Join the new world

Prije izbora primio sam nekolicinu pisama zabrinutih amerikanaca da zaustavim topmira(aka crnca) da postane predsjednik od republike. Na svako pismo odgovorio sam istim tekstom: “Nemam ja nista s tim, kako izaberu tako ce im bit.”
Neki su odmah odustali, ali neki su nastavili, pisma su bila kratka, na prvu nejasna, nesto tipa: “Vrati nam crnca, vrati nam ekonomiju!”
U prvi mah, nisam skuzio o cemu se ovdje zapravo radi, pomislio sam, zar je topmir ekonomski strucnjak, zar topmir daje svoje firme na raspolaganje amerikancima, jednostavno mi nije bilo jasno o cemu se ovdje zapravo radi. Tako sam i odgovarao na pisma, bez imalo pojma o kakvim ekonomskim krizama govore.
Nakon sto je osobakojazelibitianonimna dobila moje pismo te uvidjela moju neupucenost u cijeloj toj situaciji, u sljedecem prvom pismu(brzojavom), dobio sam avionsku kartu za ameriku. Nakon toga stvari su mi bile jos manje jasne, u soku i nevjerici(vjeverici) spremam kofere i razmisljam zasto topmir toliko vrijedi.

---

Na americkom aerodromu, vise mi se cinio kao improvizirani aerodrom nego nesto sto zapravo i je aerodrom, docekala me “rulja” s raznim transparentima i neugodnim povicima, vladini tjelohranitelji branili su me od podivljalog i krvi zednog naroda, u “rulji” sam ugledao jednog djecaka, uprljana blatom, jedino mu cisto mjesto bjese tamo gdje mu suze niz lice prolazise. Zapitah se ponovno, zar je tako strasno, sto je ucinio, sto sam ja ucinio?
Usli smo u izolirani ured, tu me docelaka osobakojazelibitianonimna, prije nego li su tjelohranitelji izasli, rekao sam da bih zelio porazgovarati s tim djecakom. U roku sekunde djecak je doveden pred mene, pogledao sam ga i krenuo pitati:”Sto….” u istom trenu me prekinuo i povikao iz sveg glasa:”Ja necu radit!Crnac mora!”
U tom trenu sve mi je bilo jasnije, rekao sam tjelohraniteljima da izvedu djecaka, pogledao osobukojazelibitianonimna i pomislio da je tu prici kraj, ali izraz njezinog lica govorio je drugacije, govorio je da jos nista nisam vidio. Na stolu sam ugledao nekakvu odjecu, pomalo seljacku, receno mi je da je obucem. Bez pitanja skidam svoju odjecu te oblacim ono sto su mi dali. Kada sam bio spreman, rekla je idemo na put, na put medu neprijateljske redove. Bez puno price sjedamo u crnog terenca, pomislih obucen ko seljak, a vozimo se u terencu, al nek im bude, samo da doznam sto se ovdje dogada, sto mi to imaju za pokazat. Vozili smo se pola dana te smo stali, izasli iz terenca, vani nas je docekala ekipa dobro obucenih rendera, jedan je istupio te rekao, odavde idemo pjeske. Brzo smo obavili kratak brifing o tome kako se ponasati jer ipak idemo na neprijateljsku stranu.

---

Nakon dana hoda, napokon smo stigli, a prizor koji sam vidio bio je nevjerojatan, tiho sam rekao “predivno”, jedan render me cuo te me udario kundakom pod rebra, u tom trenu osobakojazeliostatianonimna pocinje pricati. Eh, vidis, ovo okom nepregledno polje, e to ti je polje pamuka, polje pamuka spremno za branje, samo vidis, nesto fali, dalje nije nista morala reci, ali nastavila je, fali nam crnac, svima nam fali. Pred sebe sam dobio nekakve statisticke podatke, letimicno sam ih pogledao i na kraju, nakon svega sto me docekalo, znao sam cijelu istinu, znao sam sto hoce i zasto to hoce. Kako smo bili van dometa nasih satelita i bez radio veze, morali smo se pozuriti natrag da sto prije interveniramo i pokusamo sprijeciti katastrofu. Trajalo je jedan dan da se vratimo te uspostavimo radio vezu, cim sam dobio vezu sa stozerom u BiH, docekala me poruka:”Nismo uspjeli, crnac pobjedio.”
Pogledao sam ljude oko sebe i rekao, ne brinite, rijesit cemo situaciju, vratite me, poslat cu vam rijesenje, bio to crnac ili neko drugo alternativno rijesenje, samo me vratite.
Vrativsi se u onaj isti ured vracena mi je odjeca te sam ukrcan na avion. Prije ulaska u avion, kontaktirao sam podanike u BiH da me odmah docekaju i da sto prije smislimo plan za ocuvanje americke ekonomije.

---

Put natrag cinio se duzi i neugodniji, iako je bio isti avion i isti put. Stigavsi u BiH, docekalo me ono sto sam i trazio te smo se bacili na posao.

Cijeli tim je bio zaprepasten, nismo uspjeli naci pravo rijesenje, jer smo znali da je crnac nezamjenjiv, cak su na dnevnom redu bile ideje da ga otmemo(ali to cemo ostaviti za kraj), ukoliko Vi ne predlozite i nadete drugacije rijesenje za americku krizu koju smo nazvali “Ko to tamo pamuk bere!”

Pe eto da cujemo Vasa rijesenja za Ko to tamo pamuk bere



Iz redakcije 17 Mrvica za UHJ,