Apatija Društva

Day 968, 11:13 • Published in Croatia Croatia • by TheDarkHeinz
Građani i građanke republike Hrvatske, poštovani članovi SKH,

prijeti nam još jedan T.O. stranke. Neki truli osjećaj u meni mi govori da će ovaj i uspjeti. Zašto? Je li zato jer smo komunistička stranka pa izazivamo neviđenu i iracionalnu mržnju kod ehrvata? Ne vidim zašto bi to bio slučaj jer smo se kroz razne akcije u ovih nekoliko mjeseci našeg postojanja dokazali da smo ozbiljna stranka koja časno služi hrvatskoj i njezinim građanima a pogotovo svojim članovima. Mislim da nije u pitanju naše političko opredijeljenje, barem ne u 90% građana kojih i nije za to briga. Na onih drugih 10% koji kreiraju svoje mišljenje o osobi na temelju predispozicioniranog genetskog identiteta neću trošiti riječi. Ne, ja mislim da onih 90% jednostavno nije briga što će se dogoditi. Nije ih briga jer tuđa nesreća na njih izravno ne utječe ni u pozitivnom ni u negativnom smislu.

Jedini problem sa ovim načinom razmišljanja jest da će vam se kad tad odbiti o glavu. Ovo naravno nije nikakva prijetnja sa moje strane, nije nikakav pokušaj bacanja prokletstva; ja se ne bavim vračanjem. Ja se čisto pozivam na statističku vjerojatnost da će se svakome od nas dogoditi neka vrsta nesreće varirajućih razmjera i da ćemo svi na vlastitoj koži doživiti tu apatiju društva kad nam pomoć bude najviše trebala. I ta apatija će boljeti više od same nesreće.
http://i.imgur.com/7A1ub.gif">

http://www.youtube.com/watch?v=q_qgVn-Op7Q&feature=related

Prijevo😛
Ne moram vam reći da je stanje loše. Svi znaju da je stanje loše. U depresiji smo. Svi su van posla ili se boje da ga ne izgubu. Valuta nam je u slobodnom padu. Banke propadaju. Prodavači držu puške ispod pulta. Kriminalci se slobodno šeću ulicama. Nitko ne zna što napraviti, i čini se kako se ne nazire kraj ovim mukama.

Znamo da nam je zrak zagađen jednako kao i naša hrana. Sjedimo i gledamo televiziju dok nam neki novinar objašnjava kako smo danas imali 15 ubojstava i 63 nasilnih zločina, kao da bi tako trebalo biti! Znamo da je stanje loše; gore od lošeg; ludo je! Kao da je sve svugdje prolupalo, toliko da se bojimo izaći iz kuće. Sjedimo u kući dok malo pomalo naš svijet se sve više i više sužava, i sve što kažemo jest "Molim vas, barem nas pustite na miru u našem dnevnom boravku. Ostavi nas na miru sa našim televizijama, frižiderima i felgama za auto i nećemo prigovarati, samo nas ostavite na miru". E pa neću vas pustiti na miru! Želim da se naljutite!

Ne želim da protestirate, da dižete ustanke niti da pišete vašim zastupnicima jer ne bi vam znao reći što da napišete. Ne znam što napraviti u vezi depresije, inflacije, Srba i Mađara, niti kako suzbiti kriminal na ulicama. Jedino što znam je da se prvo morate naljutiti! Morate reći "ja sam ljudsko biće, kvragu! Moj život ima vrijednost!"

Sad želim da svi ustanete. Želim da svi ustanete iz svojih stolica. Sad želim da ustanete i da otiđete do prozora, otvorite ga, gurnite glavu kroz prozor i da se izderete: "ljut sam ko vrag i neću više ovo trpjeti!!" Želim da odmah sad ustanete, otiđite do prozora, gurnite glavu kroz njega i proderite se "ljut sam ko vrag i neću više ovo trpjeti!!" Kad to napravite onda ćemo dokučiti što napraviti u vezi depresije i inflacije ali prvo sad ustanite, otiđite do prozora, gurnite glavu kroz njega i izderite se "ljut sam ko vrag i neću više ovo trpjeti!!"
Prvo se morate naljutiti! Derite se "ljut sam ko vrag i neću više ovo trpjeti!!"