Join the new world

Da odmah naglasim, ovo nije prava kandidatura. Potaknut nedavnim izborima odlučio sam da i ja pokušam predstaviti svoju hipotetsku kandidaturu za predsjednika (ŠBBKB😎. Ovo je ujedno i pokušaj da sam sebe ocijenim, nakon više od godinu dana igre, i pokušaj da potaknem razgovor o uređenju naše edržave. Ako smatrate da sam nečije ideje besramno pokrao, lako moguće 😃. Ako smatrate da su ideje glupe, iznesite svoje mišljenje pa ćemo razgovorom probati dokazati čija je ideja bolja. Ako mi vjerujete da mi namjera nije bila da prisvojim tuđe zasluge, dobro. A ako ne vjerujete, tu ništa ne mogu promijeniti. Osobno nisam bio zadovoljan većinom kandidata jer smatram da samo pozivanjem na zajedništvo nećemo puno napraviti. Otkako igram ovu igru takvih poziva bilo prilično i niti jedan nije dao rezultat na dulje staze. Izuzetak je bio Borkanov mandat kad se činilo da će nešto biti od naše edržave, ali se nakon toga sve vratilo u normalu. Program kandidature bi trebao pokazati za što se kandidat zalaže, nekakav plan rada, a ne biti samo spisak lijepih želja i raspodjela fotelja.Većina egrađana ne glasa za program nego za kandidata koji im se iz različitih razloga čini privlačniji, najčešće na prijateljskoj, da ne kažem, klanovskoj bazi (ili možda klonovskoj). To samo po sebi ne bi bilo loše da naše (e)društvo nije podijeljeno u, minimalno, dva nepomirljiva tabora koja se neprestano prepucavaju preko novinskih članaka. Većinu aktera ovih prepucavanja poznajem samo iz objavljenih članaka i komentara tako da ne želim iznositi imena jer to neće donijeti nikakve koristi, a na kraju krajeva, to nije niti bitno. U tekstu sam dva puta spomenuo Borkana, ali ne zato što se s njime slažem ili ne slažem. Htio sam samo naglasiti dva događaja koje smatram bitnima u smislu pozitivnog primjera, da možemo bolje.

Kamo dalje, rođače, iz pijeska vire krunisane glave...

Ova dva suprotstavljena tabora se, po mom mišljenju, nikad neće pomiriti. To su sve redom iskusni, stariji igrači koji su na različite načine zadužili našu edržavu, ali očito nemaju jednake poglede na neka bitna pitanja. I zbog toga ne treba pokušavati promijeniti igrače/osobe već postaviti sistem koji će funkcionirati bez obzira tko trenutno bio na vlasti. Po meni, nekoliko stvari je neophodno učiniti kako bi edržava normalno radila bez obzira na razlike u mišljenjima.
- prestanak korištenja multija u svrhu dobijanja izbora i TO-a (osobno smatram da do toga neće nikad doći, ali eto... vrijedi pokušati)
- pisanje izvještaja o radu pojedinih državnih organizacija i transparentno vođenje financija. Da su se izvještaji redovno pisali, mnoge svađe bi se izbjegle, svima bi nam ostalo više živaca i mnogi stariji (jači) igrači bi i danas bili prisutni ili barem aktivniji. Igrači izabrani na izborima ili članovi vlade moraju imati vremena za podnošenje izvještaja jer su zbog toga i izabrani. Ako to ne mogu napraviti, onda neka prepuste mjesto nekome drugome.
- malo više samokritike i malo manje egotripova - ovu sam točku ubacio naknadno potaknut člankom zloglasnog metalca. Moram priznati da se i meni čini da je dobar dio igrača znatno skloniji kritiziranju nekih stvari kad ih rade drugi igrači, dok kad istu stvar rade oni, onda je to normalno i najbolje za sve nas.
- politička odgovornost - ako pojedina stranka kandidira, odnosno podrži kandidaturu određenog igrača za predsjednika i on pobijedi, ne može poslije prati ruke i smatrati da nisu krivi jer on, eto, nije član stranke neko vrijeme ili nije uopće bio član. Podržali ste, odgovorni ste.
- međusobno poštovanje između igrača - rasprave se, na žalost, ne vode argumentirano, nego se sve svodi na osobnu razinu. Osim toga, često sam vidio da se novi, neiskusni igrači verbalno našamaraju zato što nisu nešto znali ili njihov komentar nije bio po volji starijem igraču. Ovo je igra, a ne fakultet. To što je netko iskusniji u igrici ništa ne znači i ne bi trebalo značiti u kontaktu s drugim igračima. Svi smo tu da nam prođe vrijeme i da se zabavimo (ok, neki su tu i da pokažu svoje domoljublje jer za to u stvarnom životu nemaju vremena).
- poštivanje izbornih rezultata - kad neki igrač pobijedi na izborima kakav god program imao (u nadi da ipak ima program) moraju ga podržati svi bez obzira što mislili o njemu i njegovom programu. Ako tu zakažemo, onda nema ni smisla igrati jer to znači da nismo zajednica nego skup pojedinaca koji priznaju samo vlastite interese. U stvarnom životu paralela bi bila mali nogomet. Ne puca uvijek isti (najbolji) igrač penal. Nekad dođe na red i netko tko nije toliko dobar ili uopće nije dobar. I on puca bez obzira što će najvjerojatnije promašiti. Zato ovo i jest igra, a ne projektiranje svemirskog broda ili operacija presađivanja srca. Uostalom, nisam primjetio da smo baš u bajnoj situaciji bez obzira što su nam "najbolji i najstručniji" bili na čelu edržave.
- jasno predstavljanje svojih stavova i programa - to se najviše odnosi na predsjedničke kandidate i sabornike. Nažalost, vrlo malo kandidata uopće ima nekakav program. Program tipa, ministar će biti .... , sada je bitno da se držimo zajedno, oslobodit ćemo Slavoniju, ništa ne znači. Program bi trebao dati uputstvo kako će se nešto napraviti, a ne biti samo spisak lijepih želja i raspodjela fotelja.
- i za kraj, čini mi se da bi nam dobro došlo malo više mašte, duhovitosti, šarma i tolerancije, a da malo manje žvačemo iste šale, malo manje budemo paranoični i opterećeni stvarnim životom.

