Join the new world

Pozdrav dragi čitatelji, slijedi nastavak priče o povijesti SP-a u nogometu. Pa da krenemo...



Švicarska 1954. Nakon što je Brazil dobio organizaciju prvog poslijeratnog SP-a, iduće je organizirala u ratu neutralna Švicarska. Nakon eksperimentiranja na prošlim prvenstvima sa sustavom natjecanja, i ovdje je bilo „mućkanja“. Naime, ekipe su bile podijeljene u 4 skupine sa 4 reprezentacije ali sa maaalkice čudnim rasporedom igranja, nije igrao svako sa svakim u skupini. Najprije su se ždrijebali parovi prvog kola, a nakon završetka istog igrali su međusobno pobjednici te u drugoj utakmici gubitnici iz prvog kola. Nakon odigranog 2. kola se pravila ljestvica skupine, ali u dvije skupine su bile ekipe izjednačene dvije reprezentacije na drugoj i trećoj poziciji. Tako su morali igrati majstoricu SR Njemačka sa Turskom i dobila 7:2 a Švicarska Italiju sa 4:1 U nokaut fazi se igralo efikasno kao i u natjecanju po skupinama pa su tako Austrijanci izbacili Švicarsku sa 7:5 (iako je Švicarska vodila 3:0) a onda izgubili od SR Njemačke 6:1, pa je ovo prvenstvo je zapamćeno po najvećem prosjeku postignutih pogodaka sa 5,4 po utakmici. Drugi je finalist, Mađarska u četvrtfinalu izbacila Brazil sa „samo“ 4:2 a u polufinalu istim rezultatom ali nakon produžetaka reprezentaciju Urugvaja. Veliko finale se igralo u Bernu a apsolutni favorit je bila Mađarska koja je bila aktualni olimpijski prvak, do SP-a 28 uzastopnih utakmica bez poraza a Njemačku je dobila u grupi sa 8:3 uz hat-trick F. Puskasa. Pred 60-ak tisuća gledatelja Mađari su poveli 2:0 već u 8. minuti te stali, a Nijemci ko Nijemci to iskoristili i do 18. minute izjednačili da bi 6 minuta pred kraj i poveli. Do kraja je Puskasu poništen zbog zaleđa (vjerovatno nije bilo!) i tako je SR Njemačka prekinula dominaciju Mađarske „lake konjice“, naime 2 godine poslije je Sovjetska armija ušla u Mađarsku a Puskas, Czibor, Koscis i društvo se razbježali po svijetu...

Zanimljivost: Majstoricu su morali igrati SR Njemačka sa Turskom iako su ih već dobili u grupi sa 4:1 kao i Švicarska sa Italijom iako su prvu dobili 2:1 jer im se nije uzimala u obzir međusobna a ni ukupna gol razlika. Tada je nastao dodatni apsurd jer je sada Švicarska (kojoj su pripisani bodovi za novu pobjedu) sa 4 bodova u 3 utakmice završila ispred Engleske koja je bila (dotad) prva sa 3 boda u 2 utakmice (pobjeda je vrijedila 2 boda)...

Druga zanimljivost je da je postalo prvo „pravo SP“ jer se pridružio i predstavnik Azije, Južna Koreja a treća je da je ovo prvo SP koje se prenosilo na televiziji. Zanimljivost broj četiri je da ovog puta nitko nije odustao od nastupa! J



Švedska 1958. Na ovo prvenstvo su se izravno plasirali domaćini Šveđani i aktualni prvaciSR Njemačka. Sudionici su opet bili podijeljeni u 4 skupine sa po 4 momčadi, međutim sada su igrale svaka sa svakom, jedino u slučaju izjednačenja bi se opet igrala majstorica. Pa je tako opet došlo do apsurda da Sj. Irska bude ispred SR Njemačke koja je imala bolju gol razliku i bila prva nakon 3 kola. Tako je Sj. Irska u četvrtfinalu potopljena od Francuske predvođene Justom Fontaineom sa 4:0 a SR Njemačka je pak kao i u Švicarskoj u 1⁄4 finalu igrala sa Jugoslavijom i ponovno pobijedila, ovaj put sa 1:0. Švedska je sa 2:0 izbacila SSSR, koji je prošao skupinu pobjedivši u zadnjem susretu Englesku sa 1:0 a Brazil se namučio i sa 1:0 pobijedio Wales prvijencem Pelea. U polufinalu su Brazilci „isprašili“ Francusku uz hat-trick Pelea 5:2 a Švedska je dobila SR Njemačku sa 3:1. U utakmici za treće mjesto su se Francuzi pribrali i sa 6:3 dobili Njemačku a velikom finalu je Brazil pobijedio Švedsku koja je čak povela 1:0 s 5:2 uz 2 gola Pelea.

