eRepublik dan 17567

Day 882, 09:21 • Published in Croatia Croatia • by eTomislav

eRepublik dan 17567. Okupljanje eZemljana u eSvemirskoj stanici u Texasu.



Melkior Tresić dolazi posljednji u svom mlaznom vojnom avionu. Boji se telepotracije, pa radije bira staromodnu metodu putovanja. Odmah prigovara kako je iznad Atlantika vidio neka područja bogata ribama koje još nitko ne iskorištava. Josx, rukama koje su prošle V1, V2, V3, V4, sve preko V175 i neuronske ratove, lakirajući nokte na nogama, diže upitan pogled, razumljiv odmah svima, ali najrazumljiviji Antoniu Wimeru koji odmah preuzima koordinate područja od Melkiora i šalje ih u HQ eZemlje u Northwest Croatiju. Mornari iz South Dalmatije šalju brodove i zauzimaju poslane koordinate i osiguravaju lokacije velikim mrežama. Slavonci odmah šalju hranu za ribe i počinje eksploatacija novih lokacija. GDP eZemlje raste na 8.596.555.475.698.456.255.111,21 Golda. „Baren neće biti gladni“ – rekao je netko iz skupine, očito Dalmatinac.

„Hoćemo početi?“ – iznenada pita Romper, kojemu je već dosta ispravljanja posla iza službenih istraživača resursa kojima su promakle te bogate točke. „Može“ – Složila se skupina od dvadesetak ljudi koji su bili okupljeni oko okruglog antiknog stola napravljenog od titaniuma još iz dana 1000 i nekog.

„Čekajte“ – začuo se robotski glas izvan skupine. „Samo da postavim cijeli sistem do kraja.“, „Trebam još 15ak minuta“ – robotski glas je rekao, pogledavajući prema velikoj 3D projekciji koja je bila iznad sredine okruglog stola, izmjenjujući slike eZemlje od trenutaka borbi za prevlast između saveza, preko vremena Global Prosperity do trenutaka napada eIzvanzemaljaca i konačne obrane eZemlje od tih napada. Svi okupljeni su shvatili da još ne radi link sa prijateljskim brodom koji se nalazi u eZemljinoj orbiti, a koji je očito od važnosti za sastanak koji trebaju održati.

Odjednom se začuo zvuk sličan zvuku žuborenja vode na potoku nastalom topljenjem ledenjaka. „Imamo vezu“ – s olakšanjem je rekao robotski glas, te je iza velike kutije koja je očito sami sistem veze izašla osoba robotskog glasa. Da, to je thebalash. Kako je vrijeme prolazilo, tehnologije su napredovale, thebalash je, uz višak Golda kojih je imao, zamijenio većinu samoga sebe robotskim dijelovima, te je zadržao samo jedan mali dio malog mozga i srce. „Evo samo još ovaj prekidač“ – i na središnjoj projekciji se je pojavila slika iz broda iz eZemljine orbite.



„Imamo kontakt“ – potvrdila je posada broda iz eZemljine orbite.

„O.o“ – rekao je Antonio Wimer – „Pa gdje ste ljudi? Nema vas kao ni gaća u porniću“. „Heeeeej ljudi, evo nas, jedva smo prošli kroz eMinska polja u sazviježđu Denruziona, zaostala još iz dana 15200tog“- odgovorila je osoba iz broda kojoj se je i na samoj projekciji vidjelo da je prekaljeni ratnik, maksimalne snage, maksimalnih vrijednosti svih skillova, ali opet pomalo izmijenjen, eSvemirske tehnologije su bile ugrađene u njegovu pojavu. Da, javio se Staklar. Od kad je postao Vrhovni vođa eSvijeta 12785. dana i od kad je ujedinio eSvijet i omogućio Global Prosperity, a nakon prestanka potrebe za obranom eSvijeta od eVanzemaljaca, otišao je kao pionir u eSvemir i bio jedan od prvih naseljenika na eGuztruingiunu, jedinom ePlanetu koji je imao uvjete povoljne za život eZemljana.

„Hoćemo li? Cijeli Van Dionizis Savez se slaže da to napravimo. Evo vam potpise svih Predsjednika svih članica Saveza“ – rekao je Staklar. „Može.“, „Ja sam za“, „Idemo konačno“, „Ajmoooooooooo“ – začulo se od svih sudionika sastanka koji su bili okupljeni oko okruglog stola.

„Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee“ – viknuo je Melkior Tresić „Neeeeeeeeeeeeeeeeee“ – bacio se na sustav veze. „Ne želim izgubiti sjećanja“ – izbjegavao je ovaj trenutak godinama, i nije se do sada uspio pripremiti na tako nešto.

„Ljubavi“ – čuo se blagi, ali istovremeno odlučni glas iz broda iz eZemljine orbite. Melkoru Tresiću su se obrazi ozarili onako kako nisu desecima godina, odmah je prepoznao svoju ljubav, Kachaa-u, koja je prije više desetljeća sa svojom postrojbom otišla u eSvemir. „Ljubavi“ – kroz uzdah je rekao Melkior Tresić. „Može“ – motiviran pronalskom davno izgubljene ljubavi Melkior se pridružio ostalima u njihovom naumu.

„Istina je znači?“ - upitao je neki multi mutant koji se nepozvan našao u ovom uglednom društvu. „Odlazite u eSvemir i prepuštate eZemlju nama, multijima tko zna koga i tko zna kako i kada nastalima?“ „Da.“ – skup je jednoglasno potvrdio.

Da. Bio je to odlazak sa eZemlje u eSvemir.



eŽivot na eZemlji je postao predosadan i sami multiji i multiji mutanti su napravili pomutnju u eČovječanstvu, te su se stvarni igrači morali organizirati i potražiti bolje eOkružje za eŽivot. Bilo ih je manje a multiji mutanti su bili bez mozga i samo su uzimali resurse. Ostao je i poneki stvarni igrač, ali on će već pronaći put do eSvemira, ako ga multiji i multiji mutanti negdje ne eUbiju.

Bio je to povijesni dan za eČovječanstvo. eRepublik dan 17567. Dan kada su tisuće svemirskih brodova sa stvarnim igračima otišli u eSvemir, na put u nepoznato, ali u nadi za miran eŽivot. Svi zapisi su ostali na eZemlji, u slučaju da se na eZemlji stvori novi, stvarni eŽivot.