Program hipotetske kandidature

Reforma vojske

- firme u kojima radi vojska, rade na tržišnoj bazi, svi proizvodi se daju na tržište i svi vojnici dobijaju tržišnu plaću
- izjednačavanje vojske i pravojski - i jedni i drugi se financiraju iz proračuna ovisno o količini štete koju su napravili u proteklom razdoblju ili bitkama koje su uzete kao mjerilo. Ovom mjerom bi se omogućilo bolje iskorištavanje znanja/snage/vještine svih igrača koji nisu do sada bili pomagani državnim financijama. Naravno, svi novci koji izađu za financiranje vojske moraju biti zabilježeni i transparentno predstavljeni. Ako je to podatak koji treba biti tajan (po meni ne treba), može biti na raspolaganju samo sabornicima
- zapovjednike pojedinih dijelova vojske (brigada, paravojske i sl.) biraju članovi grupe, ali su dužni provoditi naredbe ministra obrane, kakve god one bile. Također, zapovjednici pojedinih dijelova vojske raspoređuju dodatna (državna) sredstva svojim podređenima.
- tokom same bitke, postojala bi 3-5 zapovjednika te 3-5 kanala za dogovore i koordinaciju jedinica na bojnom polju. Oni bi upućivali igrače na različite koordinate ovisno o trenutnim koordinatama i stanju na bojištu, slali pojačanja i izdavali zapovjedi za napad na određene točke/igrače. To bi naravno trebali biti stariji/iskusniji/aktivniji igrači.
- određivanje i tankanje igrača koji ce se ubacivati iza neprijateljskih linija u svrhu izviđanja i uništavanja slabijih igrača neprijatelja.

Ured za dobrodošlicu

- pozdravna poruka mora sadržavati važne linkove za tutorijale i kanale na kojima se novim igračima pruža pomoć
- zaposlenici ureda dobrodošlice šalju dodatne poruke svim novopridošlim igracima sa važnim linkovima. Broj zaposlenika u uredu dobrodošlice ne bi trebao biti veći od 10. Sistem slanja poruka sam razrađivao u v1, a sada je stanje malo drugačije pa bi ga valjalo prilagoditi. Prate se igrači s točno određenim iskustvom i datumom registracije. U v1 najbolje je bilo pratiti igrače sa iskustvom 0-9 jer toliko bodova iskustva mogu skupiti igrači prvog dana. Važno je novom igraču prići što ranije. U praksi se svodilo na slanje poruka igračima s iskustvom 10-12 koji su se registrirali dan ranije. Dakle, igrači kojima se šalje poruka su određeni bodovima iskustva i datumom registracije. Na taj način svi novi igrači bi dobili poruku i eventualnu pomoć. Poruke kojima se objašnjavaju neke stvari mogu se copy/paste sistemom samo kopirati u nove poruke, a mogu se i slati linkovi. Osobno smatram da je bolje u poruci napisati objašnjenje nego igrača upućivati na članke.

