglašen najkontroverznijim. Tada je Radnička Partija izašla na predsjedničke izbore u koaliciji zajedno s prirodnim neprijateljem DSS-om. Moje viđenje o tadašnjoj situaciji možete pročitati u ovome članku.Ja sam obavljao funkciju Sekretara, a također sam bio u kongresu skupa s Mariom.
Novembar je bio težak mjesec za partiju, što zbog neaktivnih igrača, što zbog negativnog mišljenja građana zbog koalicije s DSS-om. Također tada smo se borili za primat sa još jednom strankom sličnih uvjerenja,a to je bila Socijal Demokratska Partija. No, ona je bila kratkoga vijeka. Značajno je napomeniti otvornu kritiku Josipa Broza – Tita, prema vođenju partije Marija Zrne. U kongres je tada ušao Ali ja nisam ubica.

U decembru partija je bila u rasulu i njen opstanak je bio upitan.Osovana je preteča Centralnog komiteta i s radom tada počinje program eBebe Radničke Partije koje je danas preuzela Pionirka. U kongresu nismo imali kandidata zbog toga što se nismo nalazili u TOP 5 stranaka u eBiH po broju članova. Više o tome u ovome članku .
Nedugo zatim umirene su unutrašnje tenzije unutar partije i nastavilo se sa planom povratka starih članova u partiju kao i dovođenja novih.

U janurau 2010. Godine opet nismo bili u TOP 5 ali smo zato dobili priliku ući u kongres preko IDEA Imperijalista, no došlo je do rasipanja glasova zbog velikog pristiska DSS-a.
Također važno je naglasiti da je tada naša partija počela funkcionirati po sustavu komuna koji uspješno radi i danas. Sukob između RP i SDP-a se nastavljao i tada te su mnogi članovi RP-a bili vrbovani u SDP, pa čak i ja. 21.1.10. održan je jedan od bitnih sastanaka za partiju jer je udario temelje za organizaciju kakva je uglavnom bila održana do danas.
Počeli smo s akcijom skučimo radnike u kojima su najvrijedniji članovi komune dobivali kuće, a prvi je bio naš sada već stari član Rasta man, također RP je izašao sa svojim kandidatom za predsjednika eBiH – Soporpom,
Partija tada postaje dijelom međunarodne zajednice far-left stranaka Internacionale i započinje osnivanje vojnog krila RP, koje danas djeluje pod imenom RAF.
No, to nije sve, RP je također izdao svoj prijedlog ustava eBiH koji nije prihvaćen.

U februaru predsjednik partije postaje Soporpa a na kongres izlazimo sa 2 kandidata, Mario Zrno i ja. Obojica smo ušli u kongres. Također smirilia se situacija sa SDP-om i njihov kandidat kroz našu partiju ulazi u kongres. Situacija u RP je izgledala ovako . Komuna je bila jako razvijena kao što se može vidjeti iz izvještaja
Partija je odlučila ne podržati nijednog predsjedničkog kandidata.
Također, s radom službeno počinje RAF. U martu politička situacija u eBiH bila je pod velikim pritiskom DSS-a, te je također njihov kandidat postao predsjednik eBiH, dok su našu partiju proglasili krivom.
U aprilu došlo je do TO-a partije od jednog od istočnjačkih mutlija , no partija nastavlja sa svojim djelovanjem. Također uspjeli smo osvojiti 2 mjesta u kongresu.
U maju vraćamo nazad RP, a dobivamo i prvu predsjednicu Enidu. Važno je naglasiti njen rad u organizaciji eBebe kao i popriličan propagandni program kroz novinarski rad.
Enida se također kandidirala za predsjednicu eBiH dok je RP ujedinila sa Narodnom Alijansom. Nažalost izbori su izgubljeni, ali ubrzo je pokrenut impeach i Enida je postala predsjednica eBiH. U kongresu samo imali jednog kandidata A-De-Miira .
A-De-Miir nastavlja svoje djelovanje u kongresu i u augustu, a pridružuje mu se i Enida. Ljeto 2010. Prošlo je u raznim borbama na svim frontama protiv unutarnjih neprijatelja DSS-a. Važno je napomenuti kako je RP pomoću sustava komuna i samodostatnosti uspjela uštediti određenu količinu golda koji nije prešao u ruke vladajućih DSS-ovaca, no ostale firme nisu slijedile taj primjer. U međuvremenu Josip Broz – Tito je postao predsjednik. Politički život partije lagano se gasi početkom jeseni da bi ponovo oživio . No zbog nedostatka članstva ubrzo postaje pasivna.
Važan je bio doprinos RAF-a koji je sa svojim skromnim sredstvima pomagao u obrani eBiH od okupatora, kao i oslobođenje regija u RW. RP privremeno mijenja ime u Savez komunista eBiH te aktivno radi na projektima eBebe i komune.

Ova povijest je moje osobno viđenje potpomognuto mnogim činjenicama. Naravno događanja je bilo više, ali važno je naglasiti da smo mi uvijek ovdje. Skupina od nekoliko igrača povezana zajedničkim interesom, željom za zabavom i željom za boljom eBiH. Nadam se da će ovo pomoći mnogima da vidi kako bez obzira šta se dogodi, zajedništvo i suradnja pomaže opstanku.

Pozdrav,
Fabijan Rajković, doživotni član Radničke Partije eBiH