Zanimljivost SP-a: Debi tada 17-godišnjem Pelea. Iako je prvi nastup ubilježio tek u četvrtfinalu, pokazao je svoj talent postigavši 6 pogodaka u 3 utakmice. Također na ovom prvenstvu je postignut rekordni broj pogodaka jednog igrača, 13 golova Justa Fontainea je i dan danas rekord, a pošto se tada nije dodjeljivala Zlatna kopačka dobio je kao nagradu od jednih švedskih novina – pušku!



Čile 1962. Na prvenstvu u Čileu je ukinuto apsurdno pravilo o majstorici u slučaju istogbroja bodova dviju momčadi i gledala bi se gol razlika, dok bi se u slučaju neriješenog u nokaut fazi igralo 2 puta po 15 minuta produžetaka. U prvoj grupi su očekivano prošli SSSR i Jugoslavija, u drugoj SR Njemačka i Čile koji je u odlučujućem susretu s Italijom dobio 2:0 uz „poguranac“ od sudaca kad su Talijani završili sa 8 igrača na terenu jer im je jedan igrač ozlijeđen a 2 isključena. U trećoj grupi su dalje prošli prvaci Brazilci i Čehoslovaci a u četvrtoj Mađarska i Engleska koja je imala 3 boda kao i Argentina (pobjeda i remi) ali su ih pobijedili 3:1 i tako prošli u četvrtfinale gdje ih je eliminirao Brazil sa 3:1. U drugom četvrtfinalu je nakon dvije uzastopne eliminacije ovaj put Juga izbacila Njemačku sa 1:0, u trećem je Čile sa 2:1 izbacio Jašinov SSSR a u zadnjem je Čehoslovačka pobijedila susjednu im Mađarsku. U polufinalu je Brazil bio bolji od domaćina sa 4:2 a Čehoslovačka od Jugoslavije sa 3:1. U utakmici za treće mjesto je Čile dobio 1:0 a u velikom finalu je Čehoslovačka povela 1:0 ali na kraju izgubila 3:1 te se Brazil izjednačio sa Italijom i Urugvajem koji su dotada jedini imali 2 naslova prvaka svijeta.

Zanimljivost: Čileanci su nakon izbacivanja SSR-a u četvrtfinalu dva dana proveli u slavlju pa nije čudo da ih je Brazil prilično glatko prošao u polufinalu. U nikad izjednačenijem natjecanju za najstrijelca prvenstva prvo mjesto, uz još petoricu igrača je sa 4 postignuta pogotka je zauzeo naš Dražan Jerković. Vlatko Marković je također nastupio. Drugoplasirana sa prošlog SP-a i Švedska trećeplasirana Francuska se nisu niti plasirale na ovo SP.



Engleska 1966. „Kolijevka nogometa“ je 1966. prvi put ugostila SP osvojivši više glasovaodbora od Njemačke u finalnom glasovanju o domaćinstvu. Englezi su pobijedili u svojoj skupini iako su otvorili remijem 0:0 s Urugvajem koji je završio drugi. U drugoj skupini je prva bila Z. Njemačka ispred Argentine s po 5 bodova, ali od koje je imala bolju gol razliku. U trećoj skupini je Brazil dobio prvu utakmicu protiv Bugara 2:0, međutim ozlijedio se Pele i do kraja gube od debitanta Portugala i Mađarske sa po 3:1 koji prolaze kao prvi i drugi u skupini. U četvrtoj grupi je prvi bio SSSR ispred još jednog debitanta, Sjeverne Koreje koja je igrala 1:1 sa Čileom, bila bolja od Italije sa 1:0 te poslušno pustila „starijem bratu“ SSSR-u 3:0. U četvrtfinalu su Argentinci koji su cijelo drugo poluvrijeme igrali s igračem manje namučili domaćine koji su ih jedva dobili sa 1:0. U drugom susretu je pak umalo bila senzacija, naime S. Koreja je povela protiv Portugala 3:0 ali tada portugalski izbornik uvodi Eusebia kojeg je mislio odmorit za polufinale koji sam sa 4 gola i jednom asistencijom radi preokret. U preostalim dvobojima SSSR pobjeđuje Mađarsku sa 2:1 a Njemačka demolira Urugvaj sa 4:0. U finale su se plasirali Englezi pobjedom 2:1 nad Portugalom uz 2 gola Bobbyja Charltona i Njemačka pobjedom 2:1 protiv reprezentacije SSSR-a. U dvoboju za treće mjesto je Portugal bio bolji sa 2:1 od Sovjeta a veliko finale i dan danas izaziva kontroverze zbog pogotka (ili ne?) Geoffa Hursta za 3:2 jer po mnogima lopta nije u punom obimu prešla crtu. Rezulta je inače bio 4:2 uz jedini hat-trick finala spomenutog Hursta.

Zanimljivost: Afričke zemlje su bojkotirale kvalifikacije jer su smatrale da Afrika kao kontinent treba davati izravno predstavnika na SP, dok je FIFA smatrala da pobjednici Afričkih kvalifikacija trebaju igrati sa Azijskim.

Dalibor Czesky

Do čitanja, a u slijedećem nastavku 20.06. Meksiko 1970., SR Njemačka 1974. i Argentina 1978.