Zavod za zapošljavanje

- povećati broj trening kompanija u sastavu Zavoda za zapošljavanje
- sastaviti listu/tablicu radnika koji su zaposleni u trening kompanijama i pratiti aktivnost radnika. Radnike koji su svakodnevno aktivni upućivati u kompanije kojima su potrebni radnici. Neaktivne radnike brisati sa liste i otpustiti iz kompanije. Ove liste bi mogle biti i kriterij za davanje pomoći pojedinom radniku jer ako nije aktivan, uzaludno je trošiti novce pomažući mu. Osim toga, putem plaće bi se moglo i pomagati igrače koji traže pomoć Crvenog križa. Radnici bi u trening kompanijama mogli raditi najviše tjedan dana.
- u suradnji sa domaćim kompanijama i stanjem na tržištu, nove igrače treba upućivati na izbor zanimanja i ovisno o aktivnosti, dijeliti im stipendije za školovanje.

Ministarstvo ekonomije

- financijsko pomaganje domaćim kompanijama za kupovanje licenci. Licence bi se kupovale i za tržišta neprijateljskih zemalja posebno ako se naša kompanija nalazi u neutralnoj zemlji ili trenutno nismo u ratu s neprijateljskom zemljom. Ako se naši proizvodi prodaju u neprijateljskim zemljama po tržišnim cijenama (cijenama koje su za nas isplative) onda na duže razdoblje podrivamo njihovu ekonomiju. Naravno da domaće tržište ima prioritet.
- određivanje optimalnih poreza. Za vrijeme Borkanovog mandata jedno od obećanja/prijedloga je bilo i osnivanje ekonomskog instituta koji bi računao optimalne poreze. Po mom mišljenju odlična ideja, ali na žalost nikad do kraja provedena u djelo. Možda se varam, ali nisam čuo ni za kakvu analizu ekonomskog instituta.
- računanje optimalnih cijena proizvoda. Kako bi se spriječilo divljanje cijena i onemogućilo ostvarivanje extra profita vlasnicima kompanija, Ministarstvo ekonomije bi trebalo računati preporučene cijene. Preporučene cijene bi se računale na temelju pretpostavljene zarade vlasnika firme (recimo 10) i pretpostavljenog minimalnog standarda npr. jedna dnevna plaća bi trebala biti dovoljna za 1 kruh, 3 oružja i 1/30 cijene kuće dnevno, a ovisile bi i o vještini radnika. Manje vješti radnici ne bi odmah mogli imati takvu plaću. Na osnovu optimalnih cijena proizvoda Ministarstvo bi davalo preporuku za izmjenu poreza. Osim toga, ministarstvo bi moglo i davati novčanu pomoć firmama/vlasnicima koje rade u skladu s dobrobiti zajednice - firme koje daju veću plaću radnicima i rade uz manji, ali ipak postojeći profit. Naravno, sve potpore moraju biti transparentne.
- program državnih obveznica
- financijski izvještaji i transparentan tok novca
- rad na smanjenju crnog tržišta. Crno tržište je gotovo nemoguce uništiti, ali bi se barem prodaja na crnom tržištu mogla učiniti težom. Ministarstvo bi davalo upute državnim službenicima i građanima da ne kupuju od firmi koje prodaju na crno te bi takvim fimama bilo otežano dobijanje potpora i ne bi im se slali radnici.

Crveni križ

- pomoć se dijeli igračima bez upisivanja u registar. Igraču se ne šalje cijela potrebna pomoć već se igrač prati i materijalna pomoć mu se šalje u nekoliko pošiljki, najbolje svaki drugi dan. Ako igrač ne podiže zdravlje prema mogućnostima, upozorava ga se porukom, a ako se i dalje ne oporavlja mogućim tempom, ukida mu se pomoć. Pomoć se igračima može dijeliti i preko plaće u trening kompanijama.

Za ministarstva obrazovanja i informiranja nemam nikakav poseban program i smatram da ona sasvim dobro rade i sada. Ipak, izdavanje članaka i tutoriala bi trebalo biti češće, a i mi, građani bi trebali pomoći pri ulasku tih članaka medu najčitanije. S ovim člankom se mučim vec duže vrijeme i ne bih ga još dugo objavio da nije bilo Lipecovog shouta i članka jednog novinara iz Srbije (hvala Lipec).U v1 sam imao izrađen plan za Agenciju za nekretnine koji je uključivao iznajmljivanje kuća, ali se u v2 situacija prilično promijenila tako da nemam pojma kakva će biti budućnost ove agencije. Ipak, kako god se stvari odvijale za ovu agenciju, mislim da bi se njeno djelovanje trebalo orijentirati prema kućama niže kvalitete.


Za kraj, zahvaljujem se onima koji su došli do kraja članka i preživjeli. Ako vam je to nekakva utjeha, meni ga je bilo teže napisati nego vama pročitati. Izvinjavam se ako sam prisvojio nečije ideje ili nekoga uvrijedio. Niti jedno niti drugo mi nije bila namjera. Nadam se da ćemo konačno u našem edruštvu početi razgovarati, iznostiti brojke i proračune, a ne osobne uvrede.