[DESETOGODIŠNJICA AF] Podela 10 Q6 tenkova za like i share na fejsu!

Day 1,967, 11:08 Published in Serbia Serbia by Lothron Junior

Pre 10 godina, 23. aprila 2003. godine, dve grupe "ludaka" našle se na terenu FK „Jadran“ u Kragujevcu, kvaliteta poljančeta, i pokušala da oponaša NFL zvezde, koje su gledali na Trećem kanalu RTS.



Deceniju kasnije, te dve grupe ludaka postale su dva najveća kluba u Srbiji, pandam Crvenoj zvezdi i Partizanu u ostalim sportovima.
Ovo je priča/podsećanje na legendarni meč između Kragujevac Wild Boarsa i današnjih Vukova Beograd (tada Knightsa), koji je kroz godine međusobne borbe za titulu, postao veliko rivalstvo. Bio je to meč koji je označio početak jednog potpuno novog sporta u Srbiji, koji se danas igra u 19 gradova koji imaju aktivne klubove u dva ranga takmičenja, pod pokroviteljstvom Srpske asocijacije američkog fudbala.



Kao neko ko je bio učesnik tog događaja, doduše slučajno i posredno, onako sa strane, a onda sve vreme ostao u sportu, koji je tada bio klasična avangarda, osetio sam potrebu da i ovde malo marketinški „odradim“ erepubliku.

Sličnost između američkog fudbala u Srbiji i nas koji igramo erepubliku nalazim u jednoj bitnoj niti, koja odvaja stvarnost Srbije od ove dve skupine, a to je viteštvo i zajedništvo Srba.

O uspesima i snazi eSrbije u ovoj igri ne treba preterano govoriti, najveća ostvarena šteta u svetu tokom bitke za rudnik govori koliko smo jaki, 10 resursa koje držimo već nekoliko meseci takođe. Zašto?
Jer se ovde okuplja onaj „bolji“ deo srpske zajednice, deo u kome naravno ima kukolja, ali generalno okupljen oko jedne ideje - majke eSrbije.



Upravo to je ono što me je zadržalo i u američkom fudbalu sve ove godine. Duh zajedništva, viteštvo, pravi sportski pristup i entuzijazam. Sećam se prvih mečeva, odigranih u blatu. Sećam se prvih dolazećih Amerikanaca, koji su 2005. godine se čudili da nekoliko klubova u Srbiji igra američki fudbal bez zaštitne opreme, što je u SAD najstrožije zabranjeno. Govorili su ono njihovo: "ludi Srbi".

Nije se imalo para, nema se ni sada, ali tada ni za skupocenu opremu. Sećam se i radosti na zajedničkom trenungu 2005. godine, kada je prvi kontigent iste stigao u Srbiju. Stadion FK „Sušica“, u Kragujevcu, ozarena lica onih koji su samo da bi prvi put navukli kacigu i šolder ped došli iz Pančeva, Sremske Mitrovice, Niša, Novog Sada, Beograda... Divlji veprovi su prvi došli do opreme, pola godine pre ostalih Vukova, Sirmium Legionara i Novi Sad Dukesa i, kao na poljančetu, dali drugarima da je „probaju“.

Od prvog meča, kao da je sudbina htela, Kragujevčani i Beograđani su bile ekipe koje su se najbrže razvijale. Tako je ostalo do danas, iako ostali svake godine smanjuju razliku, a prošlog vikenda je na Adi Cigalniji odigran 16. duel ova dva rivala. Na poluvremenu su dodeljene zahvalnice, koje su dobili 10-tak učesnika te prve utakmice, od kojih su samo dvojica i dalje aktivni igrači. Ko prati američki fudbal, dobro su mu poznata imena Alfa i Majka, jedinih živih legendi koji i dalje prkose godinama.

Setio sam se tog prohladnog martovskog dana 2003. godine, da mi je neko tada, dok sam gledao one ludake sa početka priče, kako se rvu bez ikakvog smisla, bez opreme, u nekakvim majicama, koje su nazivali dresovima, da mi je tada neko rekao da će naša reprezentacija 2012. godine osvojiti Prvenstvo Evrope C grupe i tako se faktički naći među 12 najboljih, smejao bih mu se u lice.



Za 7 godina pod opremom, mi smo uspeli u tome, a ovaj snimak, kada naši reprezentativci, naši anonimni vitezovi, izlaze na teren prošlog leta na Evropskom prvenstvu (VIDEO - OBAVEZNO POGLEDATI!), govori koliko je srce i patriotizam u ovim silnim oklopnicima bez mane i straha.

Setio sam se i prvo odlaska na EP 2007 godine, iste ove pesme na parkingu ispred Sava Centra, pre nego što su se ukrcali u autobus za Austriju (Volfsberg), ali i ulaska u boj u stroju na prvom meču protiv dominantne Austrije tada.

U maksimalnom redu, predvođeni Tasom, gigantom Perom Vitorovićem, Neletom i Mirkom Ćirićem, pratili su doboš Marša na Drinu udarajući se u šolder pedove. Austrijanci su me pitali da li je ovo nekakva srpska borbena pesma, dok sam se ježio pri pomisli na iste zvuke koji su odzvanjali kada je Poćorekova vojska bežala preko te iste Drine...



Izgubili smo tu utakmicu, Austrija nas je, kao najbolja reprezntacija Evrope ubedljivo savladala, ali nije slomila entuzijazam i inat Srba, koji su, evo, sastavili deceniju u borbi sa vetrenjačama, bez novca, bez nade da će njihove generacije igrati ovaj sport na profesionalnom nivou. Sve njih, koje danas Srpska asocijacija američkog fudbala okuplja u broju od preko 1.500 igrača, drži u ovom sportu samo jedno – ljubav prema američkom fudbalu.

U želji da im pružimo podršku, da izađu iz medijskog mraka, danas koristim svoje enovine i delim po 10 Q6 TENKOVA SVIMA KOJI U KOMENTARU POSTAVE SCREENSHOT DA SU LAJKOVALI I SHARE-OVALI zvaničnu SAAF facebook stranu (LINK),. Možda ne volite ovaj sport, možda ga ne razumete, ali lajkom strane i jednom objavom na svom profilu za 10 Q6 tenkova možete da im pružite podršku

Ostali uslovi su:
- srpsko državljanstvo,
- vote
- subscribe (opciono).
- shout.

ZA SHOUT:

[DESETOGODIŠNJICA AF] Podela 10 Q6 tenkova!
http://www.erepublik.com/en/article/-desetogodi-njica-af-podela-5-q7-tenkova-povodom-jubileja--2242799/1/20