Šterika i WhatsApp

Day 3,996, 12:59 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

U jednoj od onih beskonačnih kružnih poruka zabunom napisah nesuvislo pitanje, pa se kroz odgovor odmah pojavio i upit za savjet. Osjećam se obavezan odgovoriti, a kako znam da poruke ne zadovoljavaju moj literarni apetit evo odgovora kroz članak u novinama u kojima nisam pisao već neko vrijeme.

Problem sa starinama je što se brzo umore i onda odu na spavanje pa ne stignu odgovarati na upite mladića željnih novih saznanja o IT tehnologijama. Pa zato dok škiljim još na jedno oko, a prije nego me obuzme iscjeljujući san, udjeljujem našoj mladosti par savjeta za stjecanje naizgled nesavladivih tehnoloških novotarija.


Kao dječarac (negdje u prošlom stoljeću) bio sam fasciniran očevim upaljačima. Stari je dimio cigarete od kad znam za sebe i uvijek je imao punu kutiju upaljača svih vrsta. Na plin, na benzin, sa kremenom, sa baterijama, na potez, sa rol zupcima, pa čak i neke na senzor ili ti po novom na touch. Bilo ih je sa diznom, sa fitiljom, nabijenih filcom i stupom, zakrivljenih za lule, punjivih i jednokratnih, jedan stakleni i jedan u nalivperu.
Strogo zabranjeno mi je bilo dirati ih, a pogotovo kresati i igrati se plamenom. To je bilo tako frustrirajuće za moju mladu ličnost da bih bio dao sve rafiole i pandišpanje ovog svijeta za skidanje te zabrane.

Tada je na scenu stupio moj dida (čovjek iz pretprošlog stoljeća) i naučio me par sitnica kojih se i dan danas držim.

Poslije jedne od redovnih šetnja do prve vidilice na Marjanu, vratili smo se doma, sili u dvor ispod smokve i uživali u već spomenutom rafiolu iz Bobisa. Tad mi je ispričao priču o nesretnoj obitelji koja je imala usta nakrivo, pa nije mogla puvati ravno. Nona je puvala na gore uz nos, ćaća na dole niz bradu, mater na livo, a sin na desno. Čak je i sinova žena kad je došla u familiju tako slabo puvala da ništa nije mogla ispuvati. U njihovoj kući su se strašili i šteriku upaliti jer je nisu mogli ugasiti a da ne izgori cila. A šterike su bile skupe.

I zapita dida mene kako bi ja rješio taj njihov problem sa puvanjem i izvadi iz džepa jakete šteriku i kutiju šibica. Iako možda današnjim klincima paljenje šibica i šterike nije poseban doživljaj, meni su se i na samu pomisao toga čina oči tada zacaklile od uživancije. Ali dida je rekao, nema igranja sa šibicama dok šteriku ne ugasiš bez puvanja. Zanemarimo sada moje vrijeme provedeno u pokušaju rješavanja postavljenog zadatka i recimo da sam na kraju zamolio didu da mi pokaže kako je familija koja nije znala puvati ugasila šteriku.

On je samo lagano pustio malo pljuvake na palac i kažiprst i stisnuo plamen na fitilju šterike. Oči sam razrogačio ko telac shvaćajući da je moj dida plamen ugasio sa prstima i da se nije opekao. Onda mi je dozvolio da prvi puta kresnem šibicu, upalim šteriku i ugasim je prstima isto kao i on. Ma kakva Nobelova nagrada, ma kakavi upaljači i ostali bakrači, mene je dida naučio ugasiti plamen šterike prstima i u tom trenutku nitko mi nije bio ravan.

Kad se otac vratio sa posla i kad sam se pohvalio kako sam sa didom gasio šteriku rekao mi je da sad smijem dirati i njegove upaljače, pa čak i kresnuti ih da provjerim jel rade. U svom zadovoljstvu i ponosu nisam vidio kako si stari i dida namiguju.


Moj dida je davno umro. Puno prije nego su sklepali prvi PC, mobitel, izmislili internet ili WhatsApp, pa se sa pravom možete zapitati koja je poveznica između šterike i modernih IT tehnologija.

Skoro pa nikakva, ali neki principi su svevremenski i univerzalni, a ja sam ih zapamtio otprilike ovako:
- ako hoćemo nešto pokrenuti moramo naučiti neki način kako to isto zaustaviti
- upute koje dobijemo ponekad nas odvuku od jednostavnog rješenja
- za uspjeh je potrebno hrabrosti, a ponekad i malo pljuvačke pomogne
- ako je pored tebe netko tko zna odgovor, bio stariji ili mlađi, pitaj ga i ne troši vrijeme uzalud
- svako vrijeme ima svoje "šibice i šterike", i ne možemo ih sve koristiti
- najbolje učimo od onih s kojima želimo ići u korak

Živi mi i veseli bili, i ja još dvoklikao sto godina sa Vama.

Argrob, za prijatelje još uvijek Dida

p.s. For my Lioness…